Da li će DNK analiza riješiti slučaj star 93 godine?

Slučaj otmice Lindberghovog sina spojio je kriminal, slavu i masovne medije. Slučaj je bio šokantan. Slavnom pilotu Charlesu Lindberghu, prvom čovjeku koji je samostalno preletio Atlantski okean, i njegovoj supruzi Anne Morrow Lindbergh, otet je i ubijen dvadesetomjesečni sin 1. marta 1932.

Poslije 93 godine podnesena je nova tužba u New Jerseyju, gdje se zločin desio, u kojoj istraživači traže od državne policije da dozvoli testiranje mitohondrijske DNA na kovertama koje su korištene za slanje niza poruka otmičara sa zahtjevom za otkup.

Nadaju se da bi savremena forenzička tehnologija mogla da razotkrije ko je zaista stajao iza zločina koji je obilježio američku pravnu i kulturnu historiju te da konačno stavi tačku na teorije zavjere koje traju generacijama.

Zločin je pripisan njemačkom imigrantu Brunu Hauptmannu (36), ali je presuda izrečena na osnovu posrednih dokaza. Hauptmann, koji je skončao na električnoj stolici, tvrdio je da je nevin u vezi s otmicom i smrću malog Charlesa A. Lindbergha Juniora.

Međutim, učešće saučesnika u otmici nikada nije u potpunosti isključeno. Čak je i tužilac u procesu sumnjao da je Hauptmann djelovao sam kada je dijete ukradeno iz kreveca u dječjoj sobi na drugom spratu kuće Lindberghovih, do koje se popeo improviziranim merdevinama.

Slučaj je snažno utjecao na američku pravnu i kulturnu historiju, proširujući ovlasti FBI-ja, tada poznatog kao BOI, ili Bureau of Investigation, da istražuje slučajeve otmica u svim saveznim državama i proširujući njihovu ulogu u provođenju zakona.

Ujedno, otmica je definirana kao savezni prekršaj i uvedena je zabrana fotografisanja i snimanja u saveznim i većini državnih sudova.

Ali trajne spekulacije o smrti djeteta, čije je tijelo otkriveno 12. maja pored obližnjeg puta, i ko je stajao iza otmice i zahtjeva za otkupom nikada nisu u potpunosti prestale. Sada istraživači žele pristup više od četvrt miliona dokumenata, fotografija i drugih dokaza u arhivi u muzeju državne policije New Jerseyja u West Trentonu.

Arhiva je izvršnom naredbom guvernera New Jerseyja Brendana Byrnea postala dostupna prije 44 godine, kako bi naučnici i javnost mogli da proučavaju zločin. Ali više od godinu dana istraživači su bili blokirani jer su se pozivi za napredno DNA testiranje dokaza povećavali.

Tužioci u podnesku tvrde da u eri kada je "sama ideja historijske ili pravne istine pod političkim pritiskom, dužnost je onih koji cijene istinitost u našem javnom životu da koriste svako sredstvo koje je na raspolaganju da potvrdimo njenu vrijednost".

Otvaranje arhive slučaja za savremeno forenzičko testiranje, kažu oni, neophodan je korak u potrazi za istinom i historijskom pravdom.

Dodaju da DNA testiranje pisma sa zahtjevom za otkup "ima potencijal da razjasni preostala pitanja o slučaju, ponovo potvrdi ili ospori prošle zaključke i na kraju doprinese potpunijem i tačnijem prikazu naše kolektivne prošlosti".

Tužioci su Jonathan Hagel, rodom iz New Jerseyja i profesor na University of Kansas, koji decenijama proučava slučaj Lindbergh, zatim Michelle Downey, penzionisana učiteljica, te autorica i razvojna psihologinja Catherine Read.

Tvrde da bi pljuvačka na poleđini markica i na ljepilu koje se koristi za zatvaranje koverti mogla pomoći u rješavanju dileme o tome da li je Hauptmann djelovao sam ili u saradnji s neidentificiranim saučesnicima, prenosi RTS.

Kao odgovor na prethodnu tužbu zbog arhive, državna policija je saopštila da želi da osigura da ne postoji rizik od oštećenja ili uništavanja artefakata. Policija je navela da je zatvaranje arhive privremena mjera kako bi mogli razviti nove politike pristupa u vezi s genetskim testiranjem od strane stručnjaka.

Sudska presuda po ranijoj tužbi, koju je također pokrenuo advokat i jedan od sadašnjih tužilaca Kurt Perhach, u vezi s pristupom materijalu za genetsko testiranje, utvrdila je da tužba nije dokazala javni interes za analitičko testiranje.

"Ovo je slučaj star 93 godine i ne mislim da ih je zapravo briga da saznaju istinu. Ali njihov argument o oštećenju dokumenata je potpuno smiješan", kaže Perhach.

Ističe da postoji hitna potreba da se ispitaju dokumenti jer je arhiva vezana za slučaj Lindbergh već odavno ugrožena curenjem vode.

"Nije kao da se čuvaju u Smithsonianu. To nije okruženje u kojem će trajati beskonačno. Oni propadaju i troše se, i to će se nastaviti dešavati", kaže on.

Zahtjev za naučnom analizom arhive iz slučaja Lindbergh dolazi u trenutku kada je administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa objavila arhive koje se odnose na atentat na predsjednika Johna F. Kennedyja i njegovog brata, državnog tužioca Roberta F. Kennedyja, mada se nije mnogo novoga saznalo ni iz jedne od njih.

Lindberghovi dosjei, pretpostavlja se, mogli bi pokazati da su i drugi bili umiješani u zavjeru za otmicu djeteta. DNA analiza bi to mogla potvrditi ili još prije odbaciti teorije zavjere koje su kružile u vezi s ovim slučajem.

The Lindbergh Baby Kidnapping Case
(British Movietone / YouTube)
10/10 pic.twitter.com/6W7mO85zny

— Fradi Frad Dreizehn  (@frad_fradi) February 13, 2024

Bilo je teorija da je Hauptmann bio žrtva policijske namještaljke; druga da je i sam heroj-aviatičar možda bio umiješan u otmicu i ubistvo svog sina.

"Možda tamo više nema pljuvačke, ali ima ukupno 15 koverti koje sadrže 12 markica i još ima ljepila. Osim ako neko 1932. nije bio toliko domišljat da namaže ljepilo vodom, velika je vjerovatnoća da će pljuvačka i dalje biti zalijepljena za ove komade papira", naglašava Perhach.

Angelique Corthals, forenzička antropologinja na John Jay College of Criminal Justice u New Yorku, koja je napisala pismo u prilog tužbi, tvrdi da bi se s kovertama postupalo na "nedestruktivan način".

Corthals, koja je privukla međunarodnu pažnju svojim uspješnim pokušajem da izdvoji DNA iz drevnih egipatskih mumija, rekla je za The Guardian da je "prilično realno" očekivati da se DNA može izdvojiti.

"Imamo tehnologiju za amplifikaciju veoma malih količina DNA i sve smo bolji u raščlanjivanju kontaminirajuće DNA, uključujući i oporavak čestica iz dokumenta ili pečata bez njihovog uništavanja", objašnjava Corthals za The Guardian.

Napredak u analizi DNA doveo je, na primjer, do identifikacije cijelog neandertalskog genoma, koji je identificirao specijalista za evolucijsku genetiku i dobitnik Nobelove nagrade dr Svante Pääbo, a hapšenje "ubice iz Zlatne države" Josepha DeAngela sprovedeno je analizom DNA sa šolje pronađene na mjestu dvostrukog ubistva Lymana i Charlene Smith 1980. godine i propuštanjem kroz genealošku bazu podataka.

Malo ko ozbiljno sumnja da je Hauptmann bio barem umiješan u slučaj otmice Lindberghovog sina. Uhapšen je u septembru 1934. nakon što je koristio obilježenu novčanicu od 10 dolara od oko 50.000 dolara otkupnine koju je Lindbergh platio. Dio novca od otkupnine pronađen je u Hauptmannovoj garaži, a drvo korišteno za izradu merdevina odgovaralo je drvenim gredama u njegovom domu.

Ali čovjek koji je došao da preuzme otkup preko posrednika na groblju u Bronxu, koji je postao poznat kao "Cemetery John", nije odgovarao Hauptmannovom izgledu.

Posrednik na razmjeni, dr John Condon, na suđenju je rekao da čovjek kojeg je upoznao nije bio Hauptmann.

Ali otvaranje Lindberghovih dosjea za DNA testiranje u skladu sa zakonima o otvorenom javnom pristupu evidencijama moglo bi otvoriti pristup bezbrojnim vladinim evidencijama i dokumentima, kaže Perhach.

"U slučaju da se Hauptmannova DNA pronađe na kovertama, to samo dokazuje da je bio zavjerenik, kao što su svi znali, ali šira zabrinutost koju imaju je da će proširenje Zakona o otvorenom javnom pristupu evidencijama otvoriti DNA testiranje i u budućim slučajevima", zaključuje Perhach.

(Vijesti.ba)