Zašto su mnogi razočarani optužnicom protiv premijera Novalića i drugih

Podsjetimo, optužnica je podignuta protiv premijera Fadila Novalića, suspendiranog direktora Federalne uprave civilne zaštite, Fahrudina Solaka, Fikreta Hodžića, direktora “F.H. Srebrene maline”, i Jelke Miličević, zamjenice premijera Federacije i federalne ministrice finansija ...

Iako se u dijelu javnosti, očito nastavljajući mediaplan Tužiteljstva BiH s kojim je i krenulo u ovu istragu, i dalje pokušava “ekskluzivno” otkrivati e-mailove, viber poruke i druge “dokaze” o političkoj pozadini ovog predmeta, po onome što smo dosad vidjeli u sadržaju optužnice od toga nema ništa. Bez obzira što je tokom istrage ispitano na desetine svjedoka i pregledano stotine komunikacija koje su vodili osumnjičeni. Nisu raskrinkane nikakve XY osobe, pa ni NN osobe, ni nakon šest mjeseci istrage, iako se to stalno najavljivalo kroz “dokaze” koji su curili iz Tužiteljstva tokom istrage, a koji su se svodili samo na viber poruke.

Jedino novo ime u optužnici je Jelka Miličević, zamjenica premijera, koja je po tvrdnjama Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a, u optužnicu uvrštena “u zadnji tren” i to “iz nečijih političkih potreba”. Jedini ko je u ovom trenutku - s obzirom na aktualna dešavanja koja su ozbiljno uzdrmala poziciju predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije, a onda i glavne tužiteljice Gordane Tadić - imao potrebu da Milićević koristi “iz političkih potreba” je samo Tužiteljstvo BiH.

Potvrdili su to ekspresno i tvrdnje da se time SDA izbijaju argumenti da Tužiteljstvo BiH progoni samo Bošnjake, što dodatno potvrđuju činjenicom da su optužnicu potpisali Bošnjaci, ali i izjave samog Čovića da će Miličević “lako dokazati svoju nevinost”.

Tužiteljstvo BiH je prije šest mjeseci ušlo u ozbiljnu takmicu: pozvali su premijera da uzmu od njega izjavu, a onda ga zadržali u pritvoru, tražeći da bude lišen slobode dok traje istraga. Sve to je laicima izgledalo kao da imaju jake dokaze za jedan ozbiljan slučaj, a neki medijski izvještaji su to dodatno pojačavali. Prvi znak da i nije baš tako, bilo je odbijanje Suda BiH da se odobri hapšenje premijera, odnosno njegovo zadržavanje u zatvoru. Druga potvrda tome je dužina trajanja istrage (maksimalno korištenje zakonskih rokova), a treća, sam sadržaj optužnice, bez imena iz vrha SDA, ali dodavanjem Jelke Miličević.

Tako je utakmica koju je započelo Tužiteljstvo BiH prije šest mjeseci spektakularnim pritvaranjem premijera i informacijama u javnosti o nekim političkim “naredbodavcima” koji stoje iza svega postala klopka u koju su upali sami tužitelji. Dodatne otežavajuće okolnosti po tužitelje postali su izvještaji OSCE-a, a onda i USAID-a o stanju u pravosuđu, te zahtjevi OHR-a, Evropske delegacije i Američke ambasade za smjenom Milana Tegelije, što je izazvalo tektonske poremećaje i u samom Tužiteljstvu BiH. Očito, u nedostatku dokaza da su u slučaju respiratori učestovali neki “politički naredbodavci”, ali i perući sebe jer su ipak prije šest mjeseci zatvorili premijera, optužnicu su proširili na Jelku Milićević, tereteći je za “nesavjestan” rad dok su teška krivična djela ostala rezervirana za premijera.

Uz brojne druge, na optužnicu su reagirali i advokati optuženih. Kadrija Kolić, advokat Fahrudina Solaka, nakon podizanja optužnice žestoko je zagrmio kako se radi o „političkoj optužnici“ iza koje stoje „neformalni centri izvan Tužilaštva BiH” koji su “u političkom smislu najviše profitirali od ove afere”, te da je “nečuveno da se podiže optužnica protiv premijera”.

