Financial Times: Ako se Dodiku ne stane u kraj, Rusi imaju dugme

"Krajem marta, samo nekoliko dana nakon što je izdat nalog za njegovo hapšenje zbog kršenja daytonskog uređenja Bosne, lider bh. entiteta RS ukrcao se na avion za rusku prijestolnicu radi razgovora s Vladimirom Putinom. Samo nešto više od mjesec dana kasnije, ponovo je bio tamo, kako bi se pridružio grupi političara koji su obilježavali 80. godišnjicu pobjede Sovjetskog Saveza nad nacistima", piše Financial Times.

Navode da "Kremlj odavno nastoji da njeguje osovinu proruskih iredentista i simpatizera na rubovima Evrope".

"Njegovo zbližavanje s Dodikom naglašava zašto se, tri decenije nakon završetka rata u Bosni, evropski zvaničnici panično ponovo fokusiraju na ovu malu, još uvijek etnički podijeljenu državu, strahujući da se problemi ponovo gomilaju.

"Ovo je najveća politička kriza u posljednjih 30 godina", kaže jedan visoki zapadni zvaničnik u regionu i dodaje: "Još uvijek nije sigurnosna kriza, ali je veoma ozbiljna, pogotovo zato što nije došla iznenada, već postaje sve gora. Dodik je najveći pojedinačni rizik za Bosnu", navodi.

FT piše da je "između 1992. i 1995. Bosna je bila zahvaćena najtežim ratom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, dok se bivša jugoslavenska republika raspadala pod teretom sektaške politike".

"Više od 100.000 ljudi je ubijeno, većinom Bošnjaci (muslimani), koji su tada činili 44 posto stanovništva. Bosanski Srbi činili su oko trećinu, dok su Bosanski Hrvati činili većinu ostatka. Dejtonski mirovni sporazum, koji je okončao rat, stvorio je "patchwork" državu s dva entiteta koji nominalno odgovaraju centralnoj vlasti: Federaciju Bosne i Hercegovine, za područja u kojima većinski žive Bošnjaci i Hrvati, i Republiku Srpsku (RS), za područja s većinskim srpskim stanovništvom. Ali od tada se bosanska politika kreće od jedne krize ka drugoj i ostaje duboko podijeljena po etničkim linijama. Sada se zvaničnici i diplomate brinu da je slaba centralna vlast uspostavljena Dejtonom na ivici pucanja. U središtu ove drame je 66-godišnji Dodik, koji otvoreno izaziva strukture sporazuma koji je održavao stabilnost u Bosni — i poduzima korake koji bi mogli otvoriti put ka secesiji njegovog entiteta", piše FT.

Dodaju da zapadni zvaničnici strahuju da Rusija može iskoristiti tenzije kako bi izazvala nemire u evropskom dvorištu; i da, ako se Dodiku ne stane u kraj, Bosna se suočava s novim poglavljem nestabilnosti.

"Ako Dodik pobijedi, car [bosanska država i njeni zapadni sponzori] se pokazuje kao da je go", kaže jedan zapadni diplomata i ističe: "Rusi ovdje imaju jeftino dugme koje mogu pritisnuti, i ako uspiju isprovocirati bosanski odgovor — to će i uraditi", poručio je.

Sve to čini tmurnu pozadinu za obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici iz jula 1995. godine — prvog genocida u Evropi koji je priznao UN nakon Holokausta.

"Bosna se sada nalazi na "prekretnici", kaže Igor Crnadak, opozicioni političar u Narodnoj skupštini RS-a.

"Dodik se koristi od Moskve. Njegov režim je nanio veliku štetu, i ovo je prilika za nešto novo. U pitanju je hoće li Bosna nepovratno krenuti ka Zapadu... ili će RS skliznuti u potpunu autokratiju", jasno je naveo Crnadak.

Almasa Salihović veoma dobro razumije šta je u pitanju u Bosni. Prije četiri godine, Salihović, tada učiteljica u osnovnoj školi u istočnoj Bosni, odgovorila je na poziv s nepoznatog broja.

Pozivatelj je brzo prešao na stvar. "Da li ste sestra Abdulaha?“ sjeća se da su je pitali.

"Imamo podudaranje DNK-a s vama za dvije butne kosti".

Zaista, bila je sestra Abdulaha. Posljednji put ga je vidjela 11. jula 1995. u gradu Srebrenici, koji je od 1992. bio enklava bosanskih Muslimana pod opsadom snaga bosanskih Srba. Kada je otpor slomljen, a napadači preuzeli grad, Abdulah, tada osamnaestogodišnjak, bio je jedan od više od 8.000 muškaraca i dječaka muslimanske vjere koje su bosanski Srbi pohvatali i ubili, a zatim tajno sahranili u masovne grobnice širom tog područja. Nakon 13 godina neizvjesnosti o njegovoj sudbini, Salihović je 2008. saznala da su neki dijelovi tijela njenog brata pronađeni u masovnoj grobnici. Potom je 2021. stigao poziv da su pronađeni i dodatni ostaci.

"Bilo je jako bolno znati da je mrtav i da se ne može pronaći. Utjeha je makar imati grob nad kojim možeš tugovati. Kada smo vidjeli mali dio njegovih kratkih pantalona, to je gotovo bilo bolnije nego da nismo imali ništa", kazala je Almasa.

Salihović radi u Memorijalnom centru Srebrenica, koji je u julu 1995. bio sjedište snaga UN-a, kod kojih su mnoge žrtve pokušale potražiti utočište od snaga bosanskih Srba — uzalud.

