Milionski prihodi, jedna kasa: Nesnosne gužve na Trebevićkoj žičari

Redovi koji se protežu stotinama metara, višesatno čekanje i usporen protok posjetilaca postali su slika koja se ponavlja iz godine u godinu.

Ono što posebno izaziva nezadovoljstvo građana i turista jeste organizacija rada na terenu. U danima najveće frekvencije, često je u funkciji samo jedna kasa, što je bio slučaj i ove nedjelje. Dok broj posjetilaca raste i interes za ovu atrakciju ne opada, operativni kapaciteti ostaju isti, nedovoljni za realne potrebe.

Postavlja se otvoreno pitanje za Amela Kapu, direktora Javnog preduzeća "Sarajevo d.o.o" koje upravlja Trebevićkom žičarom koja prihoduje milione, kako je moguće da jedna od najposjećenijih turističkih atrakcija u glavnom gradu nema fleksibilan sistem naplate i organizacije rada, uključujući minimalno dvije ili više kasa u špicama? Radi se o jednostavnom organizacijskom pitanju, a ne o kompleksnoj infrastrukturnoj reformi.

Građani, ali i turisti, s pravom postavljaju pitanje i do kada će biti žrtve neefikasnosti javnih preduzeća koja upravljaju ovakvim sistemima. U situaciji kada se Sarajevo sve više pozicionira kao turistička destinacija, ovakve slike šalju lošu poruku i direktno utiču na kvalitet usluge i ukupni dojam grada.

Dakle, ono što se nameće kao minimum jeste profesionalizacija upravljanja, uvođenje odgovornosti i prilagođavanje kapaciteta stvarnim potrebama.

Radi toga, sve češće se otvara i šire pitanje, da li je model upravljanja javnim preduzećima iscrpljen? I da li je došlo vrijeme da se ozbiljno razmotri veće uključivanje privatnog sektora, pa čak i djelimična ili potpuna privatizacija određenih usluga koje očigledno ne funkcionišu na zadovoljavajućem nivou?

Sarajevska žičara bi trebala biti simbol modernog, efikasnog i turistički atraktivnog grada. Umjesto toga, sve češće postaje primjer organizacijskog zastoja u kojem najviše ispaštaju građani i posjetioci.

Konkretno, ispaštaju oni koji bi trebali biti u fokusu svakog javnog servisa.

(Vijesti.ba)