
Vijest o njegovoj smrti saopćila je Evropska filmska akademija, navodeći da je Tarr preminuo nakon duge i teške bolesti. Njegov odlazak označio je kraj jedne od najupečatljivijih autorskih karijera u savremenoj kinematografiji.
Bela Tarr bio je poznat po svojim mračnim, sporim i izrazito atmosferičnim filmovima, koji su se bavili egzistencijalnim temama, društvenim raspadom i moralnom krizom savremenog svijeta. Među njegovim najpoznatijim ostvarenjima su „Prokletstvo“, „Satantango“, „Werckmeisterove harmonije“ i „Torinski konj“. Posebno mjesto u filmskoj historiji zauzima „Satantango“, crno-bijeli film u trajanju od više od sedam sati, koji se smatra jednim od najradikalnijih i najutjecajnijih ostvarenja art-filma.
Rođen je u Pečuhu, a odrastao u Budimpešti, gdje je i započeo svoju filmsku karijeru. Prvi dugometražni film „Porodično gnijezdo“ snimio je 1977. godine, a u ranim radovima bavio se socijalnim realizmom i životom radničke klase u Mađarskoj. Kasnije je razvio prepoznatljiv autorski stil obilježen dugim kadrovima, minimalnom radnjom i snažnom filozofskom dimenzijom, često u saradnji sa piscem Lászlóm Krasznahorkaijem i snimateljem Fredom Kelemenom.
Sarajevo Film Festival 2013. svoje najviše priznanje, Počasno Srce Sarajeva dodijelio je Bela Tarru. On je u Sarajevu pokrenuo i filmsku školu u Sarajevu, tačnije "Film Factory" na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology (SSST).
Evropska filmska akademija istakla je da Tarr nije bio samo izuzetno cijenjen reditelj, već i snažan intelektualni i politički glas, čiji su filmovi nadilazili granice nacionalne kinematografije. Iako se prije više od deset godina povukao iz režije, ostao je aktivan kao profesor i mentor mladim autorima, prenoseći svoje znanje i umjetničku filozofiju novim generacijama. Smrt Bele Tarra veliki je gubitak za svjetsku filmsku umjetnost, ali njegovo djelo ostaje trajno svjedočanstvo jedinstvene vizije i beskompromisnog autorskog izraza.
(Vijesti.ba)