Ovaj put, Dodik je potreban Putinu kako bi rasteretio pritisak na Rusiju tako što će otvoriti novo žarište na Balkanu ...
Piše: Faris Darman
Napadom na Ustavni sud Bosne i Hercegovine, uz izostanak odlučne akcije od strane OHR-a i međunarodne zajednice, Dodik je još jednom ponizio cijeli demokratski svijet, posebno Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju i Evropsku uniju. On svojim akcijama sada ide sigurnim koracima ka secesiji, koristeći situaciju u Ukrajini i strah Zapada od rasplamsavanja novog sukoba na Balkanu. Da li je politika popuštanja Zapada ispravan potez? Zasigurno nije, jer popuštanje pred Dodikovim rušilačkim pohodima, od njega pravi još veću prijetnju stabilnosti jugoistočne Evrope. Konstantno negiranje genocida, podrška zločincima i onima koji ih veličaju, otvorena mržnja prema zapadnim diplomatama i neskrivena ljubav prema Putinu, od Dodika su napravili heroja i model političara kakav želi većina srpskog naroda. S druge strane, svi oni koji podržavaju demokratske vrijednosti na Balkanu, imaju osjećaj da tolerancijom takve politike, Zapad ustvari podržava Putinovog čovjeka. Dodik, osim ako nema mentore u desničarskim krugovima na na samom Zapadu, osjeća te slabosti i hrabro kroči ka izazivanju novih ratnih sukoba na Balkanu. Ko će biti kriv ako počne rat, ako ne oni koji su ga tolerisali.
Propušteni momenat za secesiju u februaru 2022. godine
Prije godinu i 4 mjeseca, svjedočili smo početku ruske invazije na Ukrajinu, koja je za cilj imala svrgavanje demokratski izabranog predsjednika Volodimira Zelenskog i postavljanje proruske marionete Viktora Janukoviča. Ruski predsjednik Vladimir Putin računao je na to da će vojno nadmoćnija i superiornija ruska vojska sa lahkoćom pregaziti “loše” opremljenu ukrajinsku vojsku te zauzeti Kijev u prva 72 sata invazije. Bio je uvjeren da će ruske trupe umarširati u glavni grad Ukrajine bez da im se pruži značajan otpor, kao što je to bio slučaj prilikom aneksije Krima 2014. godine.
Tolika zaluđenost i opsjednutost Ukrajinom, te konstantno negiranje Ukrajine kao države i Ukrajinaca kao naroda, navelo je Putina, a time i one koji ga gledaju kao idola, da pomisle da je na sceni mesijanska generacija koja će prekrojiti svjetski poredak. Mislili su da će ruske trupe biti dočekane kao oslobodioci u ukrajinskim gradovima i selima, a ne kao agresori koji žele da unište njihovu zemlju. Takva iluzija se ubrzo srušila u bezdan.
Patriotizam i želja za borbom među Ukrajincima su bili nepremostiva prepreka za Putina, NATO je postao ujedinjeniji i jači nego ikada, a EU, uz manja odstupanja, jedinstvenija nego prije početka invazije. Sve ovo ukazuje na stratešku prednost koja je na strani Zapada. Međutim, postavlja se pitanje, da li se ta strateška prednost može prokockati na nekom drugom mjestu?
Bosna i Hercegovina, kritična sigurnosna tačka Evrope
Prema dostupnim informacijama, u BiH se u februaru 2022. godine osluškivao tok ruske invazije na Ukrajinu, te se u slučaju povoljnog ishoda po velikosrpske ideologe, planirala secesija bh. entiteta RS. Obzirom da ruska invazija nije tekla kako je bilo predviđeno, planirani potezi su stavljeni na čekanje, a razvoj situacije u crnomorskom bazenu se nastavio pratiti. Nakon kraćeg zastoja, ponovo je krenulo podgrijavanje nestabilonsti u BiH Dodikovim razigravanjem secesionističke politike. Ovaj put, Dodik je potreban Putinu kako bi rasteretio pritisak na Rusiju tako što će otvoriti novo žarište na Balkanu, u dubokom zaleđu NATO teritorije. Posljednji njegov korak rušenja ustavnog poretka BiH je najozbiljniji potez u tom pravcu. Unutrašnja pravna secesija se već desila. To je jasan signal da je Putin svjestan da je Balkan slaba tačka duboko u neprijateljskom dvorištu, obzirom da nije u potpunosti integrisan u EU i NATO, te upravo zbog toga kontinuirano destabilizira čitav region podržavanjem ovakvih ili sličnih aktivnosti.
Pitanje sigurnosti Bosne i Hercegovine i regiona je pitanje sigurnosti i cjelokupnog Zapada
Cijeli Zapad, a posebno Evropa moraju shvatiti da je sigurnost Bosne i Hercegovine i cjelokupnog Balkana u njihovom vlastitom interesu. Situacija na Balkanu zahtijeva da Sjedinjene Američke Države i Evropska unija ojačaju svoje prisustvo na Balkanu sa ekspertima iz raznih sektora sigurnosti, kako bi se imala što jasnija slika višedimenzionalne balkanske igre.
U siučaju novog sukoba na Balkanu, ako se ne bi uključile Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Evropska unija, druge svjetske i regionalne sile koje pretenduju da kontrolišu ovaj dio svijeta, zasigurno bi. Da li to treba Zapadu u ovom momentu? Odgovor je naravno negativan. Zbog toga je potrebno reagovati odmah i sada, dok se sve još uvijek odvija na političkom terenu. Vojno-odbrambeni resursi Zapada mnogo su potrebniji u regiji Indopacifika i Ukrajine. Adekvatna reakcija je vrlo jednostavna, a to je sankcionisanje i smjena glavnog kočničara euroatlanskih integracija u BiH, Milorada Dodika i svih njegovih bližih saradnika, te otvaranje puta ubrzanom članstvu BiH u NATO i EU. Ako to nije moguće uraditi odmah, potrebno je barem stacionirati vidljiv broj NATO vojnika u Brčkom i na Drini, čime bi svaka priča o secesiji bh. entiteta RS bila završena.
Ono što čitav Zapad također mora imati na umu jeste da Putin pomoću svojih struktura na Balkanu testira spremnost EU i NATO-a da brane proklamovane vrijednosti i demokratske principe. Pokazivanjem slabosti i neodlučnosti, Zapad bi mogao nepovratno ugroziti vlastitu sigurnost. Nasuprot tome, odlučno reagovanje Zapada i podrška onima koji zastupaju i žive demokratske norme i principe, ojačalo bi njegov kredibilitet. U trenutnoj geopolitičkoj konfrontaciji demokratskih vrijednosti i međunarodnog prava sa autokratijom i zakonom sile, jasna pobjeda Zapada na još uvijek mirnom Balkanu, bila bi od strateškog značaja.
(Vijesti.ba)