Slučaj Titan ili ko je danas bitan

Ono što je trebalo biti dvosatno ronjenje do mjesta najpoznatijeg brodoloma na svijetu, u zabačenom kutku sjevernog Atlantika, postalo je top tema medija.

Podmornica, nazvana Titan, prevozila je britanskog milijardera Hamiša Hardinga i pakistanskog tajkuna Shahzadu Dawooda i njegovog sina Sulemana, koji također imaju britansko državljanstvo, a karte za ovo putovanje koštale su čitavih 250.000 dolara!

Na brodu su i izvršni direktor kompanije Stockton Rush i francuski operater podmornica Paul-Henri Nargeolet, prozvan "Gospodin Titanik" zbog čestih ronjenja na tom mjestu.

I dok najveći (a i najmanji) svjetski mediji pišu u detalje o ovoj priči i prate razvoj događaja, postavlja se pitanje: Da li sve nas to više zanima sudbina milijardera koji su platili cijelo bogatstvo za izlet na dno mora nego li sudbina stotina ljudi koji bježeći od pakla života po cijenu smrti gube svoju bitku na morskim prostranstvima, putujući na trošnim, prenatrpanim brodovima i čamcima?

Čini se da mainstream mediji prioritet daju životima bogatih, i to je naša tužna, jeziva stvarnost.

Vijesti o potopu stotina migranata sa svih strana svijeta prođu neopaženo, njihovi životu postaju samo broj, a takve vijesti su nažalost učestale.

Tragedije u kojima djeca nastradaju zadrže pažnju javnosti bar koji dan, ali ni te nisu svijetu dovoljna opomena.

Na dnu mora mnogo je tijela malih utopljenika, a još više vjerovatno onih koji će tek da zaplove na valove smrti u zagrljaju majke ili oca, nekada i stranca, u potrazi za mirom, slobodom, obrokom, toplim krevetom.

Jesmo li to dotakli to najmračnije dno kao Titanic?

Narativ je hitno mijenjati.



(Vijesti.ba)