Nikolaidis za Vijesti.ba: Ovo u Crnoj Gori podsjeća na Sarajevo aprila 1992.

“Već nekoliko godina, na sceni je tiha, ali masovna islamizacija Crne Gore; ona je dio šireg državnog projekta neoosmanizma”, komandovao je Nebojša Medojević.

Na ‘opasnost’ od stotinu hiljada Turaka - 110 000, dolivao je ulje na vatru Milan Knežević, obožavalac Vladimira Putina i poslanik parlamentarne većine - upozoravao je i Vladislav Dajković, juče Crnogorac, danas profesionalni Srbin, navodno blizak bezbjednosnim strukturama susjedne države.

Razularena rulja na ulicama crnogorskih gradova, koja u osvetičkom bijesu poručuje “Turci, napolje” i uništava radnje doseljenika druge vjere, samo je nastavak politike koja je krajem osamdesetih napala najprije Albance, a onda i ostale jugoslovenske narode, lomeći im i otimajući imovinu. Od “Turci, napolje”, u Podgorici se brzo stiglo do suštine: “Ibro, napolje”, što je kontrolisana masa osvetnika poručila ministru vanjskih poslova Crne Gore i predsjedniku Bošnjačke stranke Ervinu Ibrahimoviću.

“Od prvog trenutka, sve što se događa u Crnoj Gori podsjeća me na Sarajevo aprila 1992. Sjetio sam se, recimo, “srpskih svatova”. Asocijativni niz nastavio je Turčin čiju su radnju juče zapalili, a koji je, prenosi kontrolisana štampa, navodno poručio - neka ste je zapalili, i sam bih učinio isto da se u mojoj zemlji dogodilo nešto slično. Ti mediji pod kontrolom Aleksandra Vučića nalaze nesrećne, prestravljene podgoričke muslimane, koji im objašnjavaju da su sa “četnicima uvijek lijepo živjeli, nikad nije bilo problema, nemojte nas svađati”, što me je podsjetilo na čuveni snimak novinara Vaskovića i njegovog kolege sa tzv. TVRS, koji od Srebreničanina koga tobože intervjuišu traže da kaže da je srećan što je srpska vojska ušla u Srebrenicu. Ova se bezočnost ponavlja i funkcioniše, bez obzira na to koliko nama, koji smo očito u velikoj manjini, sve to izgledalo prozirno i ma koliko znali ko ovo režira. A režiraju BIA i Aleksandar Vučić”, kaže za Vijesti.ba crnogorski i hosanskohercegovački pisac Andrej Nikolaidis.

Zašto to zlo i dalje funkcioniše?

NIKOLAIDIS: Zato što onima koji mrze za mržnju nije potreban razlog; dovoljan je signal, znak da mogu da je slobodno ispolje. Ti se signali veoma dobro razumiju i tumače: poput japanskih seizmologa, hvataju ih i reaguju na najfinija pomjeranja tla.

Ključni problem Crne Gore danas je zastrašujući broj onih koji žele da odavde otjeraju ljude različite vjere, da spale turske lokale. Sa tim smo se kao društvo suočili možda i zato što, pored endemske neprosvijećenosti i hipokrizije, ovdje nikada nije otvorena poštena intelektualna debata o korijenima mržnje prema islamu.

Drugi puta u životu gledam isto.

Šta?

NIKOLAIDIS: To kako braća i sestre u Hristu ponavljaju pakao devedesetih. Malo su bile stotine hiljada žrtava njihove mržnje; malo je razorenih gradova i sela u SFRJ; malo je što su se dosljedno suprotstavili svakoj razumnoj, korisnoj i prosvijećenoj odluci u Crnoj Gori - od referenduma o obnovi državne nezavisnosti, do ulaska u NATO. O prethodnom raskidu sa zločinačkom politikom Slobodana Miloševića da ne govorim. Protiv svega su bili i sve im je malo. Sada su i vlastitu djecu naučili da budu fašisti, da vode ratove u kojima su oni onomad poraženi. Nakon pobjede na izborima 30. septembra 2020. godine, procijenili su da vrijeme za, Ivica Dačić bi rekao - drugo poluvrijeme. Ti ljudi koji su konstantno u krivu i koji istrajavaju u tome da budu u krivu doslovce uživaju u ovome što se događa.

Ovo je, kažete, rukopis predsjednika Srbije. Otkuda onda u tom fašističkom kolu i nekih sa tzv. crnogorske strane?

NIKOLAIDIS: Prvo, u ovoj svinjariji učestvuju Vučićevi agenti i vojnici velikosrpskog nacionalizma iz Crne Gore. Ta Vučićeva posluga, taj bašibozuk samo slijedi naredbu. Vučić je podigao tek dio svojih agenata, spavača i prvopozivaca, za koje znamo da će učestvovati u svim narednim sličnim svinjarijama - od Nebojše Medojevića, Vladislava Dajkovića i Milana Kneževića, do nečega što sebe naziva Demokratama.

