Ukrajina nema 'nacistički problem': Zašto neki vojnici koriste te oznake?

... kada odjednom naiđete na sliku ukrajinskog vojnika koji nosi Totenkopfov oznaku "lubanje i ukrštene kosti" ili se pozdravlja nacističkim pozdravom.

Kako piše The Kyiv Independent, naravno, upotreba nacističkih ili neonacističkih simbola od strane ukrajinskih boraca je šokantna i gotovo uvijek izaziva kontroverze.

Navedni simboli, podsjetnici su na neke od najgorih zločina protiv čovječnosti u historiji i pokušaja da se istrijebe čitave grupe ljudi, duboko su uvredljivi.

Naravno, vidjeti ove simbole na vojnicima uvijek je u najmanju ruku uznemirujuće. Iako ovi vojnici ne predstavljaju rasprostranjenu praksu u ukrajinskoj vojsci, upotreba ovih simbola ipak diskredituje Ukrajinu i plaši neke potencijalne pristalice širom svijeta.

Nakon skoro decenije izvještavanja o ovom ratu, želio bih dodati nekoliko misli o tome zašto možete vidjeti ove simbole na bojnom polju u Ukrajini. Ne da opravdam odluke ovih vojnika — jer svaka upotreba nacističkih simbola uvijek treba biti osuđena — već želim da ponudim svoje objašnjenje za ovaj fenomen.

Dakle, zašto su ovi simboli prisutni na bojnom polju?

Prije svega, ustanovimo jednu činjenicu. Ne! Ukrajina nema "nacistički problem".

Ukrajina nije ništa više "nacistička" od bilo koje zemlje koja ima svoj mali broj neprilagođenih koji se dive Adolfu Hitleru i formiraju marginalne grupe i bande zasnovane na tim stavovima. I Ukrajina ima svoje grupe kao što i Velika Britanija ima neonacističku organizaciju Combat 18, Skandinavci imaju Nordijski pokret otpora, a Sjedinjene Države imaju Arijevsko bratstvo.
Bez ikakvih dokaza, ratna propaganda Kremlja stvorila je apsurdni narativ da je Ukrajina punopravna nacistička nacija u stilu Drugog svjetskog rata koju treba "denacificirati" kao opravdanje za njenu brutalnu invaziju na Ukrajinu.

Kao i na mnogim mjestima širom svijeta, ljudi s krajnje desnim i neonacističkim stavovima, vođeni svojom ideologijom, skloni su pridruživanju vojsci i učešću u sukobima. Takođe treba uzeti u obzir da je u Ukrajini nacionalizam sa dubokim historijskim korijenima vezan za želju za nezavisnošću od Rusije. To je mnoge natjeralo da uzmu oružje kako bi se borili u, kako oni vjeruju, egzistencijalnom ratu protiv komšija koji nastoji pokoriti i uništiti njihovu zemlju.

Među njima, ljudi sa krajnje desnim stavovima.

Ovaj osjećaj je bio vrlo stvaran još 2014. godine, u prvim danima ruskog rata u ukrajinskom istočnom Donbasu. Ukrajinska vojska bila je duboko dezorganizovana i dezorijentisana. Ultranacionalističke i ekstremno desničarske grupe bile su među mnogim drugim koje su organizirale dobrovoljačke bataljone za borbu protiv ruske invazije na istoku.

Ove grupe su bile agresivne i visoko motivisane. Tačno je, naravno, da su, na primjer, bataljon Azov prvobitno osnovale neonacističke i ekstremno desničarske grupe (kao i mnogi fudbalski huligani), što je sa sobom ponijelo tipičnu estetiku — ne samo neo-nacističke oznake, ali i stvari poput paganskih rituala ili imena poput "„Crni korpus“ – Das Schwarze Korps", službenih novina SS, paravojne organizacije nacističke Njemačke.

Ali kao i u svakoj zemlji, pravi neonacisti u Ukrajini su bili i još uvijek su mala manjina.
Sve bivše gerilske grupe sa krajnje desničarskim vezama brzo su apsorbovane u Oružane snage Ukrajine ili Nacionalnu gardu između 2015.-2016. kao linearne, disciplinovane i potpuno kontrolisane borbene jedinice.

Iz mog iskustva posmatranja ovog rata tokom godina od 2014. godine, ukrajinska vojska je obavila prilično dobar posao u "sekularizaciji" i izolaciji ovih jedinica od njihovog krajnje desničarskog porijekla, uglavnom zbog pritiska Zapada.
Ova politika bi se mogla opisati kao "zadržite svoje stavove za sebe i vrijedno trenirajte".

Evo šta se desilo sa Azovom. Daleko umjereniji vojnici su postali istaknuti (pa čak i slavni tokom bitke kod Mariupolja i opsade Azovstala), zajedno sa vojnim specijalistima iz drugih grana službe, koji su se pridružili Azovu jer su željeli služiti u visokoprofesionalnoj borbenoj jedinici.

Nije pomoglo ni to što su od 2014. neki zapadni novinari navodni "uspon krajnje desnice" učinili osnovnim dijelom svog izvještavanja o Ukrajini, budući da naslovi o navodnim neonacistima u zemlji stalno privlače pažnju.

A neposredno prije početka invazije, određeni američki novinari pisali su o tome kako ukrajinski neonacisti navodno koriste prijetnju invazije punog razmjera Rusije da preuzmu vlast u zemlji.

