Dr. Gabrić: Ili državno ili privatno, sve drugo je legalizacija mita

U otvorenom i oštrom razgovoru govorio je o jednoj od ključnih neuralgičnih tačaka bh. zdravstva – spajanju privatne i državne prakse, što je, kako kaže, postalo ustaljena praksa, a zapravo predstavlja duboku sistemsku devijaciju.

“Zdravstvo bi trebalo funkcionisati kao košnica – svaki pojedinac ima svoje mjesto, obaveze i odgovornost. Međutim, u državnim bolnicama to često ne postoji. Nema kontrole, nema reda, a odgovornost se izbjegava pod krinkom prava“, rekao je Gabrić.

Državne bolnice bez vlasnika i bez odgovornosti

Govoreći o korijenu problema, Gabrić ukazuje na to da je sistemski haos posljedica nepostojanja jasnog vlasništva i odgovornosti.

“Zašto radio funkcioniše? Zato što se zna ko mu je vlasnik. A ko je vlasnik bolnice? Neka imaginarna država, imaginarni kanton ili imaginarni doktor. Kad radiš s tuđim novcem – pare ulaze i izlaze, a košnice nema. Samo novac i ništa više.“

Upravo tu vidi glavni uzrok urušavanja zdravstva – u kulturi gdje se prava podrazumijevaju, a odgovornost je proizvoljna:

“U društvu smo u kojem svako ima neka prava, a odlučuje sam koliko će biti odgovoran. To ne postoji nigdje u svijetu. Imaš prava, ali imaš i obaveze. Na jednoj strani ti piše šta ti pripada, a na drugoj koliko moraš uraditi. Da se tako ugovaraju poslovi u bolnicama – drugačije bi to izgledalo. A ovako – možeš doći u 10 sati, iako pacijenti čekaju od sedam. I niko se ne ispričava.“

Trećina radi, trećina broji pare, trećina je neupotrebljiva

Posebno je kritičan kada govori o radnoj etici ljekara i izostanku bilo kakvog sistemskog praćenja rezultata.

“Doktori su privilegovani, ali su i kvarljiva roba. Trećina ih pošteno radi. Trećina voli novac i radi isključivo za pare. Trećina – Bože sačuvaj, a niko ih ne pita šta su taj dan napravili, koliko su pacijenata pregledali, koliko vizita obavili, koliko pacijenata otpustili. Nema evidencije, nema kontrole. Povjerenje bez nadzora – to nijedan sistem ne može izdržati.“

Privatno i državno – sukob interesa legalizovan kroz praksu

Jedno od ključnih pitanja u podcastu bilo je i paralelno obavljanje rada u državnim i privatnim ustanovama,  nešto što je u Bosni I Hercegovini postala svakodnevica.

“Privatne klinike u BiH i Hrvatskoj jedno su vrijeme bile legalizacija mita. Pacijent plati u privatnoj, a operisan je u državnoj. Ne možete igrati za Željezničar i Sarajevo u isto vrijeme. Ne možete biti doktor u bolnici ujutro, pa u privatnoj klinici poslijepodne. Ne možete ujutro biti sudija, a popodne advokat.“

Gabrić smatra da mladim doktorima treba dati šansu da privremeno kombinuju rad u oba sektora, ali najviše dvije godine.

“Nakon toga mora doći odluka – ili državno, ili privatno, jer sve drugo je zloupotreba sistema i legalizacija mita.“

Zašto su naši doktori vrijedni tek kad odu vani?

Gabrić naglašava kako domaći sistemi uništavaju radnu etiku.

“Naši ljudi vani ne mogu djelovati izvan sistema. Ako griješiš – prvo opomena, pa druga, pa otkaz. Kod nas  možeš biti pijan, možeš razbijati ovaj  studio i niko te ne može otpustiti. To je suludo.“

Rješenje vidi u ugovorima na određeno vrijeme i uvođenju transparentnih mehanizama procjene doprinosa.

“Ne možete imati trule jabuke u sistemu. Jedna zarazi drugu, druga treću i bacite cijelu košaru na kraju. Ako neko ulaže u vas godinama, a vi odete, to je isto oblik korupcije. Koja država može sebi priuštiti da školuje specijalistu, a onda ga za jednu plaću izgubi?“

Dodaje i da se u Hrvatskoj specijalizacija može otkupiti za 7.500 eura (Oko 14.670 KM).

“Za jednu plaću odeš vani, a školovali su te Metkovići, Vinkovci ili neko drugi domaći. To je korumpiran sistem u kojem korumpirani ljudi donose korumpirane zakone.“

Kad nema doktora, sela ostaju prazna

Na kraju, Gabrić upozorava na posljedice koje sežu daleko van zdravstva.

“Ako u nekom mjestu nema doktora, nema učitelja, nema suca, nema profesora, nema vjerskog učitelja – šta imate? Imate selo, a niko ne želi živjeti na selu. Mi bismo u životu socijalizam, a u kapitalizmu samo da lova dolazi i to bez odgovornosti. Ne ide to.“

Oftalmolog je s međunarodnim ugledom i preko 40 godina kliničkog iskustva u oblasti oftalmološke hirurgije. Do sada je izveo više od 100.000 operativnih zahvata na očima, uključujući složene procedure na vrhunskom nivou. Njegov rad prepoznat je i cijenjen od strane svjetskih lidera, muzičkih i filmskih umjetnika poput Tima Rotha, Armanda Assantea, Radeta Šerbedžije, France Nera, Ivanke Trump i Lepe Brene.

Pogledajte cijeli podcast s prof. dr. sc. Nikicom Gabrićem u nastavku.



(Vijesti.ba)