Kontinent se doslovno cijepa: Otkriveno šta nas čeka u budućnosti

Tokom takozvanog Afričkog vlažnog perioda, koji je trajao od prije oko 9.600 do 5.300 godina, područja današnjih pustinja bila su prekrivena zelenim savanama bogatim biljnim i životinjskim svijetom.

Pećinske slike pronađene u Sahari svjedoče o rijekama i velikim jezerima, uz koja su se razvijale prve civilizacije, uključujući i drevni Egipat.

Nagla promjena klime donijela je dugotrajnu sušu. Vode su se povlačile, jezera presušivala, a stanovništvo se kretalo prema dolini Nila. Međutim, posljedice tog procesa nisu ostale samo na površini. Duboko ispod tla, afrički kontinent počeo je proces koji traje i danas, njegovo postepeno razdvajanje.

Christopher Scholz, profesor emeritus na Univerzitetu Columbia, istraživao je kako povlačenje velikih količina vode utiče na kretanje Zemljine kore. Njegov tim fokusirao se na jezero Turkana u Keniji koje je i danas jedno od najvećih u Africi, s dužinom od oko 250 kilometara i dubinom od 120 metara. Ipak, nekada je bilo znatno veće, s dubinom koja je dostizala i do 300 metara.

Velike mase vode stvaraju snažan pritisak na Zemljinu koru, što usporava pomjeranje tektonskih rasjeda. Kada je nivo vode opao, taj pritisak se smanjio, a kretanje rasjeda ubrzalo. Scholzove simulacije pokazale su jasnu povezanost između opadanja nivoa jezera i intenzivnijeg tektonskog kretanja.

U studiji objavljenoj u naučnom časopisu Nature, istraživači navode da je riječ o prvom kvantitativnom dokazu koji direktno povezuje brzinu pomjeranja rasjeda s klimatskim promjenama nivoa jezera u Istočnoafričkom rasjednom sistemu.

Pad nivoa vode imao je i dodatne posljedice. Smanjeni pritisak izazvao je dekompresiju plašta ispod vulkana na jugu jezera Turkana, što je olakšalo topljenje stijena i punjenje magmatskih komora. Širenje magme dodatno povećava pritisak na već napregnute rasjede i ubrzava proces razdvajanja kopna.

Istočna Afrika se danas odvaja od ostatka kontinenta brzinom od oko 0,00000635 kilometara godišnje. U dalekoj geološkoj budućnosti, kada se Somalijska ploča dovoljno udalji od Nubijske, na tom prostoru formirat će se novi okean.

Podaci također pokazuju da je upravo u području jezera Turkana gubitak vode tokom posljednjih 5.000 godina ubrzao proces razdvajanja kontinenta za oko tri posto.

Iako su ovi procesi gotovo neprimjetni u ljudskom životnom vijeku, istraživanje jasno pokazuje da klimatske promjene iz prošlosti imaju snagu da mijenjaju samu strukturu naše planete.

(Vijesti.ba)