"Izvadili su mi šrapnel iz srca" – magneti koji spašavaju živote u Ukrajini

Podiže je da se bolje vidi.

„Okrznuo mi je bubreg, probušio plućno krilo i srce", kaže ukrajinski regrut tiho.

Tragovi sasušene krvi još se vide na šrapnelu iz ruskog drona koji se zaglavio u njegovom srcu dok se borio u istočnoj Ukrajini.

„Nisam isprva ni shvatio šta se desilo — pomislio sam da mi je ponestalo daha pod mojim oklopom", kaže on.

„Morali su da mi izvade šrapnel iz srca."

Uz porast ratovanja dronovima u Ukrajini, ove rane postaju sve češće.

Dronovi često nose oružje i materijale koji se raspadaju i izazivaju složene rane od šrapnela.

Prema ukrajinskim vojnim bolničarima, rane od šrapnela sada čine oko 80 odsto svih ranjavanja na bojištu.

Netretirana, Sergejeva povreda bi postala smrtonosna.

„Fragment je bio oštar kao sječivo. Doktori su rekli da se radilo o velikom komadu i da sam imao sreće što sam preživio", kaže on zamišljeno.

Ali nije ga spasla samo sreća, bila je tu i nova medicinska tehnologija.

Magnetski ekstraktor.

'Napravim kratak rez i ubacim magnet'

Kardiovaskularni hirurg Sergej Maksimenko pokazuje snimak metalnog fragmenta zaglavljenog u Sergejevom srcu koje kuca prije nego što je nježno izvađen tankim uređajem sa magnetom na vrhu.

„Ne morate da pravite duge rezove na srcu", objašnjava doktor Maksimenko.

„Napravim samo mali rez, ubacim magnet i on izvuče šrapnel."

Za samo godinu dana, tim doktora Maksimenka je izveo 70 uspješnih operacija na srcu uz pomoć ovog uređaja, koji je promijenio lice frontovske medicine u Ukrajini.

Izrada ovih izvlakača uslijedila je nakon što su bolničari sa prve linije fronta ukazali na hitnu potrebu za bezbjednim, brzim, minimalno invazivnim načinom da se izvadi šrapnel.

Oleg Bikov – koji je nekada radio kao advokat – bio je pokretačka snaga iza ovog razvoja događaja.

Od 2014. godine on pomaže u vojsci kao volonter.

Susreo se sa bolničarima na frontu i magnetski izvlakač je napravljen na osnovu njegovih razgovora.

Ovaj koncept nije nov.

Magneti se koriste za vađenje metala iz rana još od Krimskog rata iz 1850-tih.

Ali Olegov tim je modernizovao taj pristup, stvorivši fleksibilne modele za abdominalnu hirurgiju, mikro-ekstraktore za delikatan rad, i snažne alate za kosti.

Operacije su tako postale preciznije i manje invazivne.

Magnet može biti prevučen preko površine rane kako bi izvukao fragmente napolje.

Hirurzi potom naprave mali rez i onda komad bude izvađen.

Držeći tanku alatku u obliku olovke, Oleg demonstrira njegovu snagu podigavši malj njegovim magnetskim vrhom.

Njegov rad su komentarisali drugi ratni bolničari, među kojima je i Dejvid Not, veteran ratnih zona iz čitavog svijeta.

„U ratu se obično izmisle stvari koje nikada nikome ne bi pale na pamet u civilnom životu", kaže on.

Rane od fragmentacije su se pojačale zbog promijenjenog lica rata i zbog toga što je potrebno mnogo vremena da bi se one našle, on vjeruje da ova naprava može da unese veliku promjenu.

On kaže da je traženje šrapnela u pacijentima kao „traženje igle u plastu sena" – nije uvijek uspješno i odlaže liječenje drugih žrtava.

Traženje fragmenata manuelno umije da bude opasno i zahtjeva veće rezove koji mogu da izazovu više krvarenja – „i zato je sama mogućnost da se pronađu uz pomoć magneta ingeniozna".

Ono što je započelo kao poljska alatka sada se upotrebljava širom Ukrajine – 3.000 primjeraka podijeljeno je bolnicama i frontovskim bolničarima, kao što je Andrej Alban koji kaže da je počeo da zavisi od ove naprave.

On često radi pod oružanom vatrom, u rovovima ili priručnim klinikama na otvorenom, a ponekad ostane bez lokalnog anestetika.

„Moj posao je da spasavam živote – da previjam rane i da evakuišem vojnike", kaže on.

Magnetski ekstraktor nije dobio zvaničnu sertifikaciju.

Ukrajinsko ministarstvo zdravlja kaže da medicinske naprave moraju u potpunosti da budu u skladu sa državnom tehničkom regulativom.

Međutim, u izuzetnim slučajevima, kao što je ratno stanje ili vanredno stanje, upotreba zvanično neodobrenih uređaja dozvoljena je da bi se namirile potrebe vojske i snaga bezbjednosti.

Na vrhuncu rata, nema vremena za papirologiju, objašnjava mozak iza čitave ove priče Oleg.

„Ovi uređaji spasavaju živote. Ako neko misli da su moja djela zločin, preuzeću odgovornost za njih. Čak sam spreman da idem u zatvor ako dođe do toga."

„Ali onda treba da budu zatvoreni i svi doktori koji koriste ove naprave", kaže on u polu-šali.

Dejvid Not se slaže da sertifikacija nije glavni prioritet za sada i vjeruje da će se naprava pokazati korisnom u drugim ratnim zonama kao što je Gaza.

„U ratu, to zapravo nije neophodno. Vi samo radite stvari koje su važne za spasavanje života."

U Lavovu, Sergejeva supruga Julija samo je zahvalna što je njen muž preživio ranjavanje.

„Želim samo da pohvalim te ljude koji su izumeli ovaj izvlakač", kaže ona u suzama.

„Zahvaljujući njima, moj muž je živ danas."

(Vijesti.ba / BBC)