Prije 33 godine na Dobrinji je ubijen slovenski novinar Ivo Štandeker dok je izvještavao o opsadi Sarajeva

Ivo Štandeker je izvještavao iz kratkog slovenačkog rata za nezavisnost, a onda i sa ratišta iz Hrvatske. U 1992. godini je izvještavao o srpskoj opsadi Sarajeva, a onda je u sarajevskom naselju Dobrinja teško ranjen u eksploziji granate. Uz njega je teško ranjena Jana Schneider, poznata američka fotoreporterka i novinarka. Bili su nekoliko mjeseci u Sarajevu i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Štandeker je bio i poznavalac stripova i prevoditelj sa njemačkog i engleskog jezika. Prevodio je čak i filozofsku literaturu, piše Patria.

Godine 1992. posthumno je odlikovan „za izvanredne zasluge u odbrani slobode i ostvarivanju suvereniteta Republike Slovenije”.

Nekoliko slovenačkih novinara bili su među prvim izvještačima iz opkoljenog Sarajeva. Hrabra slovenačka novinarka Darja Lebar, koja je bila u timu sa Ivom Štandekerom i Ervinom Hladnikom, teško je ranjena na sarajevskoj raskrsnici kod Fabrike duhana. Nakon što se oporavila postala je stanovnik Sarajeva.

Slovenački novinari bili su među najhrabrijim i uz američke novinare najviše su stradali izvještavajući iz tada medijski blokirane Bosne i Hercegovine.

Štandeker je ranjen na pješačkom mostu u blizini dobrinjske ratne bolnice. Iako se pokušalo doći do bolnice na Koševu, kako mnogi tvrde, vojnici na agresorskom punktu na Mojmilu to nisu dozvolili. U neposrednoj blizini i mjesta ranjavanja i same bolnice postavljena je spomen-ploča Ivi Štandekeru.

U svom posljednjem izvještaju Štandeker je napisao rečenicu koja je uklesana na spomen – ploči na Dobrinji, a ona oslikava njegov novinarski senzibilitet i odnos prema ratu: “Volim gradove i mrzim kada ih neko napada”. Značaj njegovog izvještavanja i širenja istine bio je većim što je nedjeljnik Mladina, za koji je u to vrijeme izvještavao, imao publiku u regionu, uključujući i Srbiju.

I nakon 33 godine Sarajevo se sjeća hrabrog slovenskog novinara.

(Vijesti.ba)