Švarm za Vijesti.ba: Vučić je izjednačio novinarstvo i propagandu

"Nismo iznenađeni", kaže glavni i odgovorni urednik beogradskog nedjeljnika Vreme Filip Švarm.

U intervjuu za Vijesti.ba, Švarm podsjeća da je nasilje u Srbiji odavno normalizovano.

"Vrh države, konkretno - predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, generator je nasilja u društvu. Ako se sa državnog vrha novinari etiketiraju, prozivaju, neprekidno optužuju za sve i svašta, fizički napadi logična su posledica", tvrdi urednik Vremena.

Je li nasilje pojačano nakon tragedije u Novom Sadu?

ŠVARM: Jeste. Studentski i građanski protesti Srbiju su doveli u najtežu političku krizu, usljed čega je nasilje zaista pojačano. Učestali verbalni i fizički napadi na novinare pokazuju koliko je režim Aleksandra Vučića izgubio svaki osjećaj za stvarnost. Istina i pravda postali su ključni neprijatelji režima. Da je pravda problem broj jedan pokazuje lom u pravosuđu, koje se konačno probudilo iz stanja hibernacije. Režim sada ne dozvoljava da njima bliski koji su kršili zakon odgovaraju.

Naravno, drugi problem je istina, pa otuda kontinuirani progoni ono malo preostalih profesionalnih novinara i medija. Naš posao je da ukazujemo na brojne devijacije u društvu, što vlast ne može da podnese, pa profesionalne medije na svaki način pokušavada zaustavi, ugrozi, ukine. Istovremeno, pomoću glasila koje kontroliše nastoji da kreira paralelnu stvarnost.
Realno, koliki utjecaj imaju kontolisani tabloidi?

ŠVARM: Mislim da propagandna glasila režima imaju dva osnovna zadatka. Prvi i najvažniji je da osokole najtvrđe biračko tijelo Srpske napredne stranke (SNS), da im objasne kako se, realnosti uprkos, Vučić još za sve pita, kako sve kontoliše, kako Srbija napreduje i slično. Drugi zadatak je zastrašivanje slobodnih medija, ali i svake javne ličnosti spremne da pokaže da razmišlja svojom glavom, da vjeruje svojim očima, a ne onome što mu servira Vučićeva propagandna mašinerija.

Iskreno, ne vjerujem da je uticaj te propagande preveliki. Sa druge strane, otrov koji proizvode je ogroman. Na televiziji Informer je, na primjer, pored predsjednika Srbije, nedavno učestvovalo lice osuđeno na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog ubistva. U njihovom živom programu se političkim protivnicima režima, slobodnim medijima i novinarima upućuju najogavnije uvrede i najpoganije laži. Ti mediji su doslovno batina u ruci režima.

Televizija Pink je svojevremeno bila preuzela ulogu Radio televizije Srbije (RTS). Imate li utisak da je pravi naprednjački javni servis danas televizija Informer?

ŠVARM: Informer je zaista preuzeo ogroman dio uloge Pink-a, televizije koja, uprkos svemu, emituje neki program i neki sadržaj. Imaju loš i navijački informativni program, ali Vučiću to očito više nije dovoljno. Ispalo je, dakle, da Željko Mitrović nije htio da ide daleko koliko je otišao Dragan J. Vučićević. Vučićevićev Informer zamišljen kao televizija koja nema nikakvih granica u vrijeđanjima političkih protivnika vlasti i veličanju Aleksandra Vučića. Njima čak nije ni salo da se predstave kao televizija: ne kriju da proizvode najodvratniju, najdirektniju, najogavniju propagandu. U tom smislu, Vučić je danas mnogo bliži Vučićevićunego Željku Mitroviću; odnosno, mnogo se više oslanja na Informer, nego na Pink. No, to je podjela posla.

Kakva?

Pink se obraća 'mekšem' biračkom tijelu SNS-a, Informer najradikalnijem, najprimitivnijem.

