
Uprkos upozorenjima Evropske unije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić potpisao je ove sedmice ukaze o proglašenju seta pravosudnih zakona, koje je na predlog poslanika Srpske napredne stranke Uglješe Mrdića usvojila Skupština Srbije.
Usvajanje izmjena pravosudnih zakona oštro je kritikovao Brisel, ali i stručna javnost u Srbiji, koja upozorava da će usvajanjem „Mrdićevih zakona“ prestati mandat više od polovine tužilaca u Tužilaštvu za organizovani kriminal. Proevropska opozicija je donošenje spornih zakona okarakterisala kao "blickrig" režima na pravosuđe, poručujući da se Srbija, i formalno i definitivno, ovim oprašta od puta ka EU.
„Dobro je da Evropska komisija (EK) sve jasnije vidi prirodu režima Aleksandra Vučića. Kao i Evropski parlament (EP), EK konačno razumije da Vučić Srbiju ne vodi ka članstvu u EU, koje podrazumijeva reforme na polju vladavine prava, slobode medija, zaustavljanja krađe izbora i svega što Vučić i njegova kriminalna grupa godinama rade. Stavovi Brisela poklapaju se sa stavovima i vrijednostima koje baštini proevropska opozicija u Srbiji“, kaže zamjenik predsjednika Stranke slobode i pravde, narodni poslanik u Skupštini Srbije Borko Stefanović.
Zamjenik predsjednika najjače parlamentarne partije proevropskog opozicionog bloka za Vijesti.ba konstatuje da se evropskim vrijednostima ne smije trgovati.
„Novac i ekonomija iznad svega; lako ćemo za to što Vučić građane Srbije zatvara, tuče, što krade izbore; to je vaša stvar, mi se u to ne miješamo. Na tu je politiku Brisel definitivno stavio tačku“, tvrdi Stefanović.
Šta je uticalo na promjenu politike EU prema predsjedniku Vučiću? Nakon usvajanja spornih zakona, neki poslanici EP traže potpuni prekid pregovora sa EU.
Prvo, promijenili su se akteri u samoj EU: političari iz Evropske narodne partije, koji su bili najveći politički oslonac Vučićevom režimu, više nisu na odgovornim mjestima unutar briselske administracije - od izvestioca za Srbiju i komesara za proširenje, do šefa diplomatije EU. Pored toga, na tu je promjenu uticala velika i mirna pobuna građana Srbije predvođena studentima, ali i sistematičan rad nas iz opozicije u smislu ’paralelne diplomatije’ u evropskim predstonicama i u Briselu. Evropskim partnerima uspjeli smo da objasnimo da je opasno pozivati se na određena načela i vrijednosti, a suštinski voditi računa isključivo o ekonomskim i trgovinskim odnosima. Najzad, stav Trumpove administracije prema EU uslovio je promjenu o kojoj me pitate, pa danas naši evropski partneri s pravom traže veće jedinstvo, tj. federalizaciju Evrope, zajedničku odbranu i vrijednosti na kojima je EU nastala.
Šta je uticalo na to da pet stranaka opozicije u Srbiji konačno sebe nazovu - proevropskom opozicijom?
Većina stranaka je isto govorila i proteklih 13-14 godina, što, nažalost, nije dopiralo do šire javnosti i do građana. Vučić je okupirao cijeli javni prostor i od te se buke i bijesa malo šta drugo moglo čuti. Mislim da je veoma važno to što je EU konačno shvatila da u Srbiji postoji jasna proevropska alternativa Vučićevom režimu. Saradnja i jedinstvo proevropske opozicione grupacije odlično funkcioniše: imamo jasan odgovor gdje Srbija ide, gdje će osvanuti, kako će doći do cilja i šta će nova vlast uraditi kada aktuelni režim preda sudovima i pošalje ga u istoriju. To je esencija naše politike. Vučić sanja izolovani i kriminalizovani entitet, u kojem će njegova mafija moći da nastavi da krade i da građane drži kao svoje zarobljenike i taoce.
I to je bilo jasno evropskim parlamentarcima koji su nedavno posjetili Srbiji?
