Kako se Palestinci sistematski protjeruju sa Zapadne obale

Na mjestu gdje su nacija, religija i rat neraskidivo povezani s politikom i posjedovanjem zemlje, Simcha je odabrao zaklonjen kutak pod smokvom pored izvora svježe vode na Zapadnoj obali.

Iz svog prašnjavog automobila, malog Toyote opremljene terenim gumama, izvadio je bocu soka napravljenog od voća i povrća.

"Ne brinite, nema dodatnog šećera", rekao je za BBC dok je točio u plastične čaše.

Simcha je vođa grupe jevrejskih doseljenika koji polako transformišu veliki dio valovitog terena južno od Hebrona na Zapadnoj obali, koju je Izrael okupirao još od rata na Bliskom istoku 1967. godine.

Pomjerio je dva velika ravna kamena u hlad, kao mjesta za sjedenje i sjeli smo u dio bujne trave, održavane u surovoj ljetnoj vrućini vodom koja je kapala iz cijevi koja izvire iz izvora, piše novinar BBC-a. Bila je to mala oaza podno strmog, suhog, kamenitog uspona, a lokacija je, ako ne i naš razgovor, djelovala mirno na način na koji to Zapadna obala rijetko ima ovih dana, dodaje se u tekstu BBC-a.

Sukob između Arapa i Jevreja oko kontrole zemlje između rijeke Jordan i Sredozemnog mora počeo je prije više od jednog stoljeća, kada su cionisti iz Evrope počeli kupovati zemlju kako bi osnovali zajednice u Palestini.

Sukob je oblikovan značajnim prekretnicama.

Najnovija je nastala nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. i razorne izraelske reakcije.

Posljedice proteklih 22 mjeseca rata i koliko god još mjeseci ostalo do primirja, prijete da se šire kroz godine i generacije, poput rata na Bliskom istoku 1967. kada je Izrael zauzeo Gazu od Egipta i Istočni Jerusalem i Zapadnu obalu od Jordana.

Razmjeri razaranja i ubijanja u ratu u Gazi zasjenjuju ono što se događa na Zapadnoj obali, koja tinja od napetosti i nasilja.

Od oktobra 2023., izraelski pritisak na Palestince na Zapadnoj obali značajno je porastao, opravdavan kao legitimne sigurnosne mjere.

Dokazi, zasnovani na izjavama ministara, utjecajnih lokalnih vođa poput Simche i svjedočenja s terena, pokazuju da je taj pritisak dio šire agende — ubrzati širenje jevrejskih naselja na okupiranim teritorijama i ugasiti svaku nadu u nezavisnu palestinsku državu uz Izrael.

Palestinci i grupe za ljudska prava također optužuju izraelske sigurnosne snage da ne ispunjavaju svoju zakonsku dužnost kao okupatori da štite Palestince kao i svoje građane — ne samo da zatvaraju oči pred napadima doseljenika, nego čak i da u njima učestvuju.

Nasilje ultra-nacionalističkih jevrejskih doseljenika na Zapadnoj obali naglo je poraslo od 7. oktobra 2023.

OCHA, humanitarni ured UN-a, procjenjuje da se u prosjeku dešavaju četiri napada doseljenika dnevno.

Međunarodni sud pravde izdao je savjetodavno mišljenje da je cijela okupacija palestinske teritorije zauzete 1967. godine ilegalna.

Izrael odbacuje stav MSJ-a i tvrdi da se Ženevske konvencije koje zabranjuju naseljavanje na okupiranim teritorijama ne primjenjuju — stav koji osporavaju mnogi njegovi saveznici kao i međunarodni pravnici.

Pod smokvom, Simcha je negirao sve navode da je napadao Palestince, dok je slavodobitno govorio da je većina arapskih farmera koji su nekada ispašali stoku na brdima koje je zauzeo i obrađivali masline u dolinama otišla.

On gleda na Hamasove oktobarske napade i izraelsku reakciju od tada kao prekretnicu.

"Mislim da se mnogo toga promijenilo, neprijatelj na našoj zemlji je izgubio nadu. Počinje shvatati da ide u nestanak; to se promijenilo u posljednjih godinu do godinu i po. Danas možete hodati ovdje, po zemlji u pustinji i niko neće skočiti na vas i pokušati vas ubiti. Još uvijek ima pokušaja da se odupre našoj prisutnosti na ovoj zemlji, ali neprijatelj polako počinje to shvatati. Oni nemaju budućnost ovdje.

"Stvarnost se promijenila. Pitam vas i ljude svijeta, zašto ste toliko zainteresovani za te Palestince? Zašto se brinete? To je samo još jedan mali narod. Palestinci me ne interesuju. Mene zanima moj narod".

Simcha kaže da su Palestinci koji su napustili sela i farme blizu brda koje je zauzeo jednostavno shvatili da im je Bog namijenio zemlju za Jevreje, a ne za njih.

Dana 24. jula ove godine, grupa stručnjaka UN-a imala je drugačiji zaključak. Saopćenje Ureda visokog komesara UN-a za ljudska prava reklo je: „Duboko smo zabrinuti zbog navodne široko rasprostranjene zastrašivanja, nasilja, prisvajanja zemlje, uništavanja sredstava za život i prisilnog raseljavanja zajednica, zbog čega se bojimo da se Palestinci odvajaju od svoje zemlje i da se ugrožava njihova sigurnost hrane.

"Navodni akti nasilja, uništavanje imovine i uskraćivanje pristupa zemlji i resursima izgledaju kao sistemski obrazac kršenja ljudskih prava".

