'Ljudski safari' kao ratna taktika: UN optužuje Rusiju za ratne zločine u Hersonu

Prema izvještaju, ruske jedinice su mjesecima izvodile sistematske napade na civilne ciljeve na desnoj obali rijeke Dnjepar, koristeći dronove s ciljem širenja terora među stanovništvom. Ove optužbe odnose se na događaje koji su se odvijali od jula prošle godine, a napadi su, kako se navodi, i dalje u toku.

Komisiju stručnjaka osnovalo je Vijeće za ljudska prava UN-a nakon početka ruske invazije u februaru 2022. godine. Iako komisija djeluje pod mandatom UN-a, ona formalno ne predstavlja stav same organizacije.

U izvještaju se naglašava da su ruski vojni operateri dronova s lijeve obale Dnjepra „sistemski“ gađali civile, uključujući vozila hitne pomoći. Prema prikupljenim podacima, ubijeno je gotovo 150 civila, a stotine su ranjene.

Ukrajinci za te napade koriste naziv "ljudski safari".

Napadi su dokumentirani putem geolociranih snimaka i otvorenih izvora, uključujući stotine videozapisa objavljenih na ruskim Telegram kanalima povezanim s vojnim jedinicama. Snimci jasno pokazuju da su ciljevi bili civilni, što, prema međunarodnom pravu, predstavlja ratni zločin.

Ruske snage su koristile lako dostupne civilne dronove koje su naknadno naoružale bombama ili ih pretvorile u bespilotne eksplozivne uređaje.

Komisija navodi da učestalost i razmjer napada, koji traju više od deset mjeseci i obuhvataju širok spektar civilnih ciljeva, pokazuju da se radi o planskoj, sistematskoj strategiji, što ih kvalificira kao zločine protiv čovječnosti.

Osim toga, objavljivanje snimaka napada predstavlja i „ratni zločin povrede osobnog dostojanstva“. Povjerenstvo ističe da su odgovorni za ove napade možda počinili i zločin protiv čovječnosti prisilnog preseljenja, jer su desetine hiljada civila bile prisiljene na bijeg.

Moskva odbija priznati legitimitet komisije na čijem čelu je norveški sudac Erik Mose, te nije odgovorila ni na jedno pitanje koje joj je komisija uputilo u vezi s napadima.

Sličnost sa "Sarajevo safari"

Prije dvije godine bosanskohercegovačku javnsot je potresao film ”Sarajevo safari“ režisera i scenariste Mirana Zupaniča. U kojem se govori o bogatim strancima koji su novcem plaćali mogućnost da sa položaja Vojske Republike Srpske pucaju po civilima u opkoljenom gradu

“Sarajevo safari“ je film koji govori o slabo poznatom fenomenu “lova na ljude”, zapravo, tačnije i preciznije, o bogatim strancima koji su dolazili na položaje Vojske Republike Srpske u okolini Sarajeva i odatle pucali po gradu, ubijajući civile.

Početna stanica, ona sa koje su “avanturisti” kretali u safari lov na ljude, bila je Beograd, pojasnio je tada u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Miran Zupanič.

Dodao je kako su na projektu radili duže od tri godine, a da je veliki dio vremena protekao u traženju svjedoka.

”Prvi put za taj fenomen 'safari' čuo sam u februaru 2019. godine. Tu priču mi je ispričao moj producent Franci Zajc. Mi smo već radili zajedno u Bosni i Hercegovini, prije toga 1993. godine, on je kasnije sa snimateljem 1993. i 1994. godine snimao i čuo je razne priče. Jedna od tih priča bila je o tom 'safariju' i on je to sam istraživao. Ispričao mi je to i ja nisam vjerovao“, kazao se Zupanič.

Film je sastavljen isključivo od svjedočenja dvojice izvora, tri osobe koje su bile žrtve snajperista. Pored toga uvršteni su i arhivski snimci Sarajeva i Bosne i Hercegovine iz perioda 1993.-1994., kao i materijal od minutu koji je otkupljen od agencije.

Osvrnuo se i na značaj filma za upoznavanje psihologije ljudi.

“Ključno pitanje je kakve osobe to rade? Šta je njihov psihološki, socijalni profil? Mislim da bi tom fenomenu ljudi koji gledaju na druge ljude kao na 'divljač' baš bilo potrebno dati nešto više pažnje. Pitat se kakav je njihov moral i šta smo mi obični ljudi u njihovim očima? Jer, ako gledaju jednog kao 'divljač', gledali bi nas sve vjerovatno kao divljač, da se mi nađemo u toj situaciji ispred njihovog nišana“, kazao je Zupanič.

Istakao je kako postoji ta uža grupa ljudi za koju su ostali niži razred.

S obzirom da film obrađuje izuzetno malo istražen fenomen, značajan je i s aspekta historije kao i otkrivanja istine o tome šta se u Sarajevu dešavalo u ratnom periodu.

”Život je jako kompleksan. Historija je jako kompleksna. To je možda jedna kap u okeanu historije. Ova mala priča, mala epizoda gdje se odnosi na jedan veoma uzak krug, tajanstven krug ljudi. Značajno je upravo zbog toga jer nam otvara jednu potpuno novu razinu ljudskog zla. Glavna poenta te priče bi trebala biti o tome da razmišljamo o tom zlu i da razmišljamo o zlu uopšte i da na neki način se tom zlu suprotstavimo, ali ne zlom, već dobrim, komunikacijom, dijalogom, razumijevanjem, empatijom, poštovanjem drugog i drugačijeg. Tu je za mene što je značajno, ne samo priča – bili su, pucali su, to je grozno, ali da li to može uticati na nas da se osvijestimo kako je značajno raditi na tome da smo jedan do drugog dobri“, kazao je Zupanič.

(Vijesti.ba)