Tokom mobilizacije zabilježen je najveći skok, a do kraja 2023. godine broj novodijagnostikovanih slučajeva bio je čak 20 puta veći nego prije rata.
U izvještaju se ističe kako visoka stopa zaraze pokazuje da se HIV u ratnim uslovima ne prenosi samo preko krvi i rana, već i zbog neodgovornog seksualnog ponašanja i intravenskog uzimanja droga. “U vojsci koja svaki dan živi kao da je posljednji, nezaštićeni seks i dijeljenje igala postali su uobičajena pojava”, stoji u analizi Carnegie centra za Rusiju i Euroaziju.
Rusija i inače ima visoku stopu HIV infekcija u općoj populaciji – registrovano je više od 1,1 milion slučajeva, no stvarna brojka mogla bi premašivati i 1,5 miliona. Prema podacima UNAIDS-a, Rusija je 2021. godine imala gotovo 4 posto svih globalnih infekcija, uprkos tome što čini manje od 2 posto svjetske populacije, prenosi Jutarnji list.
Stručnjaci upozoravaju i na širi društveni problem. Godišnje od HIV-a u Rusiji umire oko 30.000 osoba radno sposobnog stanovništva, najčešće između 25 i 50 godina, što dodatno opterećuje ionako smanjenu radnu snagu.
Slična je situacija i u Ukrajini, koja ima najveću prevalenciju HIV-a u Evropi, s procijenjenih 240.000 oboljelih. Rat je ozbiljno poremetio prevenciju i liječenje, a u okupiranim područjima, poput Hersona, testiranja i njega gotovo su potpuno prestali.
Organizacije koje se bave prevencijom HIV-a sve teže rade zbog zakonskih i političkih pritisaka. Ruski zakon o “stranim agentima” zatvorio je mnoga udruženja koja su primala pomoć iz inostranstva, dok je odluka Vrhovnog suda da “međunarodni LGBT pokret” proglasi ekstremističkim dodatno udaljila najrizičnije grupe od zdravstvenog sistema.
(Vijesti.ba)