Ali pogodite šta - ruska invazija se ipak dogodila, a neonacistii nisu nikada preuzeli vlast. Ne samo da nije bilo nikakvih ozbiljnih dokaza koji bi podržali tvrdnje o pokušaju "puča". Ovi rubni elementi nisu ništa u poređenju sa ukrajinskom državnom i vojnom mašinom.

Kap u moru, kako se ono kaže.

Ipak, zloglasne nacističke i kvazinacističke simbole ponekad koriste vojnici koji nisu ni blizu da imaju bilo kakve ekstremističke ili mržnje stavove.

Ali zašto se to dešava? U previše pojednostavljenom sjećanju širom svijeta, posebno unutar različitih militarističkih subkultura, pream nekim simbolima koji predstavljaju Wehrmacht, Oružane snage nacističke Njemačke: Ali i SS smatraju se super-efikasnom ratnom mašinom, a ne počiniocima jednog od najvećih zločina protiv čovečanstvo u ljudskoj historiji.

Iako ovo, naravno, ne oslobađa ove vojnike nošenja izrazito uvredljivih oznaka, nudi djelomično objašnjenje zašto su, po mom mišljenju, ovi simboli postali sastavni dio globalnih militarističkih subkultura koje obuhvataju različite ratne historijske simbole, a posebno nacističke.

Kako su ove insignije apsorbirane u militarističke subkulture širom svijeta, mnogi koji nose nacističke zakrpe na svojim uniformama počeli su razdvojiti ove ambleme od zločina koje su počinili njihovi prvobitni korisnici prije 80 godina.

Iako prisustvo nacističkih simbola na bojnom polju izaziva najviše kontroverzi, oni su samo djelić militarističkih amblema koje prihvataju borci širom sveta. Nordijski i pseudo-nordijski, ili vikinški, simboli rata - upravo oni simboli koje su sami nacisti koristili da bi stvorili svoje vlastite oznake - također su vrlo česti.

Kultura modernih ratnih oznaka (zakrpa), ova čudna pseudo-umjetnička forma u militarističkim subkulturama, razvila se u samostalan fenomen u kojem oni koji ih nose ponekad potpuno razvodne njihovu modernu upotrebu s bilo kojom bivšom ideologijom. A neki simboli jedva da iza sebe imaju ikakvu ideologiju – kao što je sveprisutna zakrpa lubanje ‘punisher’ koja dolazi iz čuvene Marvelove serije.

Ovaj fenomen teško da je jedinstven za Ukrajinu.

Neko bi se mogao sjetiti skandala oko činjenice da su snajperisti američkih marinaca koristili SS rune kao svoj neslužbeni simbol. 2012. smatrali su da je dobra ideja da se uslikaju kako poziraju pored SS zastave u Afganistanu, što je podstaklo brzu akciju Mornaričkog korpusa.

Ruska propaganda je godinama stvarala i gajila mit o ukrajinskoj krajnjoj desnici, uvečavajući njihov broj i takozvanu moć unutar zemlje. Mnogi zapadni novinari izgradili su čitavu svoju karijeru hraneći se narativom Moskve.

Ironija je u tome što Rusija dugo nije promovirala samo simbole u nacističkom stilu već i nacističke prakse, pretvarajući se u fašističku državu koja je ratne zločine učinila dijelom svoje vanjske politike.

Ruska krajnje desničarska i neonacistička paravojna jedinica “Rusich” koristi i svastiku i simbol 88, neonacistički numerički kod za "Hail Hitler".

Dmitrij Utkin, navodni suosnivač i glavni komandant zloglasne plaćeničke grupe Wagner, ima tetoviranu veliku svastiku i simbol Wehrmachta na svom tijelu. I da, on ide pod nom-de-guerre (ratnim imenom) “Wagner” ne zato što je veliki obožavatelj opere.

Nego je Hitler bio veliki fan njemačkog kompozitora iz 19. veka Riharda Vagnera i slavio ga je tokom svoje vladavine.
Zvanična politika Rusije je etničko čišćenje, ubijanje onih koji govore ukrajinski, kidnapovanje ukrajinske djece i njihovo odgajanje kao Ruse, i uskraćivanje prava na postojanje nacije od 40 miliona ljudi.

Za neke Ukrajince, korištenje nekih od ovih simbola ima za cilj da otvoreno demonstrira žestoko protivljenje Rusiji – koja je, sa svoje strane, ludo opsjednuta agresivnom militrazacijom svega o ulozi Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu. A što je i ruska propaganda, koja prikazuje uglavnom sovjetsku pobjedu nad nacizom i fašizmom.

Dakle, iako nacistički simboli nisu široko rasprostranjeni u ukrajinskoj vojsci, to je još uvijek teško pitanje koje treba riješiti.

Da sam ja zadužen za takve stvari, izveo bih stroge kaznene mjere za nošenje obilježja povezanih sa nacizmom. Nacistički simboli ne zaslužuju da budu na ramenu ukrajinskog vojnika u ovom ratu, gdje se Ukrajina bori za temeljne vrijednosti na kojima je izgrađen slobodni demokratski svijet.

Vojska ima sve vrste ljudi — a ukrajinska je veoma velika. Sa svim svojim granama, ukrajinske odbrambene snage sada imaju oko milion ljudi u redovima.

A problematične slike onih koji misle da je "cool" nositi obilježja vezana za nacizam ne predstavljaju ništa osim stavova nekolicine odabranih - ne cijele ove vojske i, ponajmanje, ove nacije.

(Vijesti.ba)