U Dubrovniku zabilježeni slučajevi šuge

Prema navodima dermatologa koji je informirao dubrovačke vrtiće, u gradu je zabilježeno nekoliko slučajeva ove zarazne kožne bolesti, ali u samim vrtićima zasad nema prijavljenih oboljenja.

Iz vrtića ističu da je važno informisati roditelje jer se šuga lako prenosi, posebno u kolektivima poput dječjih vrtića i škola.

Podaci Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanskog kantona pokazuju da se u Hrvatskoj godišnje prijavi manje od hiljadu novooboljelih od svraba, dok se u ovom kantonu bilježi između 50 i 100 slučajeva godišnje.

Šta je svrab?

Svrab ili šuga je zarazna kožna bolest praćena jakim svrabom i crvenkastim promjenama na koži. Uzročnik infekcije je grinja Sarcoptes scabiei var. hominis, sitni, okrugli člankonožac, često nevidljiv golim okom, prilagođen parazitskom životu na ljudskoj koži.

Bolest se lako prenosi s osobe na osobu dugotrajnijim direktnim fizičkim kontaktom, kao i korištenjem odjevnih predmeta, posteljine ili peškira zaražene osobe.

Gravidne ženke grinje ulaze u vanjski sloj kože (rožnati sloj epidermisa), gdje stvaraju kanaliće u koje polažu jaja. Iz jaja se u narednim danima razvijaju larve, a potom i odrasli oblici koji mogu živjeti tri do četiri sedmice u koži domaćina. Ako se bolest ne liječi na vrijeme, ciklus se stalno ponavlja.

Svrab je opisan još u Bibliji, a i danas se javlja kod oko 300 miliona ljudi širom svijeta, bez obzira na rasu ili društveni status. Glavni faktor rizika je prenapučenost, zbog čega škole, vrtići, domovi za stare, bolnice i slični kolektivi često predstavljaju žarišta ove bolesti.

Glavni simptomi uključuju:

intenzivan svrab kože koji se pojačava noću i pri zagrijavanju tijela, te pojava crvenog osipa na mjestima češanja

pojava sitnih kanalića (rovova, sivkasto-crnih linija na koži), najčešće između prstiju šaka, na ručnim zglobovima, podlakticama, laktovima, pazuhu, donjem dijelu stomaka, unutrašnjoj strani bedara, oko bradavica, te na donjem dijelu stražnjice

pojava tamnih tačkastih promjena nalik osipu, a u težim slučajevima i gnojnih bubuljica

kod djece mogu biti zahvaćeni glava, lice, vrat, dlanovi i tabani

moguća je sekundarna bakterijska infekcija nastala usljed češanja

kod osoba s oslabljenim imunitetom može se razviti rjeđi, ali znatno teži oblik bolesti poznat kao norveški ili krustozni svrab, kod kojeg dolazi do masovnog umnožavanja grinja i stvaranja zadebljanja kože s velikim brojem uzročnika

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, a potvrđuje se pronalaskom grinje, jaja ili fekalnog materijala larvi mikroskopskom analizom strugotina kože.

Liječenje

Liječenje se provodi lokalnim i oralnim skabicidima. Permetrin je lokalni lijek prvog izbora koji se nanosi na kožu cijelog tijela prije spavanja i ispire nakon 8 do 14 sati (po potrebi se terapija ponavlja nakon sedam dana).

Ivermektin je oralni lijek dokazane efikasnosti, uglavnom namijenjen težim oblicima svraba (ne preporučuje se djeci mlađoj od šest godina).

Dodatne terapijske mogućnosti uključuju benzil-benzoat, dok se za ublažavanje svraba mogu koristiti antihistaminici i kratkotrajna terapija kortikosteroidima.

Zabrinjava porast otpornosti uzročnika na često korištene lijekove, ali napredak u istraživanjima molekularne biologije grinja mogao bi dovesti i do razvoja efikasne vakcine protiv svraba.

Dan nakon početka terapije potrebno je oprati svu odjeću, posteljinu i peškire korištene prethodnih dana u vrućoj vodi, te postupak ponoviti nakon sedam dana. Tepihe i tapacirani namještaj treba usisati, a vrećice iz usisivača odmah baciti.

Predmete koji se ne mogu prati potrebno je odnijeti na hemijsko čišćenje ili zatvoriti u plastične kese na sedam dana. Također, kako bi se spriječila ponovna zaraza, neophodno je da se svi članovi porodice i spolni partneri liječe istovremeno.

Uz pravovremenu dijagnozu i adekvatno liječenje, prognoza ove infekcije kod zdravih osoba je odlična.

(Vijesti.ba)