Prača i Hrenovica: Džemat koji je dva puta protjeran, a dva puta se vratio

Prača, koja je prije agresije na Bosnu i Hercegovinu bila poveznica između Sarajeva i Goražda te Sandžaka, danas je "slijepo crijevo", razvučena između svog geografskog položaja i administrativnih peripetija postratnog uređenja jedine nam domovine.

Centralna džamija džemata nalazi se u Prači i nosi ime po velikom veziru Semiz Ali-paši Pračiću, koji je službovao za vrijeme Sulejmana Veličanstvenog, a pored džamije u Prači, u Istanbulu je podigao i medresu, džamiju, bazar te javnu česmu.

Džamija koja je podignuta u 16. vijeku u Prači, rušena je dva puta i isto toliko puta obnavljana.

Geografski položaj Prače je takav da se naslanja na Pale, tamo gdje je Radovan Karadžić proglasio Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu, pa je džamija 1992. godine, nakon pada Prače i Hrenovice, minirana, a od detonacije oštećeni su objekti u njenoj blizini. Najveće oštećenje pretrpjelo je turbe utemeljitelja džamije Husein-paše i njegove porodice.

Uprkos nastojanjima agresora da rušenjem džamije i ubijanjima pošalje poruku Bošnjacima da se u Praču, odnosno Hrenovicu, više nikad ne vrate, čestiti Pračani i Hrenovičani su se vratili u martu 1996. godine.

Edis-ef. Šahović, imam džemata Prača-Hrenovica

Prema riječima imama Edis-ef. Šahovića, tada su zatekli garež i kamen svoje džamije razbacan po haremu.

– Ipak, kamen po kamen, džematlije su obnovile svoju džamiju. S obzirom da su duži period bili bez svoje džamije u Prači, za potrebe džemata, 2000. godine, izgrađena je džamija u Hrenovici. Centralna džamija u Prači obnovljena je 2008. godine. Njen izgled je drugačiji od onoga kakav je bio prije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Prije rata ona je bila s krovom na četiri vode, dok je ova naša današnja dosta veća i potkupolna je džamija – ističe Šahović, dodavši da je džamija, zajedno s turbetom, proglašena nacionalnim spomenikom.

Džamija u Hrenovici

U Praču je stigao u februaru 2023. godine, po velikom snijegu, i tada se, kako nam kaže, pitao gdje je došao. Ali, kako navodi, toplina ljudi zadržala ga je u ovom džematu.

Ta toplina, kaže Šahović, dolazi od ljudi koji su se vratili na svoja ognjišta i počeli život od nule.

– Njihove priče o odlasku s ognjišta, o napuštanju svega, ostavljanju svega... Bolna je to sudbina. Vidite, dva puta je naš narod odavde protjerivan i dva puta se, evo, opet vraća na svoje. Kad pogledate te slike ruševina, pa dragi Bože, to je izgoretina, to je dim, to su porušene kuće. Slabo možeš i prepoznati čiju kuću. Baš nam je jedan džematlija pričao da, kada se vratio, iz njegove kuće je počelo rasti drvo. A oko džamije su počele dolaziti divlje životinje. Znači, sve je bilo napušteno – naglašava Edis-efendija.

Osim što je agresor uništio infrastrukturu, zapalio kuće, pljačkao, minirao džamiju, tokom agresije je izgubljen i veliki broj života. Srpski zločinci nisu birali.

– Mnogo je naroda izginulo, mnogo je života dato, mladih. Imali smo ovdje dobrih boraca koji su dali život za domovinu i odbranu rodne grude. Jedan lijep adet, možemo sada kazati u ovom vremenu i s ove vremenske distance, je to što, kad je godišnjica nečije smrti, odnosno stradanja, svi obilaze mezar saborca bez obzira da li je riječ o vojniku, generalu ili nekom od komandanata 6. hrenovačkog bataljona – navodi Šahović.

Vjerski život u džematu Prača-Hrenovica je organiziran tokom cijele godine, a vjerske aktivnosti su najintenzivnije u mjesecu ramazanu, kada ljudi otvaraju svoje kuće za zajedničke iftare, druženja i sjećanja na svoje najmilije koji više nisu među nama.

Jedna osoba se, ipak, u džematu ističe, a to je nana Sifa Suljović, koja je rođena 1924. godine. Uprkos svojim godinama, redovna je na namazima i aktivnostima džemata te i danas uči Kur'an bez naočala.

– Našoj Sifi su dva sina preselila na ahiret. Sifa je gasulila hanume koje su preselile ovdje, pomagala džematu, mnogo dova zna i dan-danas uči časni Kur'an bez naočala. Što bi kazali, njoj ne trebaju ni naočale da bi pomagala nekome. Tu je s nama i mi je, kao džemat, ne zaboravljamo – kaže nam Šahović.

