Koje i koliko još Iran posjeduje raketa na raspolaganju?

Ovo je bio dio odgovora Teherana na američki napad na iranska nuklearna postrojenja.

Iran posjeduje širok spektar balističkih raketa, od kojih su neke razvijene zajedničkim snagama Oružanih snaga Irana i Iranske revolucionarne garde (IRGC).

Posljednjih godina, Teheran je prioritetno ulagao u raketni program kao temelj svoje strateške moći, preusmjeravajući sredstva sa modernizacije ratnog zrakoplovstva i protivvazdušne odbrane, piše Jerusalem Post.

Hipersonične rakete: Prijetnja ili hvalisavost?
Iran često prijeti raspoređivanjem hipersoničnih raketa u nastojanju da proširi strah. Međutim, do danas Teheran nije pokazao operativne sposobnosti u ovoj oblasti.

"Hipersonično" se odnosi na projektile koji putuju brzinom većom od 5.000 kilometara na sat - brzinom koju gotovo sve balističke rakete već postižu. Termin je obično rezervisan za rakete sposobne za ekstremne brzine i oštre, nepredvidive manevre, što presretanje čini mnogo težim.

Takve manevarske rakete predstavljaju jedinstven izazov za sisteme poput izraelskog sistema Arrow ili američke baterije THAAD raspoređene u regiji. Za razliku od tradicionalnih balističkih raketa, koje slijede unaprijed određenu putanju, manevarske bojeve glave mogu prilagoditi kurs usred leta, što otežava praćenje i presretanje, prenosi Avaz.

Iako je Iran prikazao takve rakete tokom vojnih parada i označio određene postojeće rakete kao hipersonične, još uvijek nije demonstrirao stvarne sposobnosti. Za sada, praktična tehnologija hipersoničnih raketa ostaje domen Sjedinjenih Država, Rusije i Kine.

Najbrži projektil

Raketa Haj Qassem je napredna raketa, predstavljena 2020. godine, koja navodno dostiže brzinu od 12.000 kilometara na sat s dometom od 1.400 kilometara i nosi bojevu glavu od 500 kilograma. Nazvana je po Kasimu Solemaniju (Qassem Soleimani), pokojnom komandantu snaga Quds IRGC-a, koji je poginuo u američkom vazdušnom napadu.

Predstavljen 2024. godine, projektil Emad je najpoznatiji po svojoj manevarijskoj bojevoj glavi, koja mu omogućava promjenu putanje nakon ponovnog ulaska u atmosferu. Ova karakteristika je dizajnirana da obmane radarske sisteme i rakete presretače. Ima domet od 1.700 kilometara i koristi tečno gorivo, što zahtijeva složene procedure prije lansiranja, ali nudi visoku energetsku efikasnost. Njegova bojeva glava teži približno 750 kilograma.

Predstavljen 2022. godine, projektil Kheibar Shekan je nazvan po bici kod Khaybara iz 7. vijeka. Ima domet od 1.500 kilometara i bio je prvi iranski projektil na čvrsto gorivo, što je omogućilo brže vrijeme lansiranja i veću operativnu spremnost. Procjenjuje se da bojeva glava teži 500 kilograma.

Najteži i najbrži projektil u iranskom arsenalu, baziran na sjevernokorejskom Hwasong-10, Khorramshahr ima domet od 2.000 kilometara i nosi masivnu bojevu glavu od 1.500 kilograma. Njegova brzina prodiranja dostiže 14.000 kilometara na sat. Varijanta uključuje kasetnu bojevu glavu sa podmunicijom dizajniranom za široko rasprostranjenu štetu. Jedan takav projektil je navodno prošle sedmice pogodio Medicinski centar Soroka u Beershebi.

(Vijesti.ba)