Priča iz Potočara: Dvije žrtve nađene u šest grobnica

Prenosili smo historijske govore, teške životne priče, najnovije vijesti, snimke i fotografije.

Za kraj smo ostavili dvije priče sa istom poukom i porukom. Naime, jučer smo razgovarali sa efendijom Amirom Moćićem, i sa bosanskom heroinom nanom Zejbom Alić.

Amir Moćić je efendija u mjesto Biberovo polje. Njega samo zatekli kako uči ku'anske ajete nad kaburom ukopane žrtve genocida. On je za Vijesti.ba objasnio svoj razlog dolaska u Potočare: "Moja supruga je porijeklom iz Vlasenice. Spletom okolnosti, nisam uspio upoznati punca - njenog oca, koji je izgubio život idući kroz šumu. Na kraju je nađen u četiri različite grobnice, na četiri različite lokacije i ukopan je ovdje 2013. godine."



"Svaki Bošnjak i musliman bi trebao svake godine dolaziti ovdje 11. jula, da barem jednim malim dijelom odamo počast svim ovim nevino stradalim ljudima", poručio je Amir-efendija te dodao: Trebamo se osvijestiti i razumnije gledati na ovaj svijet. Vidimo šta se ovdje desilo, to je nepojmljivo za ljudski um da ovoliko ljudi može stradati u nekoliko dana. Ovo treba biti opomena svima nama, da ne smijemo da zaboravimo i da uvijek dolazimo ovdje".

Jučer rano smo pored nišana njenog sina Kadmira, zatekli i nanu Zejbu Alić iz mjesta Tegare .

Njen muž i sin su krenuli preko šume, a prije su se rastali. "Kada sam čula da mi je sin uhvaćen, nisam znala za sebe. On je imao 20 godina. Da sam mogla doći, ja bi se vratila njima da me ubiju. A i ovako su me ubili…"
Posmrtni ostaci njenog sina su pronađeni u dvije masovne grobnice.



"Danas imam dva unuka, hvala Bogu. Unuk nosi ime moga sina - Kadmir", kroz suze nam govori nana Zejba.

"Svaki mi je dan težak, a 11. posebno. Otkako je ukopan, ja ronim suze. Nikada to ne mogu zaboraviti. Koliko sam izgubila bližnjih? Ne može se to ni pobrojati. Da Bog da niko ne doživio ovo što sam ja doživjela", kazuje nam bosanska heroina Zejba Alić.
Mladima je poručila da se čuvaju, da paze na sebe, da ne vjeruju u priče o dobrim komšijama… “Ubio ti dijete nedužno i sada negira. Kako to da me ne pogađa? To je sipanje soli na ranu. Nas su protjerale naše komšije s kojim smo živjeli zajedno.

Nisam vjerovala da je to moguće, ali tada sam vidjela da jeste. Sve što su nam uradili, uradili bi nam opet…"

A. Dedić

(Vijesti.ba)