Iran i dalje sposoban za asimetrične udare, Hormuški moreuz ključan za energetsku sigurnost

Govoreći o mogućnosti hermetičke blokade ulaza u akvatorij Perzijski zaljev, Džebić ističe da je presudan faktor operativna spremnost iranske mornarice i Korpusa islamske revolucionarne garde da takvu blokadu održe.

U tom kontekstu, podsjeća da američka vojska trenutno provodi operacije s ciljem sprječavanja iranskih pomorskih kapaciteta da realiziraju takav scenarij.

- Očuvanje plovnog puta kroz Hormuški moreuz bio je jedan od ključnih parametara još od početka planiranja američko-izraelskih operacija protiv Irana, imajući u vidu osjetljiv balans energetskih i ekonomskih prilika u svijetu. U slučaju poremećaja izvoza nafte i plina iz zemalja Zaljeva, sistem uspostavljen kroz OPEC bi mogao amortizirati dio posljedica - kazao je Džebić.

Posebno naglašava ulogu Saudijske Arabije, koja raspolaže s više od 264 milijarde barela naftnih rezervi i ima kapacitet da u određenom periodu poveća dnevnu proizvodnju nafte i nadomjesti eventualni manjak na tržištu.

Ipak, o širim globalnim implikacijama, kako kaže, još je rano govoriti, jer će mnogo zavisiti od daljnjeg razvoja iranskog odgovora na najave i poteze Korpusa islamske revolucionarne garde.

- Ono što je izvjesno jeste da bi posljedice mogle biti višestruke, s obzirom na i dalje izraženu ovisnost globalnih ekonomija o fosilnim gorivima - kazao je.

Govoreći o vojnom aspektu sukoba, Džebić podsjeća da je iranski sistem komandovanja ozbiljno narušen prvog dana napada, kada je, kako navodi, dekapitiran vojno-politički vrh zemlje, uključujući i najviše zvaničnike, pa i samog vrhovnog vođu Ali Hamenei.

- Ipak, Iran posjeduje razrađen sistem brzog kadrovskog nadomještanja, te se imenovanja novih komandanata i rukovodećih kadrova provode po promptnoj proceduri. Iako je napad Izraela i SAD-a bio očekivan, njegov intenzitet i broj poginulih visokih zvaničnika ukazuju na element iznenađenja. Uprkos ekstenzivnom bombardiranju izraelskih i američkih zračnih snaga, Iran i dalje raspolaže značajnim kapacitetima za asimetričan odgovor, prije svega kroz balističke i krstareće rakete te bespilotne letjelice - pojasnio je Džebić.

Uništenje industrijskih kapaciteta za proizvodnju balističkih raketa, prema njegovim riječima, jedan je od primarnih ciljeva američkih operacija.

- Ipak, teško je procijeniti koliko je raketa Iranu preostalo. Proizvodnja je visoko automatizirana i odvija se u specijalnim podzemnim i nadzemnim objektima, koji su sve češće mete zračnih udara - smatra sagovornik.

Naglašava da je Iran tokom protekle dvije decenije razvio sistem samostalne proizvodnje svih komponenti balističkih raketa i dronova, čime je, uprkos sankcijama, osigurao tehnološku autonomiju i mogućnost kontinuirane proizvodnje oružja, što predstavlja njegov ključni adut.

Govoreći o napadima na američke baze u regiji, ističe da je riječ o koordiniranim udarima dronovima i raketama kratkog dometa, pri čemu su zabilježena i pogađanja. Posebno je, kako navodi, pogođena baza američke Pete flote u Manami, glavnom gradu Bahreina.

- Iran prema Izraelu koristi balističke rakete srednjeg dometa, dok se ciljevi u Zaljevskim državama gađaju raketama kratkog dometa, što predstavlja dva različita operativna i tehnička izazova za sisteme protivbalističke odbrane. Rakete prema Izraelu lete duže od 15 minuta, što stvara drugačiji vremenski okvir reakcije - pojasnio je Džebić.

Kada je riječ o eskalaciji, Džebić podsjeća da sigurnosna teorija razlikuje vertikalnu i horizontalnu eskalaciju.

- Vertikalna podrazumijeva povećanje intenziteta nasilja i razaranja, dok horizontalna znači širenje prostora sukoba. U aktuelnoj situaciji prisutna su oba oblika eskalacije u regiji Bliskog istoka - ocijenio je te dodao da razliku od prethodnih sukoba u aprilu i junu, koji su bili lokaliziraniji, sadašnji sukob poprima karakter regionalnog, iako još nema obilježja šireg regionalnog rata.

Prema njegovim riječima, ne postoji jasno formirana koalicija niti konvencionalne trupe koje se sukobljavaju na terenu, već je riječ o asimetričnom regionalnom ratu u kojem su balističke rakete, dronovi i zračne snage ključni nosioci operacija.

Takav model ratovanja, smatra Džebić, ograničava direktno uključivanje drugih država, ali dugoročno predstavlja ozbiljan izazov za arhitekturu protivbalističke odbrane u cijeloj regiji.

Lekcije naučene u ovom sukobu, zaključuje, nesumnjivo će oblikovati buduću sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka.


(Vijesti.ba / FENA)