Naravno da im jasno. Odavno evropskim zvaničnicima ne moramo da objašnjamo šta se u Srbiji dešava, niti da brinemo o tome hoće li se poklopiti zajednička ocjena onoga što vidimo i što smo vidjeli. Jasno je da je u Srbiji na vlasti autokrata koji krade izbore, prebijaja i hapsi i čija je organizovana kriminalna grupa građanima otela i državu i društvo.
Tokom sastanka sa predstavnicima Evropskog parlamenta, tražili smo nekoliko bitnih stvari. Prvo, individualne sankcije ne samo političkom vrhu režima koji krši ljudska prava i gazi zakone, nego i njegovim privrednim i medijskim stubovima. Drugo, od parlamentaraca smo tražili da što prije ponovo posjete Beograd, svjesni da je ta vrsta kontinuiteta veoma važna; tim prije što njihova opservacija pravog stanja stvari na terenu Vučićevom režimu stvara ogroman problem. Najzad, bilo je veoma važno članovima Evropske narodne partije u EP - dakle, strankama koje su Vučićeva politička porodica na evropskom nivou, što mislim da je sramota – objasniti šta Vučić radi.
Šta konkretno?
Vučić pokušava da Evropi po stoti put ’proda ciglu’ i da joj kaže - hoću u Evropu, ali mi pomozite; bježim od Rusa, samo mi dopustite da ponovo pokradem izbore, da lažem i varam. Vučič ne shvata da je, odlaskom Angele Merkel i njenog katastrofalnog stabilokratskog pristupa na Balkanu, taj voz prošao. Pored toga, bilo nam je stalo da gostima objasnimo kako funkcioniše ono što nazivamo vrstom tercijane kulturne revolucije koju naprednjaci uporno sprovode, a što ne ide direktno preko Vučića. Za tu vrstu propagande zadužena su lica poput Dragoslava Bokana, koji s jedne strane falsifikuju istoriju, a s druge proturaju laži da Zapad Srbiju tjera da prizna nezavisnost Kosova i da kopa litijum. Obje laži smo razobličili, pokazujući da u poglavlju 35 nema, niti će biti zahtjeva da Srbija prizna nezavisnost Kosova. Drugo, tzv. projekat litijum više ne postoji, jer građani Srbije to ne žele. Obje laži služile su Vučiću kao izgovor da građanima ’objasni’ da je Srbija malo, pravdoljubivo galsko selo, kojem nisu potrebni briselski ucjenjivači čiji je cilj da unište naše vrijednosti i naš način života. Naravno, Vučić svjesno laže, njegov cilj nije EU.
Zašto?
Zato što zna da EU znači odgovornost, nezavisne medije, sudove i tužilaštvo. EU takođe znači da, ako bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore krši zakon, ide u zatvor. Vučić zna i da u EU ne bi mogao da 7,3 milijarda eura javnih nabavki sprovede mimo tendera; da ne može krasti, donositi lex specalise kako bi kineska ili arapska firma dobila posao bez tendera.
Čemu onda služi novi državni tim za pregovore sa EU, koji je predsjednik Vučič formirao tokom još jedne hitne sjednice Vlade Srbije kojoj je prisustvovao?
Ničemu! Vučić i Srpska napredna stranka zaustavili su evropske procese i ovo o čemu govorite novo je pozorište i pokušaj da se izvuku. Nažalost, svjestan je da u briselskoj administraciji, ali i u nekim prestonicama EU postoje političari koji vjeruju da će se Vučić, poput Mila Đukanovića, recimo, na kraju ipak okrenuti u pravom smjeru i izabrati Evropu i Zapad.
Predsjednik Đukanović se u tom smisli nije ’okretao’: odavno je izabrao NATO i EU.
Da, to je istina. Za razliku od Vučića… U svakom slučaju, Vučić briselskoj administraciji i dalje prodaje priču o unutrašnjem dijalogu, o novim i novim komisijama i radnim grupama, o izborima za Savet REMA, o biračkim spiskovima i sl, računajući da još ima naivnih koji će povjerovati da će samo on Srbiju odvojiti od Rusije i povesti je ka EU.
