Vranješ ispričao šokantnu priču iz Hataya: Kako sam izbjegao zemljotres i smrt?!

Poznato je da je Vanješ bio član Hatayspora u vrijeme kada su taj grad pogodili strašni zemljotresi u kojim je, neslužbeno, poginulo skoro 60 hiljada ljudi.

Jedna od najpoznatijih osoba koje su nastradale u zemljotresu bio je Christian Atsu, fudbaler iz Gane koji je nekada bio član Chelseaja, a tada Vranješov saigrač u Hataysporu.

Bh. fudbaler je ispričao anegdotu kako se sudbina poigrala sa njima dvojicom.

"Imao sam životnu sreću... Igrali smo utakmicu u subotu protiv Galatasaraya u subotu. Trening pred utakmicu, povrijedim leđa i padnem. Osjećao sam se kao invalid, a nisam znao šta se dešava. Dolazi petak, trebamo da putujemo, a ja već gledam da kupim kartu za Bosnu, da idem kući. Toliko se osjećam loše da ne mogu ni kopačke da svežem. Prilazi mi trener i kaže da ću i ja putovati u Istanbul i da ću igrati tu utakmicu ako se budem osjećao bolje. Ja mu kažem, šefe, meni nije do života, kako ću igrati utakmicu? On kaže, nema veze, vidjet ćemo još", započinje Vranješ, te nastavlja:

"Mi u karantenu u Istanbulu, ja vidim da ne mogu igrati i opet gledam avionske karte za Sarajevo. Spremam se da kažem treneru da se stvarno osjećam loše i čekam pravi trenutak, jer dobijam informaciju da je vrlo nervozan. Trener Volkan Demirel je inače takav čovjek. Nešto kasnije, ulazim mu u kancelariju da popričamo, a on mi kaže: večeras moraš igrati. Ja mu govorim da ne mogu, on kaže da moram. Ponudim mu da se dogovorimo, da ja pokušam odigrati utakmicu, ali da on mene zauzvrat pusti da idem kući da se oporavim. Pružimo si ruke, primim dvije injekcije i odigram svih 90 minuta, što je nevjerovatno bilo. Nakon toga, dolazim šefu, on mi kaže slobodan si i dobijem sedam dana odsustva i odem kući".

"Ovu priču pričam zbog Atsua. Kako sam ja imao sreću, tako on nije... To je bio momak za 10 i ne kažem to jer više nije među nama, nego je zaista bio dečko za primjer. Nije igrao puno u klubu i u srijedu, na dan utakmice u Kupu, otišao je kod trenera Volkana Demirela da zatraži odlazak na posudbu. Trener mu je rekao - može. Taj dan je Hatayspoy igrao utakmicu, a Atsu je kupio avionsku kartu da nakon nje otputuje kući u London. I bio je na klupi do neke 80. minute, tada ulazi u igru i nekoliko minuta kasnije postiže gol za pobjedu...", priča Vranjš, te nastavlja:

"Kao što sam ja ušao kod Volkana da me pusti da idem kući, tako je Atsu ušao da mu kaže da ne želi da ide kući! Zbog tog gola, odustao je od odlaska u London i odlučio da ostane u klubu, da se bori za svoje mjesto u Hatayu...".

"Te noći je sa prijateljima ostao malo duže u gradu kako bi proslavio pobjedu, popili su koje pivo, pojeli picu... U 3:30 ode kući, u 04:15 se desi taj zemljotres i on nastrada".

"Za to vrijeme, hvala Bogu, ja sam zbog bolova u leđima bio kući i preživio sam taj zemljotres u kojem su poginuli i sportski direktor, ekonom, kuharica, njena cijela porodica... Užas. Kada sam sve to čuo, nije mi bilo dobro. Da me nisu leđa zaboljela, bio bih mrtav. Zato se kaže da nikada ne znaš zašto je nešto dobro. Kasnije sam vidio slike i snimke zgrade gdje sam živio u Hatayu i sve je srušeno... Ne bih to preživio. To je život".

(Vijesti.ba)