Centar gleda na ogromnu livadu na kojoj se pruža više od 6.000 nadgrobnih spomenika, posljednje počivalište za žrtve čiji su ostaci — u nekim slučajevima samo nekoliko dijelova tijela — pronađeni. NATO-ova kampanja bombardovanja natjerala je bosanske Srbe, koji su tada držali pod opsadom niz gradova pod kontrolom bosanskih Muslimana, za pregovarački sto u Dejtonu, u saveznoj američkoj državi Ohio. Tamo je američki izaslanik Richard Holbrooke natjerao lidere Bosne, te susjednih zemalja Srbije i Hrvatske, zajedno s njihovim političkim saveznicima, da potpišu mirovni sporazum.

Međutim, Salihović je zabrinuta da se, nakon napretka koji je postignut u prvoj deceniji nakon rata prema općem prihvatanju strašne istine o Srebrenici, poricanje zločina ponovo širi. Mali grad Srebrenica, u kojem ona živi, nalazi se unutar bh. entiteta RS. Često se susreće sa Srbima koji umanjuju razmjere zločina.

"Uvijek ista priča – 'Cijeli svijet je protiv srpskog naroda'. U posljednje dvije godine počela sam se plašiti koliko lako ljudi povjeruju političarima koji se vraćaju u prošlost i raspiruju nacionalizam", ističe.

Malo ko je potpirivao sektaške podjele tako uporno kao Dodik, koji već više od dvije decenije dominira politikom RS. Na početku je na Zapadu bio viđen kao neko ko unosi liberalniji duh u politiku bosanskih Srba. Godine 1998. tadašnja američka državna sekretarka Madeleine Albright nazvala ga je "daškom svježeg zraka“.

Ali u posljednjih petnaest godina, Dodik se sve više okreće raspirivanju srpskog nacionalizma. On i njegov lokalni saveznik, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, prošle godine su osudili rezoluciju UN-a kojom se 11. juli proglašava danom sjećanja na žrtve Srebrenice, iskoristivši je kao povod da sugeriraju kako svijet viktimizira Srbe.

Njegova najnovija eskalacija krize sastoji se u prkosu prema vlastima centralne države i visokom predstavniku – zapadnom zvaničniku kojem su Dejtonskim sporazumom data bonska ovlaštenja za nadgledanje provedbe mira.

U februaru je sud u Sarajevu izrekao presudu kojom se Dodiku zabranjuje bavljenje politikom na šest godina i osuđuje ga na jednu godinu zatvora zbog nepoštivanja visokog predstavnika — presudu koju on ignoriše. Nedavno mu je ukinut pritvor. Veliko pitanje je hoće li vlasti na državnom nivou pokušati sprovesti presudu i time rizikovati sukob sa snagama sigurnosti RS-a.

Dodik se i dalje kreće uz pratnju teško naoružane policije.

Christian Schmidt, trenutni visoki predstavnik, koji je bio ministar u njemačkoj vladi pod Angelom Merkel, daje naslutiti da je oprezan kada je riječ o sprovođenju presuda i naglašava da bi radije vidio Dodikov poraz na izborima. Kaže da je riječ o "ozbiljnoj, ali rješivoj" krizi.

Njegov san je da nadgleda transformaciju Bosne u funkcionalnu državu spremnu za pridruživanje EU, i da na kraju ode s dužnosti kao posljednji visoki predstavnik. Ukinuće njegove funkcije je jedna od ključnih reformi ako Bosna želi imati šansu da se kvalifikuje za članstvo u EU — što, prema anketama, većina građana želi.

Punopravna invazija na Ukrajinu 2022. godine dala je novi zamah proširenju EU na istok, nakon godina u kojima je kandidatura šest zemalja zapadnog Balkana, uključujući Bosnu, bila u zastoju. Ali Schmidt priznaje da većina smatra kako će se Dejtonski sistem, i pored svojih manjkavosti, morati održavati još neko vrijeme, te da Bosna ima još mnogo posla kako bi se kvalifikovala za članstvo u EU.

"Dugogodišnji posmatrači mi kažu da računam na još 20 godina [ako želim biti posljednji visoki predstavnik]", našalio se.

Mladen Ivanić, opozicioni političar iz reda bosanskih Srba, kaže da je najbolja nada za Bosnu ideja o dvofaznom članstvu u EU, koju podržava Francuska, a koja bi mogla omogućiti balkanskim državama da budu u "sporom vozu“ i da prihvate dio obaveza i koristi EU. On tvrdi da zvaničnici u Briselu i Sarajevu vole da se pretvaraju kako je punopravno članstvo realno.

"Evropa nas laže. Mi lažemo njih. Evropa kaže da su vrata otvorena. Realnost je da to još dugo nije realno", poručuje.

Uprkos svim problemima s Dejtonskim sporazumom, on je sačuvao mir. Ljudi previše lako zaboravljaju njegove uspjehe, kaže Nedžma Džananović, profesorica politike na Univerzitetu u Sarajevu.

"Čak i Dodik shvata da se neke stvari ne smiju ponoviti".

Ali ona se boji da Dodik prolazi nekažnjeno sa svojim izazivanjem autoriteta.

"Mi zapravo normalizujemo konačnu podjelu zemlje. Dodik prihvata nacionalnu valutu i novac od poreza, ali ostatak institucija Bosne i Hercegovine za njega ne postoji u RS“, navodi.

Nakon više od decenije u kojoj je Bosna nestala s međunarodne agende, evropski zvaničnici, zbog novonastale situacije, sve više pokazuju veću zabrinutost.

(Vijesti.ba)