Da, ali odakle tamo dio Crnogoraca, onih koji su podržali referendum 2006. godine i pridruživanje Crne Gore NATO, to Vas pitam.

NIKOLAIDIS: Pretpostavljam da su to tzv. desni Crnogorci, sa kojima takođe imam problem. Oni tvrde da, budući nisam etnički Crnogorac, nisam ni dovoljno dobar Crnogorac; tim prije što sam lijevih uvjerenja. Ta grupa vjeruje da je društvu neophodna crnogorska desnica, čiji bi jedini smislao postojanja bio da velikosrpskom nacionalizmu omogući da je zgazi. Kao bubašvabu! Crna Gora mora biti otvorena i brzomisleća; guslanje o komitama i Krstu Zrnovu dio je istorije, ali ako je i dominantan politički program i puka kopija velikosrpskog folklora crnogorskog predznaka, onda hvala, na mene ne računajte. Ako je, dakle, to crnogorstvo, onda ja nisam Crnogorac.

Vučićeva i BIA kampanja bila je usmjerena i ka njima.

Kako?

NIKOLAIDIS: Tako što se išlo na homogenizciju tzv. pravoslavne većine. Čak i izvjesni četnički vojvoda, neki Perošević, na snimku objavljenom na društvenim mrežama obraća se i Srbima i Crnogorcima i poziva ih na otpor Turcima. Nemojmo, dakle, imati iluziju: ksenofobija i strah od migranata i islama postoji i kod Crnogoraca, koji nisu nikakva bezgrešna mitska bića savršenog osjećaja za čojstvo i junaštvo.

Ipak, ovo nije bila akcija crnogorske desnice; ovo je velikosrpska akcija, u kojoj su Crnogorci zaraženi islamofobijom ispali korisni idioti projekta koji nije njihov.

Gdje su nestali famozni crnogorski ”multietnički sklad” i otvorenost, na koje su do 2020. Crnogorci bili ponosni? Je li i ta iluzija konačno raspršena?

NIKOLAIDIS: U vrijeme Mila Đukanovića, politička elita imala je samo jednu ideju: ”Milo će to završiti”. To se uvjerenje širilo i kapilarno i vertikalno, pa smo dobili društvo koje je u svakom trenutku pretpostavljalo da Đukanović ima rješenje za sve i da o tome ne moramo da brinemo. Uprkos svemu, išlo nam je dobro - nezavisnost, NATO, EU… Civilizovani smo i pristojni, Milo nas je na to natjerao, on to kontroliše.

Međutim?

NIKOLAIDIS: Međutim, ispostavilo se da je avgusta 2020. ograda pukla i da je teza o građanskoj Crnoj Gori, o multikulturanosti i suživotu iluzija. Uostalom, jesmo li nekada iskreno razgovarali sa crnogorskim muslimanima, jesmo li ih pitali kako im je bilo svih ovih godina? A nikada im nije bilo dobro, nikada se nisu osjećali ravnopravni sa tzv. pravoslavnom većinom. Nikada! Odvratno je to konstantno zlostavljanje muslimana od strane pravoslavne bagre, koja misli da je superiorna samo zato što se zove Đorđe ili Aleksandar. Za iluziju o kojoj govorim nisu krivi Albanci, Bošnjaci ili to malo Hrvata koji su ostali u Boki Kotorskoj; odgovorna je većina, koja je povjerovala u bajke o vlastitoj toleranciji i koja nikada nije do kraja razumjela gdje je korijen tog zla, zašto se ono vraća, zašto je tako vitalan sentiment mržnje prema komšijama i prijateljima. Nemam više nerava da slušam odvratne priče o tome kako četnik nije četnik jer, eto, ima prijatelja ili kuma muslimana. Taj ogavni rasizam ključni je argument u ovom brlogu od društva.

Beograd trenutno vozi malim gasom i tek se sprema ozbiljna igra. Ukoliko se zaista Crna Gora približi članstvu u EU, što gura Brisel, jer je to njihov interes…

Interes Brisela je da Crna Gora uđe u EU kako bi pokazao da ideja o proširenju nije mrtva i da je EU ipak postigla nekakav uspjeh na nekom planu?

NIKOLAIDIS: To je istina. Međutim, EU može odustati od tog plana, što ne bi bilo prvi put. U svakom slučaju, ako Crna Gora ipak uđe u EU, to neće ići mirno. Dio Vlade Crne Gore ili dio parlamentarne većine miniraće evropski put čim gazda u Beogradu pritisne dugme i da im znak da krenu.

Zašto?

