
Među njima su dubokomorske “duh-ajkule”, višečetinjasti crvi koji žive u “staklenim zamkama”, kao i brojne vrste rakova, morskih ježeva i anemona.
Ipak, procjenjuje se da čak 90% okeanskih vrsta još uvijek nije otkriveno. Stručnjaci vjeruju da u okeanima može postojati i do dva miliona vrsta, dok je do sada opisano tek nešto više od 250.000.
Tokom posljednje godine realizovano je 13 ekspedicija na neke od najdubljih i najneistraženijih dijelova okeana – od Japana i Koralnog mora, do Antarktika i južnog Atlantika. Istraživači su zalazili i do dubina od preko 6.500 metara, gdje je pritisak ekstreman, ali su se životinje razvile tako da normalno funkcionišu u tim uslovima.
Jedno od zanimljivih otkrića je crv Dalhousiella yabukii, pronađen u Japanu na dubini od 791 metar, koji živi unutar staklene spužve u simbiotskom odnosu – oba organizma imaju koristi.
U južnom Atlantiku otkrivena je i nova vrsta spužve koja je mesožder. Ona pomoću “kukica” hvata sitne organizme, što je rijedak primjer u prirodi, jer su većina spužvi filter-hranilice.
U Koralnom moru pronađena je i nova “duh-ajkula”, daleki rođak ajkula i raža, čija evolucijska loza datira više od 400 miliona godina unazad.
Također je otkrivena nova vrsta trakastog crva u Istočnom Timoru, čije hemijske osobine naučnici istražuju zbog mogućeg medicinskog značaja u liječenju bolesti poput Alchajmera i šizofrenije.
Iako se nove vrste stalno otkrivaju, njihovo naučno opisivanje traje godinama – u prosjeku više od 13 godina, a za neke organizme i preko 20 godina. Zbog toga mnoge vrste ostaju “u limbu” i ne mogu se koristiti u zaštiti prirode.
Naučnici upozoravaju da su okeani pod sve većim pritiskom zbog klimatskih promjena, kiselosti mora i prekomjernog ribolova. Posebno zabrinjava moguće uništenje koralnih grebena, koji su ključni za gotovo četvrtinu morskog života.
“Veoma je teško zaštititi ono što ne znamo da postoji,” upozoravaju istraživači, ističući da bi čak 90% života u okeanima još uvijek moglo biti nepoznato nauci.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja