Roditelji odgovorili direktoru Olimpijskog bazena: 'Živimo li u paralelnom univerzumu?'

Te prilike su djeca s poteškoćama u razvoju ostala bez pristupa trenerima i individualnim tretmanima. 

Njihovo saopćenje prenosimo u cjelosti:

"Mediji, oprez! Provodite medijsku hajku pitanjima o pravima djece

Jedna situacija – dva scenarija. Da li živimo u paralelnom univerzumu?

Šta se zapravo dogodilo 9. aprila?

Osjećamo obavezu ponovo se oglasiti i jasno odgovoriti, jer – kako se može zaključiti – ne šutimo na neistine i nepravdu.

U emisiji BHT1, direktor Olimpijskog bazena Otoka, Avdija Hasanović, iznio je niz tvrdnji koje su u potpunoj suprotnosti s onim što mi – roditelji i djeca – proživljavamo već skoro mjesec dana. Zato ćemo – roditelji – odgovoriti na svaku neistinu činjenicama.

Hasanović: “Ja mislim da nije bio ni incident ni priča.”

Naša istina: Pozvana je policija. Trenera se pokušalo fizički udaljiti. Djeca su svjedočila stresnoj i uznemirujućoj sceni.
Ako to nije incident – šta jeste?

Hasanović: “Djeca nisu nikad ni odlazila sa bazena.”

Naša istina: Trenerima je onemogućen rad. A svi znamo šta treneri znače za našu djecu.
Dobro, možda i jeste tačno – djeca nisu otišla, ali su ih pokušali otjerati.

Hasanović: “Nisam izjavio da djeca vrše nuždu na bazenu.”

Naše pitanje:

Jeste li sigurni da niste? Da li i dalje tvrdite da nikada niste dovodili u pitanje fiziološke funkcije djece s poteškoćama?
Roditelji koji su prisustvovali tim razgovorima ne izmišljaju. Njihova sjećanja se ne brišu demantijima pred kamerama.

U emisiji smo čuli još nešto vrlo ozbiljno:

“Pitajte predsjednika Komisije... da li je ta Komisija možda ispolitizirana.”

Naša istina:

Komisija za ljudska prava Gradskog vijeća Sarajeva donijela je zvaničan zaključak:

U ovom slučaju došlo je do povrede temeljnih ljudskih prava djece s poteškoćama u razvoju.

To podrazumijeva:

• diskriminaciju,

• uskraćivanje prava na individualni rad,

• negiranje roditeljskog izbora.

Ako direktor jedne javne ustanove dovodi u pitanje rad tijela zaduženog za zaštitu prava građana, kome će naša djeca vjerovati?
Iz izrečenog u emisiji, čini se da direktor jedne javne ustanove dovodi u pitanje i legitimnu ulogu medija u izvještavanju o pravima djece s poteškoćama u razvoju, nazivajući to “medijskom hajkom.” Olimpijski bazen je javna ustanova. Postoji zbog javnog interesa.

A mediji, podsjećamo, imaju pravo i obavezu da o ovome govore. Da pitaju. Da otkrivaju. Da štite najranjivije.
Napadi na novinare, s pozicije moći, ne smiju biti štit za prikrivanje nepravilnosti. I nikada ne smiju biti oružje za guranje dječijih prava pod tepih.

Još jedan detalj koji ne smije proći nezapaženo:

Prije samo 20 dana, direktor Hasanović tvrdio je da “ne postoji nikakva odluka” o zabrani.

Danas? Danas pred kamerama lično pokazuje tu istu odluku.

Dakle:

• postoji odluka,

• postoji zabrana,

• postoji problem.

Sve što je ranije negirano sada je pred očima javnosti potvrđeno.

Zato pitamo ponovo:

Kako da dijete s poteškoćama pliva, ako mu zabranite trenera?

I za kraj, barem oko nečega se slažemo:

Nadamo se da će ova borba iznjedriti SISTEMSKA rješenja.

Da nikada više nijedno dijete ne bude isključeno. Da nikome ne bude uskraćeno pravo.

P.S.

Hasanović je tokom emisije u kojoj su roditelji iznosili svoju stranu priče izbrojao čak 33 sintagme za koje smatra da predstavljaju „niz uvreda i ružnih riječi“ upućenih olimpijskom bazenu, njegovoj upravi i uposlenicima. Naravno da to nije istina.

Podsjećamo: sintagma je skup od dvije ili više riječi koje zajedno znače više nego svaka ponaosob.

Na primjer: “isključeno dijete”, “neopravdana odluka”, “ukidanje prava”.
Zvuči poznato? Možda zato što nije problem u riječima, nego u onome što one opisuju.

(Vijesti.ba)