Jedanaest članova porodice Emine Ploskić ubijeno 1992., pravda još na čekanju

Kako piše Detektor, Eminina srodnica Đana Handžo Feriz svjedoči o tragediji koja je zauvijek obilježila njihovu porodicu. Do početka rata Emina je živjela u selu Presjeka kod Nevesinja sa sestrom Mejrom, djeverom Hajrom, sinovima Huseinom, Hasanom i Mustafom, nevjestama Jasnom i Hajrom te petero unučadi – Amarom, Ajlom, Amrom, Samrom i Aganom, starosti od nepune jedne do šest godina.

Nakon napada u drugoj polovini juna 1992. porodica je pokušala preko planine Velež stići do Mostara. Tokom granatiranja grupa je razdvojena. Jedna je uspjela izbjeći zarobljavanje, dok je druga, u kojoj je bilo 11 članova Eminine porodice, presretnuta na lokalitetu Jasenov Do – Teleća Lastva.

Prema navodima optužnice, zarobljeni civili dovedeni su pred školu u selu Zijemlje, gdje su muškarci odvojeni od žena i djece. Više od 30 muškaraca potom je odvezeno na lokalitet Breza – Dubravica i strijeljano. Među njima su bili Eminini sinovi Husein, Hasan i Mustafa, kao i njen djever. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1999. godine.

Žene i djeca, uključujući petero Eminine unučadi i dvije nevjeste, zatvoreni su u prostorije „Kotlovnice“ u Nevesinju. Jedna nevjesta je preživjela, ali se za većinom djece i drugom nevjestom i dalje traga.

Zločini u Nevesinju već su utvrđeni u presudama Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, u kojima je konstatovano ubijanje desetina Bošnjaka, granatiranje sela i zatvaranje civila. Pred Sud Bosne i Hercegovine u toku je postupak protiv više bivših pripadnika Petog bataljona Nevesinjske brigade tzv. VRS zbog ubistava oko 100 bošnjačkih civila.

Porodica Emine Ploskić poručuje da njihova najveća želja ostaje ista – da odgovorni budu adekvatno kažnjeni i da imena ubijenih ne budu zaboravljena.

(Vijesti.ba)