Trideset tri godine od zločina nad Bošnjacima Kalinovika

U svakodnevnici Jasne Hadžić još uvijek je živa uspomena na njenog oca Esada, kojeg je posljednji put vidjela prije 33 godine, na kapiji logora "Barutni magacin" u Kalinoviku. Sa tri i po godine posljednji put je zagrlila svog oca, a taj zagrljaj najsnažniji je osjećaj koji je prožima i danas.

- Kad se pojavim pred kapijom "Barutnog magacina", svaki put pomislim – srest ćemo se, vidjet ćemo se još jednom. Ovaj put možda ga zapamtim, možda on mene zapamti - priča Jasna kroz suze.

Oca Esada sjeća se kroz maglu, kao i njegovog brata Enesa, koji su prvobitno bili zatvoreni u Osnovnoj školi "Miladin Radojević", koja je služila kao zatočenički objekat početkom rata u Kalinoviku. Odatle su prebačeni u “Barutni magacin” na Jelašačkom polju, objekat u kojem je, prema presudama Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, do početka augusta bilo zatočeno stotinjak muškaraca Bošnjaka, od kojih su mnogi žestoko premlaćivani.

Jasna, njena majka i maloljetni brat iz Kalinovika su pobjegli kroz šumu do planine Bjelašnice, gdje je pronašla utočište od ratnih strahota. Danas živi nadomak Sarajeva.

“Posljednji put kad smo nas dvije vidjele oca u ‘Barutnom magacinu’, on je uspio u rukav od košulje ugurati jedan papirić od cigare, i napisao je poruku mojoj majci da čuva djecu i da se više ne vraća, da pobjegne, a s njima šta bude, jer očigledno neće živi izaći odatle”, govori Jasna.

Upravo na Bjelašnici, mjestu koje im je postalo utočište, Jasna i njena porodica saznali su sudbinu logoraša iz Kalinovika – odvedeni iz logora i strijeljani. Jedini preživjeli svjedok strijeljanja Fejzija Hadžić kazao im je da su odvedeni na lokalitet Tuzlakova štala, gdje su ih vojnici strijeljali, a potom posmrtne ostatke zapalili.

Činjenice o ovom zločinu utvrđene su u presudama Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) osuđenom na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina, te nekadašnjem predsjedniku Narodne skupštine RS-a Momčilu Krajišniku, osuđenom na 20 godina zbog ratnih zločina u BiH. U njima se navodi da su srpski vojnici prozvali oko 25 zatočenih Bošnjaka i odvezli ih u selo Ratine, na području Foče, gdje su ih zlostavljali i ustrijelili sve osim jednog od njih, a potom i zapalili tijela ubijenih.

 Samir Vranović, čiji otac Salko je jedan od ubijenih na ovom lokalitetu i koji se danas za pravdu bori kao predsjednik Udruženja "Istina - Kalinovik '92.", kaže kako je 5. august ključni datum za zločine u Kalinoviku.

- Tog dana je ubijeno više od 80 Bošnjaka, civila iz logora "Barutni magacin". To je dan kada je došlo do totalnog etničkog čišćenja i ubistava na području opštine Kalinovik - govori Vranović.

On podsjeća da su, osim na lokalitetu Tuzlakova štala, zarobljenici odvođeni i na lokacije Mehka brda i tuneli Miljevina, kao i da još uvijek porodice tragaju za posmrtnim ostacima 42 osobe.

Vjerski program koji organizuju na ovaj datum u Istiklal džamiji u Sarajevu u 17 sati, pojašnjava, način je kako da sačuvaju od zaborava zločine koji su se dogodili, ali i žrtve.

- To je jedini način kojim pokazujemo da ih nećemo zaboraviti. Moramo jednostavno imati kulturu sjećanja, stalno podsjećati šta se dešavalo u tom ratnom periodu. Želimo da poručimo da nisu zaboravljeni i da ćemo na sve moguće načine tražiti nestale - dodaje on.

Dok tragaju za očevima, bol im, navode sagovornici Detektora, povećava i negiranje ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca, koji su u njihovom rodnom gradu izraženi. Na samom ulazu u Kalinovik već godinama stoji mural Ratka Mladića, koji je također rođen u ovom mjestu, kao podsjednik na zločine. Višegodišnji pokušaji da mural bude uklonjen, ali i neuspjeh u procesuiranju svih odgovornih za zločine dodatna su rana za porodice žrtava.

“Poduzet ćemo sve vezano za uklanjanje murala Ratku Mladiću, jer mnogo utječe na povratnike i porodice. Ujedno, tražit ćemo hitno procesuiranje ključnih ljudi, koji se nalaze u Srbiji, da tužilaštva BiH i Srbije napokon podignu optužnicu”, poručuje Vranović.

Sud BiH je osudio Ratka Bundala na kaznu dugotrajnog zatvora od 22 godine, dok su u istom predmetu osuđeni na 15 godina Neđo Zeljalja i na sedam godina Đorđislav Aškraba. Slavko Lalović je osuđen na pet godina, Novica Tripković, između ostalog i zbog zločina u Kalinoviku, na jedinstvenu kaznu na 20 godina, te Krsto Savić, kojem je, osim za Kalinovik, kazna od 17 godina izrečena za zločine počinjene u Nevesinju, Gacku i Bileći. Apelacioni sud u Beogradu je na pet godina zatvora osudio Dalibora Krstovića.

Optužbi za zločine u Kalinoviku su presudama Suda BiH oslobođeni Milan Perić, Spasoje Doder, Predrag Terzić, Aleksandar Cerovina i Zoran Bjelica.

Porodicama nije dozvoljena ni izgradnja spomenika na mjestu nekadašnjeg logora “Barutni magacin” i tek privremena posjeta koja im bude odobrena od općinskih vlasti način je kako da posjete mjesto zatočenja svojih najmilijih.

- Vjerujte mi to je bio šok da vi vidite tragove da su ti ljudi zaista bili u tom logoru, gdje su pisali svoja imena na zidovima, ostavljali crtice koliko su dana i mjeseci proveli tu. Da vidite tragove krvi na zidovima, da su oni bili mučeni tu, da su izgladnjivani - govori Jasna.

Slike oca koje čuva i nada da će jednog dana pronaći njegove kosti glavni su joj motiv u borbi za istinu i nastojanje da u Kalinoviku porodice dobiju mjesto na kojem će moći izgraditi spomenik za ubijene. Ali, dok se danas igra sa svojom kćerkom, kaže, tek shvata koliko joj nedostaju otac, njegov zagrljaj i očeva toplina.

- Teško je kada znate da niste dobrodošli u svoje dvorište, u svoju avliju. Niste dobrodošli da oživite svoje uspomene. Svaki put je neka nelagoda kada dođete u Kalinovik i dočeka vas mural Ratka Mladića. Dočeka vas ratni zločinac i onda vas vrati opet u neku prošlost koja je jako teška za nas sve - navodi Jasna.

U Bazi sudski utvrđenih činjenica koju je objavio Detektor navodi se kako su kao počinioci zločina u Kalinoviku označeni srpska vojska i policija. Prema presudama Bošnjaci iz ovog grada od početka rata su bili zatočavani u različite objekte, u kojima su mučeni, izgladnjivani, dok su žene silovane, a tokom rata razorene su i sve džamije u ovom gradu.

Tokom napada VRS-a u Kalinoviku granatirana su, spaljena i zauzeta brojna sela na području ove općine, a u tim napadima su poginuli mnogi seljani, među kojima starci i žene.

(Vijesti.ba/Detektor)