Imam džemata sa Sifom Suljović

Jedan od najvećih bošnjačkih mislilaca 20. i 21. vijeka, akademik prof. dr. Dževad Jahić, također je bio redovan član ovog džemata i rado viđen gost u Prači. Kako nam priča efendija Šahović, mogao je birati gdje će biti ukopan – kao velikan našeg naroda, a izabrao je svoje rodno mjesto.

Ukras svakog džemata su mladi ljudi koji su nada za budućnosti. Tokom godine u Prači i Hrenovici nedostaju mladi. Ali, kada dođe ljeto, ova mjesta postaju njihovo utočište i bijeg od svakodnevne vreve Sarajeva i gradova van Bosne i Hercegovine.

I kada dođu, ti mladi ljudi su uz svoj džemat i rado se odazivaju na sve akcije. Kada govorimo o mektebu, džemat Prača-Hrenovica ima oko 50 mekteblija, a u džamijama je za djecu, pored učionice za edukaciju, organiziran i sadržaj za zabavu, poput stonog fudbala i stonog tenisa.

Mekteblije na dodjeli bajramskih paketića

Mektepsku nastavu, kao i brojne druge sadržaje, podržava Medžlis Sarajevo.

– Imamo organizacije koje se brinu o našoj djeci. Naš Medžlis Islamske zajednice Sarajevo nam svake godine obezbijedi bajramske paketiće za oba Bajrama. To povezujemo i s vjeronaučkom naobrazbom u školi, tako da svu djecu, svih 50, obuhvatimo i nikoga ne izostavljamo – naglašava Edis-efendija.

Podrška Medžlisa Sarajevo je zaista značajna za povratničke džemate kakav je i džemat Prača-Hrenovica. Medžlis, osim što pruža podršku vjerskim aktivnostima u džematu, nastoji djecu, mekteblije, uključiti i u druge aktivnosti.

– Medžlis Sarajevo nam svake godine obezbijedi i izlet, koji realiziramo zajedno s učenicima i osobljem osnovne škole. Tako da, efendija, zajedno sa školom i školskim osobljem, čini jedan tim koji je u službi odgoja i obrazovanja naše djece. Ove godine smo posjetili Visoko, njihovu medresu i brojne druge znamenitosti ovog grada – ističe Šahović.

Pred džematom Prača-Hrenovica su i tri važna projekta, a prevashodno radi se o obnovi turbeta utemeljitelja džamije Husein-paše koja se, ako Bog da, privodi kraju, kao i obnavljanje sofa na džamiji u Hrenovici.

Unutrašnjost turbeta
Također, džemat je dobio saglasnost za izgradnju hana u Hrenovici, koji će, nadaju se u ovom džematu, privući i goste iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i regije, kako bi u jednom prirodnom ambijentu uživali u ljepotama naše domovine.

Prača i Hrenovica vrlo rado dočekuju musafire iz cijele Bosne i Hercegovine, kako one koji ih mahsuz posjećuju tako i one kojima su ova mjesta usputna stanica ka Goraždu, odnosno Sarajevu.

– Naše obje džamije otvorene su 24 sata za sve posjetioce i stvarno želim svima poručiti da nas posjete. Ovdje žive plemeniti ljudi, domaćini koji znaju poštivati svoje i čuvati ono što su teškim mukama stekli, nakon što im je to sve oduzeto i spaljeno – kaže nam Šahović.

Na kraju, imama Edisa upitali smo šta bi poručio mlađim kolegama i onima koji se odlučuju za imamski poziv.

– Potrebno je dopustiti ljudima da vas zavole. A kako to uraditi? Na način da vi volite svoj posao. Imamski se posao treba voljeti i živjeti. Imamski posao nije posao, nego je poziv od dragog Allaha, dž. š. Često se zna desiti da i sam klanjam. Ljudi su posebno zauzeti ljeti, valja stoku namiriti, valja svoje obaveze izvršiti. Većina od toga i živi, pa je nekada i razumljivo. Nekada, možda, budete sami, ali opet ispunjeni što se može ezan čuti.

Efendija Edis, također, naglašava da je za neke stvari potrebna doza hrabrosti i odlučosti te da svaki početak nosi mnoga iskušenja.

– I poručio bih mlađim kolegama da se ne boje i da se ne pitaju: "Kako ću?" Naravno, počeci su možda malo teški, možda se nekad određene prilike čine bezizlazne i neka pitanja nerješiva. Sabur je nekad malo gorak, ali, eto, ako Bog da, plodovi će biti dobri i slatki – poručio je na kraju našeg razgovora Šahović.

(Vijesti.ba/MINA)