Zašto ljudi plaču

Međutim, ljudi su jedina poznata vrsta koja prolijeva emocionalne suze. Iako mnoge životinje, dok su mladunčad, glasno plaču kako bi signalizirale da su uznemirene, čini se da nemaju moždane puteve koji pokreću lučenje suza kao odgovor na složena osjećanja.

Naučnici razumiju kako suze funkcionišu, ali zašto ljudi plaču i koja je stvarna svrha emocionalnih suza još uvijek nije u potpunosti razjašnjena.

Šta su suze?

„Suze se sastoje od pet komponenti – sluzi, elektrolita, vode, proteina i lipida“, objašnjava dr. Mari Banije-Elaue, istraživačica na Institutu za biologiju čovjeka u Švicarskoj.

Svaka od ovih komponenti ima različitu ulogu, rekla je u emisiji CrowdScience BBC Svjetskog servisa. Proteini, na primjer, imaju antivirusno i antibakterijsko djelovanje, dok su elektroliti minerali neophodni za normalno funkcionisanje organizma.

Postoje tri vrste suza. Bazalne suze stalno su prisutne na površini oka i služe za njegovo podmazivanje. Refleksne suze nastaju kada u oko dospije nadražaj, poput prašine ili insekta.

Takve podražaje registruju nervne ćelije u rožnjači – prozirnom, kupolastom vanjskom sloju oka koji predstavlja prvu liniju odbrane od klica, nečistoća i stranih tijela.

Rožnjača ima najveću gustinu nervnih završetaka u cijelom tijelu. Ti nervi mogu registrirati temperaturu, mehanički pritisak i suhoću. Signali se zatim prenose do dijela mozga koji se naziva gornje salivatorno jedro, koje kontroliše proizvodnju suza i šalje signal suznim žlijezdama da pojačaju njihovo lučenje.

Treća vrsta suza su emocionalne suze, a tu stvari postaju znatno složenije. Dijelovi mozga koji obrađuju emocije također komuniciraju s ovim jedrom, ali mnogo složenijim putevima nego kod jednostavnog refleksa.

Plač često predstavlja emocionalno preopterećenje, a ne reakciju na samo jedno osjećanje, objašnjava Ad Vingerhets, profesor emeritus kliničke psihologije na Univerzitetu u Tilburgu u Holandiji. Emocije se rijetko javljaju u „čistom“ obliku – najčešće se radi o mješavini ili brzoj smjeni različitih osjećanja.

Razlozi za plakanje mijenjaju se s godinama. Kod djece je fizički bol snažan okidač, dok kod odraslih i starijih osoba ima manji uticaj.

Kako starimo, plakanje se sve više povezuje s empatijom – plačemo ne samo zbog vlastite patnje, već i zbog patnje drugih ljudi. Vingerhets dodaje da i pozitivne emocije, poput doživljaja ljepote u umjetnosti ili prirodi, također mogu izazvati suze.

Koja je svrha plakanja?

Mnogi ljudi navode da se nakon plača osjećaju lakše, ali naučnici još raspravljaju o tome da li je to olakšanje stvarno. Loren Bajlsma, klinička psihologinja i vanredna profesorica na Univerzitetu u Pittsburghu, koristi senzore za praćenje srčanog ritma kako bi utvrdila da li plakanje zaista pomaže u regulaciji emocija.

Elektrokardiogrami bilježe brzinu i ritam otkucaja srca, što pruža uvid u rad nervnog sistema. Njeni preliminarni rezultati pokazuju da neposredno prije početka plača aktivnost simpatičkog nervnog sistema – odgovornog za reakciju „bori se ili bježi“ – dostiže vrhunac.

Čim plač započne, raste aktivnost parasimpatičkog nervnog sistema, koji pomaže tijelu da se smiri i opusti.

Ipak, Vingerhets naglašava da plakanje ne dovodi uvijek do olakšanja, naročito kod osoba koje pate od depresije ili sagorijevanja. Mnogo zavisi i od razloga zbog kojeg plačemo. Kada plačemo zbog situacija koje možemo kontrolisati, često se nakon toga osjećamo bolje, ali to nije slučaj kada plačemo zbog okolnosti koje su izvan naše kontrole.

Veliku ulogu ima i reakcija okoline. Ako ljudi oko nas pokažu razumijevanje i pruže podršku, osjećaj olakšanja je veći. Suprotno tome, ako naiđemo na ismijavanje, ljutnju ili sram, plač ne donosi pozitivne efekte.

Plač kao društveni signal

Postoje dokazi da plač utiče na ponašanje drugih ljudi. Jedno laboratorijsko istraživanje u Izraelu pokazalo je da su muškarci koji su udisali emocionalne suze žena bili manje agresivni u testovima u odnosu na one koji su udisali fiziološki rastvor.

Istraživači se slažu da suze funkcionišu kao snažan društveni signal koji pokazuje da nam je potrebna pomoć i povećava spremnost drugih da pruže podršku.

Neke studije sugeriraju da emocionalne suze mogu učiniti osobu uvjerljivijom u očima drugih, što je možda imalo važnu ulogu u evoluciji ljudske saradnje.

Kod beba, plač može aktivirati dijelove mozga odraslih koji su povezani s brigom i zaštitničkim ponašanjem. Vingerhets smatra da su ljudske suze evoluirale upravo zbog dugog perioda djetinjstva tokom kojeg smo potpuno zavisni od roditelja.
Postoji i pretpostavka da bebine suze mogu smanjiti agresiju kod odraslih, jer je glasni plač iritantan i potencijalno može izazvati suprotan efekat – pa suze djeluju kao vrsta samoodbrane djeteta.

Zašto neki ljudi plaču više od drugih?

Muškarci u prosjeku plaču od nijednom do jednom mjesečno, dok žene plaču četiri do pet puta mjesečno, navodi Bajlsma. Iako se dio tih razlika može objasniti društvenim normama i odgojem, činjenica da su prisutne u različitim kulturama ukazuje da uzroci nisu isključivo naučeni.

Žene u prosjeku češće ili izraženije pokazuju emocije, a plač je samo jedan od oblika tog izražavanja. Moguće su i neurološke, hormonske i lične razlike.

Iako ne postoje čvrsti dokazi da hormonske promjene tokom menstrualnog ciklusa direktno utiču na učestalost plača, hormoni vjerovatno imaju određenu ulogu, posebno tokom trudnoće i starenja.

Istraživanja su pokazala i povezanost plača s osobinama ličnosti. Ljudi s izraženijom neurotičnošću ili ekstrovertnošću češće plaču, a veći nivo empatije također je povezan s učestalijim suzama, jer takve osobe snažnije reaguju na patnju drugih.

Na kraju, čini se da je plač prije svega povezan s društvenom povezanošću.

„Plač djeluje kao svojevrsni uzvičnik“, zaključuje Vingerhets.

„On nam pomaže da shvatimo da je nešto zaista važno.“

(Vijesti.ba)