Vučić više nema šta da ponudi Srbiji. A sjećate se da je u početku bilo i onih koji su vjerovali da će okrenuti novi list, da to više neće biti radikal Vojislava Šešelja; ubrzo, Vučić je tu iluziju raspršio, a način na koji je dugo manipulisao javnim mnjenjem više ne prolazi: građani počinju da shvataju da ono što mu govore na režimskim televizijama nije ono što vidi kroz prozor. U momentu kada se njegov režim suočio sa pobunom najprije studenata i građana, a sada i sa pobunom u pravosuđu, Vučić je krenuo jezikom sile; na isti način kako su to radili njegov politički otac, Vojislav Šešelj i Slobodan Milošević. U tom smislu, Srpska napredna stranka ne da se nije promijenila, nego je re-radikalizirana. I to se više ne krije.

Sa druge strane, mislim da Vučić više nije siguran da ima čvrstu podršku građana Srbije. Da je siguran, ne bi radio ovo što radi.

Što konkretno?

ŠVARM: Koja bi normalna vlast donosila 'Mrdićeve zakone'? Ko bi normalan medije trpao u medijsku plinsku komoru? Koja bi pristojna vlast dovodila statiste autobusima na skupove kako bi glumili oduševljene pristarice režima? A svi znamo da upravo to rade zato što nisu u stanju da se konsolidiraju, da pobijede pobunjeno društvo, ali ni da se sa pobunjenim društvom dogovore o mirnoj tranziciji vlasti.

Što je sa RTS-om i najstarijim dnevnim novinama na Balkanu, sa Politikom?

ŠVARM: Decenijama unazad, Politika je uvijek manje ili više bila - Politika. Ipak, mislim da je ovo što trenutno gledamo njeno najgore izdanje. Tekstovi u tom, kako rekoste, najstarijem dnevnom listu na Balkanu, danas se gotovo ne razlikuju od onih u tabloidima. Vučić je izjednačio novinarstvo i propagandu, pa Politika mora da pratiti Informer, Kurir, Srpski Telegraf i ostaletabloide.

Kada je riječ o RTS-u, i oni su, nažalost, upali u klopku 'veži konja gdje ti gazda kaže'. Onaj ko poznaje Vučića, ko ga pamti i prije nego što će postati ministar informisanja Slobodana Miloševića, zna da on tako i razumije i tretira medije. No, ako bismo htjeli reći makar nešto u prilog RTS-a, onda je to činjenica da kod njih ipak nisu gostovali Šešelj i Vučićević i slični, i da, tokom četrnaest godina naprednjačke vlasti, javni servis nije emitovao govor mržnje.

Očekujete li promjene u tom smislu?

ŠVARM: Očekujem. Plašim se, naime, da se RTS uskoro neće mnogo razlikovati od televizija o kojima smo razgovarali. To kažem zato što znam kakvu je ulogu nedavno imenovana direktorica RTS-a Manja Grčić imala prilikom likvidacije B92. Bojim se da bi se isti obrazac mogao ponoviti i na RTS-u. Režimska propaganda i represija nad slobodnim medijima pojačavaće se kako režim bude slabiji.

A sve je slabiji od tragedije u Novom Sadu, odnosno od pada nadstrešnice na željezničkoj stanici, od nesreće u kojoj je život izgubilo šesnaest ljudi. To je osvjestilo i mnoge Vučićeve pristalice.

U kojem smislu?

ŠVARM: Sjetićete se da smo prije novosadske tragedije u kontrolisanim medijima imali brutalnu propagandu koja je Vučića prikazivala kao neumornog graditelja, koji dovodi strane investitore, gradi mostove, puteve, zgrade... Onda se desio Novi Sad i ljudi su se trgli. Nažalost, buđenje je bilo veoma bolno. Tome su doprinijeli prije svih studenti, koji su išli od sela do sela, ulazili u kuće nepoznatim ljudima, bili dočekani hlebom i solju. Oni koji su sa njima razgovarali, koji su ih primili u svoje domove na režimskim su televizijama odmah potom gledali kako tu djecu nazivaju ustašama, plaćenicima i slično. Mislim da je tada puklo. Vučićeva priča više ne pije vodu.

