Istraživanje upozorava: Plastika sve veća prijetnja ljudskom zdravlju

Istraživanjem su obuhvaćene sve faze životnog ciklusa plastike – od eksploatacije fosilnih goriva i proizvodnje materijala, do njihovog odlaganja i završetka u okolišu. Naučnici upozoravaju da svaka od ovih faza ima mjerljive i ozbiljne posljedice po ljudsko zdravlje.

Među najčešće zabilježenim zdravstvenim problemima navode se respiratorne bolesti, različiti oblici raka, kao i zdravstveni poremećaji povezani s klimatskim promjenama i globalnim zagrijavanjem. Tim istraživača, koji su predvodili stručnjaci s Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu (LSHTM) te univerziteta u Toulouseu i Exeteru, koristio je modeliranje kako bi uporedio nekoliko mogućih scenarija buduće proizvodnje plastike, potrošnje i upravljanja otpadom u periodu od 2016. do 2040. godine.

Rezultati pokazuju da bi, ukoliko se postojeći sistemi ne promijene, negativni zdravstveni učinci povezani s plastikom mogli biti udvostručeni. Emisije stakleničkih plinova i s njima povezano globalno zagrijavanje činile bi oko 40 posto ukupnih zdravstvenih posljedica, dok bi zagađenje zraka, uglavnom nastalo u procesu proizvodnje plastike, učestvovalo s 32 posto. Učinak toksičnih hemikalija koje dospijevaju u okoliš činio bi 27 posto, dok bi manje od jedan posto bilo povezano sa smanjenom dostupnošću vode, oštećenjem ozonskog omotača i povećanim nivoima ionizirajućeg zračenja.

Istraživači ističu da je ovo prva studija koja procjenjuje globalni broj izgubljenih godina zdravog života uzrokovanih plastikom. Prema njihovim procjenama, bez sistemskih promjena, godišnji broj izgubljenih godina zdravog života mogao bi porasti sa 2,1 milion u 2016. na čak 4,5 miliona do 2040. godine.

Analiza je također pokazala da same mjere poput povećanja prikupljanja plastičnog otpada ili reciklaže ne bi imale značajan utjecaj na smanjenje zdravstvenih problema. S druge strane, kombinacija mjera koja podrazumijeva temeljnu promjenu sistema – uključujući ograničavanje proizvodnje plastike – mogla bi do 2040. godine smanjiti zdravstvene posljedice za čak 43 posto u poređenju sa scenarijem u kojem se ništa ne mijenja.

Autorica studije Megan Deeney s LSHTM-a poručila je da se odgovornost često prebacuje na pojedince, dok se zanemaruje sistemski problem. Naglasila je da, iako svaki pojedinac ima ulogu u smanjenju upotrebe plastike, stvarno rješenje zahtijeva duboke promjene u cijelom lancu – od proizvodnje, preko korištenja, do odlaganja plastike.

(Vijesti.ba)