Zbog agresije na Ukrajinu, proevropska opozicija bi uvela sankcije Rusiji?
Naravno. Naš cilj je povratak Srbije kući; onamo gdje ona pripada i gdje je uvijek bila – u Evropu. Naši interesi nisu samo ekonomski, što se često banalizuje, nego je riječ o vrednostima kojima kao društvo istorijski, kulturološki, vrednosno, moralno i politički pripadamo.
Imaju li briselski politički krugovi koje spominjete osnova da vjeruju da bi predsejdnik Vučić jednom zaista mogao uvesti sankcije Rusiji i tako vanjsku politiku Srbije uskladiti sa vanjskom politikom EU?
Vučić je radikali, koji od početka evropske sagovornike pokušava da ubijedi u to da nije ono što je: politički sin Vojislava Šešelja. Kako neko ko ode na Crveni trg na vojnu paradu Vladimira Putina, neko ko se sa ruskim ambasadorom u Beogradu zahvalje ruskoj obavještajnoj službi, neko ko ruske opozicionare prisluškuje i izručuje Moskvi može Srbiju da odvoji od Rusije? Kako?! Sjetite se sa kakvim je oduševljenjem Vučić prihvatio nalaz ruske službe, koja je tobože utvrdila da u Beogradu, tokom protesta, nije upotrebljen zvučni top. Vučić sanja ruski model upravljanja državom, sanja ’kremaljske vrijednosti’, ali sada tihim glasom, preko Marka Đurića, Briselu saopštava da hoće Evropu. Vučić je destruktivan čovjek, koji odavno ne vlada sobom i čija je spoljna politika, ako ju je uopšte i imao, doživjela potpuni krah.
Djeluje da se to dogodilo istovremeno i odjednom. Je li?
Vučić je Rusima, baš kao i građanima Srbije, pričao da Zapad organizuje rušenje Srbije i tzv. obojenu revoluciju. Istovremeno, preko Marka Đurića i Ane Brnabić je zapadnim sagovornicima objašnjavao da su sve što se u Srbiji dešava organizovali Rusi. Sve je FSB – studenti, opozicija, mediji, govorio im je. I Moskva i Brisel i Vašington znali su šta kome priča. I znali su da laže. Pored toga, zapadni saveznici su shvatili da se ne libi od upotrebe sile, da je promijenio policijsko vođstvo i na odgovorna, komandna mjesta postavio ćacije i kriminalce. Isto je uradio u vojsci i u tajnoj službi. Na drugoj strani, vidjeli su da Aleksandar Vulin državne tajne odaje Rusima, što je krivično djelo. Te se stvari očito više nisu mogle ignorisati.
Posebna je tema krah odnosa sa Amerikancima, naročito zato što je Vučić polagao velike nade u dobre odnosa sa Trumpovom administracijom. Da ne podsjećam na sramotu i debakl na Floridi, na pokušaj uticaja određenih firmi na američke izbore prilikom drugog Bajdenovog mandata ili na pokušaj podmićivanja američke administracije preko zeta predsednika SAD u slučaju Generalštaba. Takvi se skandali i blamaže ne zaboravljaju.
Zaboravlja li ih Rusija?
Ne. I Rusi znaju da je Vučić dvoličan i neiskren, da laže. Više nije dovoljno slati Nenada Popovića i Vulina u Moskvu i time plašiti zapadne sagovornike. Vučić bi da nekako bude novi Tito, a zapravo je samo radikalska verzija Tita; ona sa Temu-a ili sa AliExpress-a. Baš kao što svojevremeno nije razumio pad Berlinskog zida, tako danas ne razumije da se nad Evropom spušta nova ’gvozdena zavjesa’. Umjesto da pokuša da Srbiju ugura u EU kako bismo postali dio evropske porodice naroda i država koje dijele iste vrijednosti, on je gura u izolaciju. Cilj naše paralelne diplomatije je da Srbiju odvojimo od Vučića i njegovog režima.
Kako?