Naravno, tome su doprinijele i društvene mreže, koji lako dobijaju rat sa tradicionalnom propagandom na koju se Vučić dugo oslanjao.

Dobijaju li mreže rat i protiv nezavisnih i profesionalnih medija?

ŠVARM: Nažalost, građani odavno ne vjeruje medijima. Nezavisni, slobodni mediji trpe posledice sloma profesionalnih vrijednosti i standarda, ali i dominacije društvenih mreža. Godinama unazad pada i gledanost i čitanost tzv. tradicionalnih medija; informišemo se na drugi način.

Kako opstaje nedeljnik Vreme? Hoće li i kako opstati jedine dvije televizije u Srbiji koje režim ne kontroliše - N1 i Nova S?

ŠVARM: Nije tajna da režim Aleksandra Vučića kontoliše barem devedeset procenata medija u Srbiji. Ostatak drži u plinskoj komori, bez kiseonika. Televizije N1 i Nova S su kablovske i nisu od juče. N1 je u Srbiji desetak godina, Vučić je i pored njih do sada dobijao izbore, zašto odjednom želi da ih po svaku cijenu ugasi? Kako to da nisu smetali ranije, sada smetaju? Možda zato što je Vučić svjestan da je slab, iako je gospodar svih televizijskih ekrana u Srbiji. Ne zaboravite da se samo tokom 2025. godine javnosti obratio čak 411 puta.

Što hoćete da kažete?

ŠVARM: Hoću da kažem da je režimska propaganda očito počela da šlajfuje u mjestu.

Zato dolazi Brent Sadler? Mislite li da Sadler može pomoći predsjedniku Srbije?

ŠVARM: Sadlera ima 75 godina, odavno je u penziji. Zašto je odlučio da radi ovo što radi, zaista ne znam. Ima li čovjek od 75 godina energiju da preuređuje dvije televizije - N1 i Nova S, kako će to izgledati? I sam se pitam.

Je li postavljanje Sadlera za vrstu stečajnog upravnika ili cenzora N1 i Nova S pametan potez predsjednika Srbije?

ŠVARM: Mislim da je to irelevantan. Imenovanje Sadlera je vrsta smokvinog lista: eto, ne gasimo mi N1 i Nova S, stigao je novi gazda, doveo novog direktora, njihovo pravo je da izabere novi tim. Mislim da je to rezon Aleksandra Vučića, to je ono iza čega se pokušava sakriti.

Nadam se da neće uspjeti i da će kolege sa N1 i Nova S biti u stanju da odbrane svoju uređivačku politiku ida nastave da profesionalno rade svoj posao. Čak i da ne uspiju, novi vlasnik mora da zna da njegove dvije televizije više neće značiti ništa. Jer ne mislite valjda da će onaj koji je naučio da gleda Informer odjednom početi da gleda N1. Neće desiti. Zato dovođenje Sadlera na čelo United media ne bih vezivao za neki racionalni, profesionalni ili finansijski razlog.

Nego?

ŠVARM: Po mom mišljenju, pravi motiv bi trebalo tražiti u sferi drugog biznisa, koji nema veze sa medijima. Ako bih pretpostavku izveo do kraja, mislim da je cilj da Sadler uradi prljavi posao, pa će se naplatiti na drugi način. Ne vidim šta bi drugo moglo biti. Uostalom, znamo koliko Vučićev režim voli 'trange-frange' poslove.

U slučaju da krenu otpuštanja novinara - a već je otpuštena dugogodišnja direktorica United Media - ako se drastično promijeni uređivačka politika N1 i Nova S, očekujete li reakciju građana? Podsjećam da je ipak riječ o privatnim medijima.

