Prije 335 godina: Kako su braća iz Sarajeva darovala Svetu zemlju franjevcima

Rasprodavši gotovo svu imovinu, braća su kupila komad vrta u kojemu je, po predanju, Isus proveo posljednje sate svoga života.

Maslinska gora i Getsemani su već u prva dva stoljeća kršćanstva postali, uz ostale lokacije u Jeruzalemu vezane uz život Isusa, obavezno mjesto hodočašća kršćana iz cijelog ondašnjeg svijeta.

Međutim, u javnosti je donedavno bilo malo poznato da su trojica Hrvata iz Sarajeva - Pavao, Antun i Jakov, a riječ je o braći Branković, prije 335 godina otkupili od vlasnika muslimana Getsemanski vrt, mjesto Isusove agonije te ga darovali franjevcima da budu njegovi čuvari, piše Večernji list.

Zbog toga je u čast ovoj trojici Sarajlija 29. marta 2014. u Getsemanskom vrtu postavljena spomen-ploča koju su otkrili vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i kustod Franjevačke kustodije Svete zemlje o. Pierbattista Pizziballa.

"Hrvati Pavao Antun i Jakov, kršćani iz Sarajeva vitezovi Svetoga groba jeruzalemskog godine gospodnje 1681. kupiše Getsemanski vrt i darovaše ga franjevcima", ispisano je na spomen-ploči.

Iako nije poznato kada su prvi Hrvati počeli hodočastiti u Svetu zemlju, zna se da je među prvim hodočasnicima bio Nikola Tavelić u XIV. stoljeću. Slijedio ga je fra Bonifacije iz Dubrovnika, kustod Franjevačke kustodije Svete zemlje, koji je sredinom XVI. stoljeća dao obnoviti baziliku Isusova groba.

Veći broj hodočasnika iz Bosne vidljiv je u XVII. stoljeću, a među njima su i braća Branković.

Kad su u devetom stoljeću muslimani vladali Jeruzalemom, nisu spriječavali hodočasnike obilaziti sveta mjesta, uz plaćanje ulaznice za ulaz u Jeruzalem.

Međutim, dva stoljeća poslije, Sveti grad triju religija osvajaju Turci Seldžuci. Seldžuci ponovno osvajaju Svetu zemlju, a iako nikad nisu zaustavili hodočasnike sa zapada, bivalo ih je sve manje.

Ipak, Turci su tolerisali jedan katolički red - malu braću svetoga Franje Asiškoga, koji nisu imali nikakvu imovinu, a pomagali su svima, bez obzira na vjeru.

Sam Franjo 1219. godine propovijedao je na Bliskom istoku pred sultanom Melekom el Kamilom kojeg je oduševio.

Prvi samostan u Jeruzalemu osnovali su već 1229. godine, nakon pada Jeruzalema u ruke Saracena 1244. godine ostaju jedini kršćanski redovnici na tom području, a 1309. im egipatski sultan El-Mozaffar dopušta nastaniti se na Sionu, uz Sveti grob i u Betlehemu te istim dokumentom zabranjuje pristup svim ostalim zapadnim redovnicima.

No, malo je poznato da Getsemanski vrt u to vrijeme nije bio u vlasništvu kršćana, a s obzirom na okolnosti pod kojima su trojica braće kupila dio vrta, otkriva koliku su žrtvu podnijela, piše Večernji.

Naime, trojica braće su sa svojim sredstvima, prethodno rasprodavši gotovo svu imovinu, kupila komad vrta u kojemu je Isus proveo posljednje sate svoga života, po predanju.

Po svome opunomoćeniku Aliju al-Hazradžiju, braća su Getsmanski vrt otkupila od Salahuddina, sina šeika Ahmada al-Alamija, i cijenjenog šeika Abdurrahmana, sina šeika Ahmada al-Usajlija, i predvodnika odličnika šeika Ahmada al-Šafi‘ija, sina šeika Saliha.

Kupoprodaja je zabilježena u podužem detaljnom ugovoru i uz prisustvo brojnih svjedoka pa od proljeća 1681. godine Vrt starih getsemanskih maslina, kako mu je stari naziv, “službeno, legalno i definitivno” pripada Kustodiji Svete zemlje.

Kako je došlo do kupoprodaje?

Naime, franjevci su desetak godina prije ovog ugovora dogovarali prodaju s dijelom suvlasnika Getsemanija, a još 1661. sklopljen je prvi ugovor, no proglašen je nevažećim s obzirom na to da nisu učestvovali svi suvlasnici.

Na dan 19. mart 1681. u Jeruzalem stižu Pavao i Jakov Branković, “a Bosna Argentina - iz Bosne Srebrene”, kako stoji u registru hodočasnika, katolici imućna i plemićkoga roda. S njima u pratnji bili su Antun Ivanović i Nikola Mileščić, sluge te fra Marko Bobretić, vikar fojničkog samostana.

Fra Augustin Arce pisao je u prilogu o ovom događaju 1971. godine kako je u ugovoru spomenuta cijena od 90 srebrnih pijastera ili groša, ali je, po svoj prilici, bila puno veća jer je u ono doba bio običaj, slično kao i danas, u službenim dokumentima i fakturama navesti puno nižu cijenu od realne kako bi porez bio manji.

I tu su braća iz Bosne Srebrene brzo pronašla zajednički jezik s lokalnim muslimanima.

Također, malo je poznato da su trojica braće bila vitezovi Svetoga groba jeruzalemskog i, vodeći se svojom plemenitom idejom brige za kršćane koji su živjeli u Svetoj zemlji, od 1681. godine pa sve do danas Getsemanski vrt nalazi se u kršćanskim rukama.

U jeruzalemskom Getsemanskom vrtu, 29. marta 2014. otkrivena je spomen ploča Pavlu, Jakovu i Antunu Brankoviću.

Misu je predvodio tadašnji kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Izraelu mons. Giuseppeom Lazarotom, kustodom Svete zemlje o. Pizziballom, vojnim biskupom u BiH mons. dr. Tomom Vukšićem, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovrom Gavranom, sa svećenicima franjevcima na službi u Svetoj zemlji, te s dvadesetak svećenika koji su zajedno s dvjestotinjak hodočasnika iz BiH i Hrvatske prisustvovali događaju.

Kardinal Puljić tada je u propovijedi naglasio kako ova ploča govori o važnosti čuvanja korijena:

"Ovo je hodočašće s nakanom, da bismo sačuvali pamćenje i svoje korijenje. Ovdje se osjećamo kao kod kuće, na ovoj zemlji, ali i u zajedničkoj historiji".

Primijetio je da kreatori historije žele brisati pamćenje.

"Ovo nije politički čin, nego vjerski i vjernički. Blaženi papa Pavao VI rekao je da vjera, ako ne izgrađuje kulturu, nije vjera. I mi želimo čuvati i pamtiti našu baštinu te je prenijeti našim pokoljenjima".

Na tadašnjoj svečanosti pročitano je i pismo nekadašnjeg sarajevskog gradonačelnika Ive Komšića.

U njemu, između ostalog, stoji kako su preko braće Brankovića, Sarajevo i bosanska franjevačka provincija dobili mjesto, svoje duhovno stanište u Svetoj zemlji, mjestu Isusove strepnje i molitve, odlučnosti da ispuni Zakon i Božju volju.

Podsjetio je tada Komšić i da se za Sarajevo kaže da je evropski Jeruzalem.

"Ponosimo se mjestom na kojem su se također susrele različite religije i civilizacije, i koje postoje u jednoj neobičnoj i jedinstvenoj simbiozi", navedeno je u pismu.

 
(Vijesti.ba)