NIKOLAIDIS: Zato što je Crna Gora u EU kraj sna o ‘srpskom svetu’. Vučić to neće dozvoliti.

Na drugoj strani, političku elitu u Crnoj Gori čine ne kukavice, nego doslovno pizde, koje ne smiju da zucnu o ključnim problemima društva. Gomila ološa se dohvatila vlast. Lažu EU, kojoj očito odgovara da bude lagana i da vjeruje u posvećenost režima projektu ulaska Crne Gore u EU. Na kraju dobiju ovo što smo gledali proteklih dana.

Znate li šta je bila ova ”kristalna noć” u Podgorici? Slika Dorjana Greja aktuelne vlasti! Da podsjetim čitaoce: Dorjan Gej je divan, uglađeni gospodin ‘prijatne spolajšnjosti’; ima sjajnu priču za svakoga, nešto poput premijera Milojka Spajića. I nikada se ne mijenja: njegovo lice je kao preparirano; odolijeva grijehu, vremenu i godinama. Istovremeno, postoji slika Dorjana Greja, koja je gnusna, sa koje curi gnoj, budući da se svako nepočinstvo koje Dorijan Grej učini ne reflektuje na njegovom licu, nego na slici. I ta slika postaje užas koji se ne može gledati.

Ovo što se događa u Podgorici užas je koji se ne može gledati.

Premijer Spajić uveo je vize Turcima. Jeste li iznenađeni?

NIKOLAIDIS: Da smo Vi i ja organizovali demonstracije u Podgorici i tražili nešto dobro i progresivno, dobili bismo po nosu. Za to bi se pobrinuli ovi u kapuljačama. No, to je Spajićevo biračko tijelo i on je, kao svaki populista, potrčao da im udovolji. O posledicama će, kao Skarlet O’Hara, misliti sutra.

Vidite li vezu između iznenadne eskalacije fašizma na ulicama crnogorskih gradova i dan ili dva ranije lupanja šakom o sto predsjednika Skupštine, četničkog vojvode Andrije Mandića, koji je u parlamentu prijetio glavnom specijalnom tužiocu?

NIKOLAIDIS: Naravno. Sve ovce na crnogorskim planinama znaju da crnogorskim sudstvom, preko Predraga Bulatovića, vlada Andrija Mandić. Veoma je lako nacrtati shemu koja to dokazuje. Ipak, Mandić nema apsolutnu kontrolu, što dokazuje žalba Tužilaštva na oslobađajuću presudu u predmetu ”državni udar”, kojom su oslobođeni odgovorni za učešće u toj rusko-srpskoj zavjeri protiv Crne Gore 2016. godine - Andrija Mandić i Milan Knežević. Dokazi su očito toliko jaki da ni ovo Tužilaštvo nije spremno da ih izbriše gumicom.

Mandić je sigurno zbog toga nervozan, ali i zato što po velikosrpskoj mjeri ne može da mijenja Ustav i da nas tako otvoreno i brutalno tuče po ulicama i hapsi. Može, naravno, ali ne u mjeri koja bi zadovoljila njegovog gazdu u Beogradu. Namjera je bila da učine pogrom u Crnoj Gori, ali nije išlo. Što izaziva frustracije. Jer u njihovim vlažnim snovima Vi i ja, Tamara, ne bismo smjeli da vodimo ovaj razgovor; umjesto toga, sjedili bismo u zatvoru i, usljed batinanja njihove policije, dobili tjelesne povrede zbog kojih bismo ih pamtiti cijelog života. U ironičnom obrtu sudbine, jednom kada ovaj gadluk prođe, oni bi mogli da završe u zatvoru. Milanu Kneževiću je, kažem, očito malo jedan pokušaj državnog udara, za koji je, zajedno sa vojvodom Mandićem, nepravosnažno osuđen, pa sada potpiruje na progon Turaka. Ali to je logika kockara, koji nema šta da izgubi.

Mislim da je ovo što smo gledali proteklih dana bilo upozorenje i tzv. međunardnoj zajednici koja preferira stabilnost.

Kakvo upozorenje?

NIKOLAIDIS: Da bi se, ukoliko bi Andrija Mandić i Milan Knežević zaista otišli u zatvor zbog učešća u pokušaju državnog udara 2016., u Crnoj Gori moglo desiti nešto mnogo gore. Takođe, ovo je poruka i premijeru Spajiću.

Šta poručuju premijeru Spajiću?

