O toj temi se pozabavio srbijanski Sport Klub, koji se pita zašto je u 21. stoljeću tolika pomomama oko nastupa nekog Bošnjaka ili Hrvata za dva najveća srpska kluba.
"Veoma često igrači sa prostora bivše Jugoslavije vole da „koketiraju“ sa beogradskim rivalima. Hvale atmosferu, govore kako prate rezultate tih timova. O Partizanu su mnogi lijepo govorili. Prije Muse je uvijek crno bijele posebno pominjao Mario Hezonja, Džedi Osman, Jusuf Nurkić…
I da se dogodi transfer nekoga od igrača sa imenom takve magnitude kao što su ovi navedeni, šta se dešava kada do tog igrača, a prije ili kasnije će doći, stigne pitanje recimo Srebrenice? Ili domovinskog rata? To su pitanja koja su daleko od riješenih na širem društvenom aspektu na području bivše Jugoslavije. Političke i društvene elite ni malo ne doprinose rješavanju tih problema i zbližavanju naroda, pa kako onda očekivati da bude normalno da jedan Bošnjak ili Hrvat zaigra u srpskom klubu?
Biće onih kojima bi Musa smetao u crno bijelom dresu. I u Srbiji bi bilo takvih i u Bosni i Hercegovini. Alen Omić se susreo sa problemima kada je igrao za Crvenu zvezdu, a ispostavio se zapravo kao dobar potez kad je doveden 2018.
Ali zašto? Ako elite svađaju tri naroda koji zaista bliže i sličnije sebi na ovom svijetu nemaju, zašto bi se ljudi svađali? Zašto bi košarka zbog toga patila?
Pričalo se o Hezonji u Partizanu. Nije bilo ni blizu realizacije, a svakome može da bude jasno šta je bio ozbiljan kamen spoticanja. Dajte u ime košarke, sporta, ma i u ime razuma da neko poput Muse konačno zaigra za beogradsku publiku!
Da jednog dana to bude potpuno normalno i da pasoš, vjera, nacionalna pripadnost, stavovi po nekim pitanjima ne budu presudni za angažman nekog igrača", dodali su.
(Vijesti.ba)