Ne mislim ni malo dobro o Miloradu Dodiku, još manje o njegove politici. Ipak, to ne znači da loše mislim o RS. U tom smislu bih volio da se na Srbiju gledaju kao na našto što nije Vučić. Vučić je mračna i kriminalna epizoda u našoj istoriji, koje moramo što prije da se otarasimo. Ako to ne učinimo, srljamo u ozbiljnu ekonomsku i demografsku propast. Najzad, u svom političkom padu koji je neminovan, Vučić ne smije za sobom da povuče Srbiju i njene građane, ali ni region.
Čak ni u vrijeme Slobodana Miloševića Srbija nije bila ovako zavađena sa državama regiona. Imate li plan da to stanje promijenite?
Veoma je važno da i EU i naši susjedi shvate šta nudi ’nova Srbija’, gdje ide i gdje će biti. To je važno ne samo zbog naših odnosa, nego i zbog toga što su dobrosusjedske veze jedan od ključnih uslova napretka Zapadnog Balkana ka EU. Kada se Srbija prehladi, cio region kija, teza je koju često čujem na međunarodnim konferencijama. Vi ste Njemačka Balkana, rekao mi je jedan albanski sagovornik, misleći da će da me uvrijedi poređenjem Srbije sa Njemačkom iz njenog mračnog perioda istorije. Nisam to tako razumio.
Kako ste razumjeli?
Prija mi teza da je Srbija Nemačka Balkana, ali ona moderna, demokratska i jaka njemačka država. Takvo poređenje je laskavo, ali podrazumijeva i odgovornost i obavezu. Srbija mora predvoditi sve integrativne procese, pomirenje, prijateljstvo i saradnju. Mora. To je njena uloga. Težina i iskoraka i dokaza je na nama. Baš kao što je pobjeda nad Vučićem stvar građana Srbije. Mi smo ti koji ćemo donijeti promjene i u tom smislu vjerujem da ozbiljan posao u regionu tek počinje. Naša pružena ruka mora ići ka Sarajevu, Podgorici, Zagrebu… U ovom momentu je za cio region veoma važno da Crna Gora uskoro postane naredna članica EU.
Zašto je to važno?
Nadam se da se neće pogrešno shvatiti, ali ako neko ko vam je toliko blizak rođak i prijatelj ode onamo gdje bi trebalo da bude cijela familija, cio region, onda se otvara pitanje: a zašto i mi nismo tamo. Šta to radi Vučić? Ako može Crna Gora, zašto ne bi mogla Bosna i Hercegovina ili Srbija?
Crna Gora u EU ogroman je podsticaj i dobar putokaz za sve, ali i veoma loša vijest za autokratski, kleptomanski, mafijaški režim poput ovoga u Srbiji.
Kako mislite da dođete u priliku da mijenjate Srbiju? Kada? Hoće li predsjednik Vučić raspisati izbore do kraja godine?
Izbori će biti raspisani, ali Vučić gleda da to bude što kasnije: istraživanja javnog mnjenja pokazuju ono što ne želi da vidi.
Sigurni ste?
Siguran. Da je drugačije, odavno bi ih raspisao. Dok to ne učini, pokušavaće da unese razdor, podjele i svađe u opozicioni blok. U taj svojevrsni pokret otpora ubrajam i buduću studentsku listu i opozicione stranke. Naš zadatak je da mu to ne dozvolimo. Zato pozivamo na dogovor, na koordinaciju i razgovore, što ne mora da znači jedna lista. Poštujemo odluke studentskog pokreta, ali na nama je da ponudimo jasnu politiku, jasan pravac i evropsku budućnost. Građani Srbije mora da znaju da ne biraju između Rusije i Evrope.
Šta biraju?
Biraju između Evrope i izolacije. Alternativa Evropi nije romantična, snijegom prekrivena ruska stepa, po kojoj klize sanke ili mjesto gdje se čita Dostojevski i sluša Čajkovski. Ne. Alternativa je radikalska prćija: ona crna rupa na tepihu Evrope, kako je Srbiju vizionarski opisao jedan od nekadašnjih prvaka te politike, Vučićev saborac Tomislav Nikolić.
Tamara Nikčević
(Vijesti.ba)