Nakon prvobitnog zamaha, kada je angažiran kao advokat Solaka u ovom predmetu, i kada je skoro svakodnevno istupao u javnosti, ulazeći u ružne sukobe s novinarima čime je svom klijentu samo pravio medvjeđe usluge, Kolić je zaćutao i mjesecima se nije oglasio o samom predmetu. Ako je na dan kad je objavljena optužnica ustvrdio da se radi o montiranoj političkoj optužnici, zašto na to nije upozoravao ranije i izašao s dokazima za svoje tvrdnje, jer kao ozbiljan advokat morao bi znati da za ovakve optužbe protiv tužitelja mora imati dokaze.

S druge strane simptomatično je da u svojim istupima nije govorio o svom klijentu i konkretnim optužbama na njegov račun, nego je pokušao (perfidno) metu javnosti prebaciti na premijera Novalića, izjavama kako je “nečuveno da se podiže optužnica protiv premijera”. Kao ozbiljan pravnik trebao bi znati da tu nema ništa nečuveno, a kao dobro informiran advokat, kakvim se predstavlja, morao bi znati da ovo nije prvi put da u BiH neki premijer bude optužen za nešto, jer, a to i laici znaju, pred zakonom su svi isti.

Za razliku od Kolićevih političkih nastupa, u kojima nije ponudio niti jedan argument u odbranu svoga klijenta, Vasvija Vidović, glavni advokat tima odbrane premijera Novalića, u kome su još Nikica Gržić, Muhidin Kapo i Nina Karačić, komentirajući podizanje optužnice naglasila je da optužnicu još nije vidjela i da ne želi špekulirati, ali i istakla: “Već šest mjeseci s kolegama, istražiteljima, uključujući i međunarodne eksperte, prikupljamo i provjeravamo dokaze, provodeći našu istragu. Ne postoje dokazi koji potvrđuju navode optužice za premijera, a apsolutno ne postoje dokazi za pranje para i primanje dara.”

Izjave advokata Kolić i Vidović možda su jasnije, ako se podsjetimo na izjave koje je premijer Novalić davao još prije nego što je pozvan u Tužiteljstvo BiH i zadržan u pritvoru zbog slučaja respiratori. Tako je u intervjuu koji je dao u Dnevniku D Federalne televizije, 21. maja, odgovarajući na pitanja vezana za aferu, rekao:

“Vlada Federacije je 12. februara donijela odluke o nabavci medicinske opreme za borbu protiv pandemije. Zavodu za javno zdravstvo i Federalnoj upravi Civilne zaštite je stavila zadatak da nabavi ne samo respiratore, nego i sva druga medicinska i higijenska sredstva. U vrijeme pandemije, panike, sve su države panično nabavljale respiratore. (…) Kroz moj ured su prolazile brojne ponude, ne samo za respiratore nego i drugo. U pandemiji su svi kao centar vidjeli Vladu. Mi smo ponude slali Zavodu za javno zdravstvo i FUCZ. Sporna ponuda je prošla kroz naš ured.”

Rekao je  Novalić tada i da su u toj ponudi bili respiratori drugačiji od on koji su stigli u BiH dodajući da se “ne ograđuje ni od koga”, ali: “Ovdje je pitanje šta se dogodilo. Šta je mimo zakona i ko je to napravio. Za to služe istražni organi. Za sve bi najbolje bilo da se to uradi brzo. Da se vidi ko je šta napravio i kakve ga posljedice slijede."

Posljedice su bile njegovo hapšenje, šestomjesečna istraga i podizanje optužnice. S obzirom na brojne medijske natpise, veliko interesiranje javnosti, kao i neke informacije koje su plasirane nesumnjivo izazivajući veliko uznemirenje građana i to u periodu pandemije koja je sama po sebi otežala živote ljudi, jasno je da je sad najvažnije da se o ovom predmetu govori jezikom dokaza. Podizanjem optužnice više nema mjesta špekulacijama. Što se, čini se, mnogima ne dopada.


(Vijesti.ba)