"Voz smrti" u Štrpcima: 33 godine od zločina koji ne smije biti zaboravljen

Ovaj zločin ostao je zapamćen kao jedan od najsurovijih počinjenih nad civilima tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Voz broj 671 zaustavljen je na stanici koja nije bila predviđena za redovno zaustavljanje. Naoružani pripadnici jedinice kojom je komandovao Milan Lukić ušli su u kompoziciju i započeli provjeru identiteta putnika.

Nakon legitimisanja iz voza je izvedeno 20 civila nesrpske nacionalnosti, među kojima 18 Bošnjaka Adem Alomerović, Džafer Topuzović, Esad Kapetanović, Fevzija Zeković, Fehim Bakija, Fikret Memović, Halil Zubčević, Ilijaz Ličina, Ismet Babačić, Jusuf Rastoder, Muhedin Hanić, Nijazim Kajević, Rasim Ćorić, Rifet Husović, Safet Preljević, Senad Đečević, Šećo Softić i Zvjezdan Zuličić. Izvedeni su i Toma Buzov hrvatske nacionalnosti te jedna osoba arapskog porijekla čiji identitet nikada nije utvrđen.

Oteti putnici su potom odvezeni u pravcu Višegrada. Prema utvrđenim činjenicama, najprije su dovedeni u Prelovo ispred Osnovne škole Želimir Đurić Željo, gdje se nalazila komanda Prvog bataljona Druge podrinjske lake pješadijske brigade Višegrad. U fiskulturnoj sali naređeno im je da skinu odjeću, predaju lične stvari i novac, nakon čega su premlaćivani i zlostavljani.

Sa vezanim rukama ukrcani su u kamion i odvezeni u selo Mušići. U prizemlju spaljene kuće Rasima Polje strijeljano je 18 civila. Dvije osobe su ubijene prilikom pokušaja bijega. Jednog je usmrtio Nebojša Ranisavljević, dok je drugog ubio neidentifikovani stražar. Tijela ubijenih sutradan su bačena u rijeku Drinu.

Do danas su pronađeni posmrtni ostaci četvorice žrtava i to Halila Zubčevića, Ilijaza Ličine, Jusufa Rastodera i Rasima Ćorića. Ekshumirani su na lokalitetu jezera Perućac. Najmlađa žrtva imala je 16, a najstarija 59 godina. Svi ubijeni bili su državljani tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.

Jedan od svjedoka, čiji je identitet zaštićen, ranije je opisao da je voz zaustavljen zbog crvenog signala na ulazu u tunel. Otmičari su bili uniformisani, a situacija je u početku djelovala kao rutinska kontrola. Putnici su, prema njegovim riječima, u tišini posmatrali šta se dešava, bez otpora. Sve je trajalo manje od pola sata, a voz je nakon toga nastavio put kao da se ništa nije dogodilo.

Za zločin u Štrpcima vođeni su postupci pred sudovima u regionu. Sud u Bijelom Polju je 2002. osudio Nebojšu Ranisavljevića na 15 godina zatvora. Mićo Jovičić je 2016. pred Sudom Bosne i Hercegovine priznao krivicu i osuđen je na pet godina zatvora. Haški tribunal je Milana Lukića osudio na doživotnu kaznu zatvora za zločine u Višegradu, ali ne i za ubistva u Štrpcima.

U predmetu Luka Dragičević i drugi pred Sudom Bosne i Hercegovine sedmorica bivših pripadnika Druge podrinjske brigade Vojske Republike Srpske osuđena su na po 13 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Boban Inđić je u januaru 2023. osuđen na 15 godina zatvora.

U Beogradu je 2019. počelo suđenje za otmicu u Štrpcima, a u ponovljenom postupku Gojko Lukić i Duško Vasiljević osuđeni su na po 10 godina zatvora, dok je Dragana Đekić osuđena na pet godina zatvora.

Zločin u Štrpcima ostaje trajna opomena i bolno sjećanje na 20 nevinih ljudi koji su nasilno izvedeni iz voza i ubijeni samo zbog svog imena i porijekla.

(Vijesti.ba)