U svom govoru zahvalila se prije svega svima koji su podržali Rezoluciju o Srebrenici, a onima koji nisu, poručila je da "nastave živjeti u mraku".
"Teško je živjeti sa boli u duši, sluišati negiranje genocida. Naša djeca su ubijena jer su nosili drugačija imena, bili su muslimani. Evropa je i svijet šutila i gledala. Majke nisu čekale, ustale su i rekle da su naša djeca nevina, a bila su ubijena", kazala je.
Pozvala je na odgovornost navodeći kako neko mora odgovarati za to.
"Prije svega 5.400 djeca je ostalo kao siročadi, neki su oca izgubili, a neki oba roditelja, neki su gledali ubistvo oca, a neki silovanje majke. Neka djeca su se rodila nakon ubistva očeva. Neki nemaju ni slike, pitaju da li liče na očeve, imaju li njihov smijeh, kosu... Bilo je teško ali mi smo preživjele. Odgajati tu djecu bez mržnje i željom za osvetom, naša djeca su doktori, inžinjeri, govore svjetske jezike", poručila je Subašić te pozvala sve majke da uče od njih.
"Kada ubijete dijete jedne majke, ubijete dio nje. Život bez tog djela je vrlo težak. Ne želim da se ikome to desi. Svijet i Evropa su bili nepravedni, pogotov prema muslimania u BiH. Ne znam kakvu će poruku poslati Palestini ili Ukrajini. Neko ima pravo ubiti nečije dijete ili silovati, nema. Mi vidimo da cijeli svijet gori, postoji sve više mržnje i sve je gore", kazala je ona.
Ona ističe i kako su majke koje su izgubile djecu željele ih odgojiti bez mržnje te da bi ta djeca da su živa, uključujući i njenog sina Nerku, odgajana u ljubavi.
"Nisu ubili samo njih, ubili su porodice. Da je on živ, imala bi kuću punu unučića. Borba se nastavlja, mi ćemo se boriti da dokažemo imena svih onih koji su činili genocid. Majke imaju još jedan zadatak, a to je da pronađu ostatke svoje djece. U Generalnoj Skupštini UN-a postoje ljudi koji tvrde da mi nismo majke jer ne postoje ostaci naše djece. Nastavit ćemo se boriti", naglasila je Subašić.
(Vijesti.ba)