Bolne priče iz Potočara kroz objektiv našeg fotoreportera

Njihova tijela su nekompletna pronađena u nekoliko grobnica. Danas uoči dženaze, u Potočarima brojne aktivnosti.

Sve je počelo konferencijom ’Srebrenica - kolektivno pamćenje’ - Memorijalnog centra, Svjetskog jevrejskog kongresa i Udruženja "Pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa".

Govor kojeg je održao Emir Suljagić odjeknuo je svjetskim medijima. Oni američki pišu kako su muslimani i Jevreji danas u Srebrenici ujedinjeni u bolu.



Dočekali smo i učesnike 12. ultramaratona Vukovar – Srebrenica. Nakon pređenih 227 kilometara u pet etapa, od mjesta masovne grobnice na Ovčari stigli su do masovne grobnice u Potočarima.



Vukovarci su na mezarju u Potočarima posjetili mjesto gdje je sahranjen i jedan katolik - Rudolf Hern.



Dok boravimo u krugu memorijalnog kompleksa, stiže američki ambasador Michael Murphy. Šalje poruku da je obaveza i odgovornost "svih nas da priznamo činjenicu da se u Srebrenici dogodio genocid, da podučavamo djecu istini o onome što se dogodilo ovdje".



Prilazi nam ultramaratonac iz Beograda. Boban Pantomima bio je u grupi ultramaratonaca koji su u pet etapa prešli 227 kilometara.

"Ovo mjesto se zove Potočari, ali za mene je danas potok suza. Ko god ima empatije, ne može ovdje biti ravnodušan", kaže nam Pantović.  

Svaka je priča ovdje bolna. Dvadeset i osam godina od počinjenog genocida, Srebreničanin Isak Džanić će na vječni počinak ispratiti brata Esada Džanića koji je imao 27 godina kada je ubijen.

- Tijelo nije kompletno, ali drago nam je da će pronaći svoj konačni smiraj. Kako sam informisan, moj brat se predao i nadao sam se da neće biti ubijen. Njegovi ostaci su pronađeni u dvije-tri grobnice. Majka nije dočekala da ukopa svoje dijete. Bol ne prolazi ni nakon 28 godina genocida - ispričao je za Džanić.

A mi zastajemo kod mezara Mekanić Mustafe. Imao je damo 16 godina. Biće sahranjen pored svog oca Junuza, sina Mustafe Mekanića.



U međuvremenu stiže više od 700 učesnika moto-maratona Bihać - Srebrenica. Po 12. put motoristi iz gotovo cijele Evrope učestvovali su u Moto-maratonu u znak sjećanja na žrtve genocida iz 1995.



Nakon dolaska napustili su svije "ljubimce" kako bi odali su počast žrtvama genocida.



Nakon njih prava rijeka učesnika "Marša mira". Oni su za skoro tri dana prešli trasu u dužini većoj od nekih 100 kilometara.



Riječ je o jednoj od najmasovnijih, najbrojnijih i najzahtjevnijih aktivnosti u okviru obilježavanja godišnjice genocida. Prisutni nam kažu da već dugo Marš mira nije bio ovako masovan.



Na poslijetku, tabuti sa posmrtnim ostacima 30 žrtava genocida u Srebrenici, koji će biti ukopani u Memorijalnom centru Potočari, izneseni su iz prostora nekadašnje Fabrike akumulatora i preneseni do prostora musale Memorijalnog centra.



Tu sve riječi prestaju i govore slike. Ono što vidite urezaće vam se za sva vremena u sjećanje. Majke, supruge, sestre, same uz kosti svojih najmilijih.



U galeriji na vrhu pogledjte više fotografija.


(Vijesti.ba)