ŠVARM: Ne bih se iznenadio ako bi građani burnije reagovali. Ukoliko zaista krene da se mijenja uređivačka politika ove dvije televizije, neće ih, ponavljam, gledati oni koji su to do sada činili.

No, ovdje nije riječ o tome da se od N1 napravi režimska televizija, nego o tome da se postojeći tim onemogući da radi kao i do sada - kvalitetno, kredibilno, u skladu sa novinarskim kodeksom i zakonom. To je Vučiću je važno. Zato mislim da je pozadina svega krupni biznis.

Rekli ste da registrujete pojačanu represiju u odnosu na medije i na novinare. Može li to biti indikator druge vrste nasilja režima?

ŠVARM: Devedesetih godina prošloga vijeka bio sam mladi novinar, početnik i veoma dobro se sjećam načina na koji se režim Slobodana Miloševića odnosio prema slobodnim i profesionalnim medijima. Naravno, i tada je bilo targetiranja, ali ne u ovoj mjeri. Vučićev režim, njegovi mediji napadaju, blate, etiketiraju novinare na svakom mjestu, prozivaju ih imenom i prezimenom.To Milošević nije radio: nije lično prozivao novinare, nije ih vrijeđao na konferencijama za štampu kao što to čini predsjednik Srbije. Vučić se isto ponašao i devedesetih, kao mladi Šešeljev radikal, ali i kao ministar informisanja.

Radikali tako razumiju vlast, moć, medije... Oteli su i zarobili institucije, poistovjetili sa državom, uvjereni su da su iznad zakona.

Pa, aktualni ministar kulture Nikola Selaković na najprimitivniji način vrijeđa tužioce, sudije, naziva ih organizovanom kriminalnom grupom! Ako ministar na takav način javno etiketira sudije i tužioce, zašto bi se uzdržavao da se obračuna sa novinarima, koji su, za razliku od pravosudnih organa, nezaštićeni. To je opasno, to nas brine. Slobodni mediji u Srbiji rade u teškim, ponekad i nemogućim uslovima, ali nekako uspijevamo da održimo glavu iznad vode, da se modernizujemo, da uključimo mladi svijet i da pratimo tredove.

Sa druge strane, pobunjeno društvo, studenti, političke partije nisu profesionalni revolucionari: svjesni su da se u Srbiji na vlast dolazi isključivo izborima. U suprotnom, nemate ni legitimitet, ni legalitet. Isključeno je, dakle, nasilno zauzimanje Skupštine. To građani ne žele.

Šta žele?

ŠVARM: Žele izbore i mirnu smjenu vlasti. Pa, i Milošević je smijenjen na izborima, ne prije njih: građanski protest 1996/97. krenuo je nakon Miloševićeve krađe lokalnih izbora. Takođe, 5. oktobru 2000. prethodili su izbori, koje je Milošević pokušao da pokrade. Vjerujem da Srbija ni treći put to neće moći izbjeći. Lokalni izbori nisu reper šta bi se moglo dogoditi naparlamentarnim izborima - svaka sredina je drugačija. Ipak, stepen nasilja prikazan na više lokalnih izbora u Srbiji daje povoda za zabrinutost. Vjerujem da će prenos vlasti sa naprednjačke na neku drugu politiku biti puno mirnija nego što je to biodevedesetih godina prošlog stoljeća.

Zašto?

ŠVARM: Članstvo za Srpsku naprednu stranku ne glasa zato što u tu politiku vjeruje, nego zašto što znaju da se svaki glas plaća. Njihova 'ljubav' ima cijenu. Čim jednom sloju SNS-a postane jasno da ih više niko neće plaćati za to što rade ili što ne rade, ne vjerujem da će se kod njih zadržati želja da se po svaku cijenu i silom bore za opstanak vlasti koja je odavno prevaziđena. To ključ koji će dovesti do promjena u Srbiji.

Tamara Nikčević

(Vijesti.ba)