NIKOLAIDIS: Ukoliko pokuša da ih izbaci iz Vlade kada počnu da postavljaju velike balvane na tzv. evropski put, kada sa tonom ekspoloziva zaista krenu da ga miniraju, biće ovako, ali puta stotinu. Jer ovo je tek mala pokazna vježba sile. A njihov destruktivni potencijal je ogroman. Imaju ozbiljne paravojske konektovane sa manastirima i crkvama, imaju ko zna koliko oružja. Najzad, kontrolišu svu oružanu silu u Crnoj Gori. Ne zaboravite da je riječ o ideologiji, o politici i ljudima koji su zapalili Jugoslaviju, proizveli stotine hiljada mrtvih! A onda neko misli da će se to riješiti na izborima, na kojima će oni izgubiti za tri procenta i mirno predati vlast. Jesu li ti ljudi uopšte normalni, o čemu oni pričaju?! Razumiju li sa kim ovdje imamo posla?!

Rulja je na ulice krenula sa ”Turci, napolje”, a završila sa ”Ibro, napolje”, porukom upućenom predsjedniku Bošnjačke stranke i ministru vanjskih poslova Ervinu Ibrahimoviću. Očekivano?

NIKOLAIDIS: Naravno da je očekivano. Jer kada rulja kaže ”Turci”, misli na sve muslimane, uključujući naše Bošnjake. Na njihovom jeziku, to je pogrdni izraz koji označava prije svega naše muslimane, a onda i ostale. I neka onda ”Ibro”, kako ga nazivaju, a i ostali politički predstavnci bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, dobro razmisle hoće li u tom društvu i sa takvom politikom vladajuće većine nastaviti da se igraju diplomatije. Nadam se samo da je ‘Ibro’ u međuvremenu naučio engleski, jer je Ministarstvo preuzeo bez znanja ijednog stranog jezika.

Bošnjaci veoma dobro znaju da su oni prava meta, da su sljedeći, a da na kraju dolaze Crnogorci. Svet je lep kada sanjamo, kaže ona idiotska pjesma… Neka Ibro samo sanja da ne postoji ‘srpski svet’, da ne postoji inherentni anti-islamski sentiment, da ne postoji suva mržnja prema muslimanima. Drugovi, samo sanjajte! Sanjaj ti, Ibro, i dalje da si ministar vanjskih poslova, da radiš nešto važno. Neka i Spajić sanja velike investicije, elektronske transakcije, to da je premijer Singapura a ne odvratnog balkanskog brloga. Neka sanja da ima kontrolu nad vojskom i policijom. Ako ih ovo nije probudilo, nema problema: kada sljedeći put udare, a udariće mnogo jače, biće kasno.

Dan ili dva uoči provale fašizma na crnogorskim ulicama, predsjednik Jakov Milatović posthumno je odlikovao nekadašnjeg mitropolita Crkve Srbije u Crnoj Gori Amfilohija Radovića. Kakva je to poruka?

NIKOLAIDIS: Kada god je trebalo, predsjednik Milatović je odigrao za BIA i za Vučića. Kao što su BIA i Vučić odigrali za njega, posebno prilikom formiranja Spajićeve Vlade. Podsjećam da je Milatović, uz pomoć tzv. nezavisnog dnevnog lista ‘Vijesti’ i velikosrpskih struktura, podržao Andriju Mandića i njegove falange koje danas divljaju Podgoricom, pruživši najagresivniji otpor eventualnoj koalicionoj vladi Spajića i bivše vlasti predvođene Demokratskom partijom socijalista (DPS). Milatović je za Vučića i za BIA odigrao i nakon izbora u Podgorici, gdje je sa DPS-om, da je poštovao dogovor, mogao preuzeti vlast. Na kraju, za istu ekipu odigrao je i nedavno, kada je posthumno odlikovao Amfilohija Radovića, podsjetivši na svog političkog idola Momira Bulatovića. Predsjednik Crne Gore sada je stao na stranu antimigrantskih, antiislamskih grupa, sve tobože pozvajući na mir. Što je djelovalo jadno.

Zašto jadno?

NIKOLAIDIS: Zato što su oni koji su divljali ulicama njegova strana. Kako što su njegova strana Dritan Abazović i nezavisni dnevnik ‘Vijesti’. Svi su oni Đedovi unuci. Amfilohije je otac Crne Gore koju gledamo. Amfilohijeva Crna Gora je ona koja po ulicama lovi muslimane. Kada maknete mimikriju Amfilohijevog političkog okota koji vlada Crnom Gorom, dobijete masu podivljalih ljudi, dobijete esenciju fašizma.

Stepen mimikrije u Crnoj Gori je zapanjujući. Ova Crna Gora ne počiva na čojstvu i junaštvu, naprotiv: počiva na lažima i mimikriji. Strašno je što moram reći, ali neko mora: cijena nesojluka, gadluka, vladavine ološa, mimikrije, kukavičluka političke i intelektualne elite biće strašna. Sve što proživljavamo ništa je u odnosu na ono što nas čeka.

Tamara Nikčević

(Vijesti.ba)