Brzina kojom hodate otkriva koliko ćete dugo živjeti: Jeste li u rizičnoj grupi?

Osobe koje hodaju sporo često imaju smanjen volumen mozga i narušenu neurološku strukturu.

Pokazatelj fizičkog i mentalnog propadanja

Spor hod, koji se često zanemaruje, može biti važan klinički simptom. Povezan je s povećanim rizikom od hospitalizacije, srčanog udara, pa čak i smrtnosti. U medicini se brzina hoda danas smatra ključnim pokazateljem za procjenu funkcionalnih sposobnosti i opšte slabosti neke osobe te može pomoći u predviđanju ozbiljnih bolesti i stanja, poput moždanog udara.

Upozorenje na moguće zdravstvene probleme

Iako je normalno da se s godinama kretnje usporavaju, iznenadni pad brzine hoda može ukazivati na nešto ozbiljnije. Prema mišljenju stručnjaka, usporen hod može biti znak hroničnog stanja koje vodi ka sjedilačkom načinu života, gubitku mišićnog tonusa i slaboj pokretljivosti zglobova. To je začarani krug koji dodatno može pogoršati opšte zdravstveno stanje i postojeće bolesti.

Kako izmjeriti brzinu hoda

Za jednostavno mjerenje brzine hoda dovoljni su štoperica i nekoliko metara prostora. Najčešće se koristi mjerenje na 10 metara (ako ste vani) ili na 4 metra (ako ste u zatvorenom). Brzina se računa tako što se dužina puta podijeli s vremenom potrebnim da se ta udaljenost pređe.

Prosječne vrijednosti brzine po starosnim grupama

Podaci pokazuju da muškarci i žene između 40 i 49 godina hodaju prosječnom brzinom od 1,4 metra u sekundi. S godinama ta se vrijednost smanjuje: osobe između 70 i 79 godina hodaju prosječno nešto više od 1,1 m/s, dok brzina nakon 80. godine često pada ispod 1 m/s. Redovno praćenje vlastite brzine hoda može pružiti korisne informacije za prevenciju zdravstvenih problema.

Pokazatelj dugovječnosti

Metaanaliza koju su proveli naučnici sa Univerziteta u Pittsburghu na uzorku većem od 34.000 osoba starijih od 65 godina pokazala je da je veća brzina hoda povezana s dužim životnim vijekom. Muškarci koji su sporo hodali u dobi od 75 godina imali su samo 19% šanse da dožive još 10 godina, dok su oni koji su brže hodali imali 87% šanse. Jedna francuska studija otkrila je da i među zdravim starijim osobama, oni koji su sporije hodali imali su tri puta veći rizik od smrti uzrokovane kardiovaskularnim bolestima. To je zato što hodanje uključuje različite tjelesne sisteme: mišiće, zglobove, vid, disanje i neurološku koordinaciju. Usporavanje hoda tako može biti odraz općeg fiziološkog propadanja.

Zdravlje mozga

Prema studiji Univerziteta Duke, čak i među 45-godišnjacima, brzina hoda se pokazala kao pouzdan pokazatelj starenja mozga. Ispitanici koji su hodali sporije imali su lošije rezultate na kognitivnim testovima, slabiju plućnu funkciju, lošije zube i slabiji imunitet. Istraživanje je pokazalo vezu između sporijeg hoda i slabijih kognitivnih sposobnosti razvijenih još u djetinjstvu – ispitanici koji su kao odrasli hodali sporo, kao djeca su imali niže rezultate na testovima jezika, inteligencije i motorike. To sugerira da brzina hoda može biti pokazatelj koji nas prati tokom cijelog života. Snimke magnetne rezonance otkrile su značajne razlike: spori hodači imali su manji mozak, tanju moždanu koru i vidljive znakove kognitivnog propadanja. Zanimljivo je i da su im lica izgledala znatno starije.

Kako povećati brzinu hoda

Iako podaci mogu biti zabrinjavajući, nikad nije kasno za promjene. Povećanje učestalosti i intenziteta šetnji – čak i za nekoliko minuta dnevno – može pomoći u usporavanju procesa starenja. Male navike kao što su biranje dužih ruta, parkiranje dalje od ulaza ili kraća šetnja tokom pauze na poslu, mogu značajno doprinijeti povećanju brzine hoda i ukupnom zdravlju.

(Vijesti.ba)