Simcha planira iskopati bazen na dnu izvora gdje smo razgovarali, poručuje novinar BBC-a.

Kao mnogi drugi koji vode širenje jevrejskih naselja na Zapadnoj obali, pun je planova. Kad sam ga prvi put sreo, nedugo nakon što je Hamas probio izraelske granice 7. oktobra 2023., živio je u maloj grupi izoliranih kamp kućica na brdu s pogledom na Judejsku pustinju kako se spušta prema Mrtvom moru, objašnjava.

Od tada, kaže Simcha, njegova zajednica je narasla na oko 200 ljudi na tri brda. Bio je dio frakcije pokreta doseljenika poznate kao "mladići s brda", radikalnog krila koje je postalo poznato po nasilnom uznemiravanju Palestinaca.

Većina Izraelaca koji su se naselili na okupiranim teritorijama nisu poput Simche. Oni su otišli tamo ne iz ideoloških i religijskih razloga, već zato što je nekretnina bila jeftinija.

Ali sada su ljudi poput Simche u središtu zbivanja, s njihovim vođama u kabinetu, koji vode napad, oženjeni, stariji, razmišljajući ne samo o bazenima za svoju djecu nego i o pobjedi nad Palestincima jednom zauvijek i vječnom jevrejskom posjedovanju zemlje.

Simcha djeluje kao sretan čovjek. Vjeruje da njegova misija — da provede Božju volju pretvarajući Zapadnu obalu u zemlju za Jevreje, a ne za Palestince — ide dobro, naglašava novinar BBC-a.

Izraelski projekt naseljavanja jevrejskih građana na novonastaloj okupiranoj teritoriji počeo je nekoliko dana nakon pobjede 1967. godine. Tokom skoro 60 godina, uzastopne izraelske vlade i neki bogati simpatizeri uložili su ogromne količine novca i energije da dođu do tačke gdje oko 700.000 izraelskih Jevreja živi na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jerusalem.

Pratim rast naselja oko pola života projekta, otkad prvi put izvještavam iz okupiranih palestinskih teritorija, od 1991. godine. U tom periodu teren većeg dijela Zapadne obale transformisan je. Veća naselja izgledaju kao mala mjesta, a Zapadna obala je podijeljena na dijelove mrežom cesta i tunela koje je izgradio Izrael, koliko da potvrdi nepokolebljiv zahtjev za zemljom, toliko i zbog saobraćaja.

Na udaljenim brdima noću vidi se svjetlo s karavana doseljenika koji sebe vide kao jevrejske pionire. Maslinici, voćnjaci i vinogradi u vlasništvu palestinskih farmera pored cesta često su obrasli i ponekad obasuti hrpama ruševina od zgrada koje je Izrael srušio.

Kontrola zemlje oko cesta, tvrde zvaničnici Izraela, neophodna je da bi se spriječili napadi na Jevreje na Zapadnoj obali.

Poljoprivrednicima u područjima pod pritiskom doseljenika često je potrebna vojna dozvola da posjete svoju zemlju, ponekad samo jednom godišnje.

Palestinski farmeri koji su nekad išli na posao kombijima ili na magarcima bili su uobičajena slika. U mnogim dijelovima Zapadne obale više ih se ne vidi, naročito u naseljima istočno od Shilo na putu za Nablus, gdje su se male grupe šupica i karavana na brdima spojile u prostorna stambena područja povezana vijugavim cestama.

Kad sam prvi put izvještavao o naseljima, navodi novinar, izraelski lideri često su govorili da nacionalna sigurnost ovisi o njima. Neprijatelji su vrebali preko Jordanske doline, a širenje fronta i gradnja zemlje bili su cionistički imperativ.

Baš kao što je pokret kibuca kolektivnih farmi 1920-ih i 1930-ih unutar današnjeg Izraela, naselja na okupiranim teritorijama nakon 1967. strateški su smještena kao prva linija odbrane.

U ovom sukobu, zemlja je vitalna roba.

Trgovanje zemljom koju je Izrael zauzeo 1967. u zamjenu za mir s Palestincima koji su je željeli za državu bilo je u srži mirovnog procesa iz Osla, koji je završio nasiljem, ali je donio lažni zrak nade u 1990-ima.

Izazvalo je naslove širom svijeta kada su nakon mjeseci tajnih pregovora u Norveškoj 1993. godine na travnjaku Bijele kuće stisnuli ruke izraelski premijer Jicchak Rabin i palestinski lider Jaser Arafat.

Potpisali su deklaraciju principa za koju se očekivalo da će dovesti do kraja sukoba. Izrael bi predao okupiranu zemlju Palestincima, a zauzvrat oni bi odustali od teritorija koje su izgubili kad je Izrael proglasio nezavisnost 1948.

Srž sukoba kroz 20. stoljeće — ko kontrolira zemlju koju oboje žele — trebala se riješiti njenim dijeljenjem.

Nakon katastrofalnog samita u Kampu David 2000., nada iz 1993. zamijenjena je smrtonosnim nasiljem palestinskog ustanka i masovnim vojnim odgovorom Izraela.

Dio razloga zbog kojih je mirovni proces propao je postojanje drugih snaga van pregovora.

Hamas nikad nije odustao od vjerovanja da je cijela zemlja Palestine islamsko vlasništvo i koristio je samoubilačke napade da diskredituje ideju da je mir moguć.

Među religijskim cionistima u Izraelu, pobjeda 1967. godine pojačala je val mesijanizma — vjerovanja da dolazi božansko biće koje će spasiti jevrejski narod.

To je dalo energiju pokretu doseljenika.

Rabin je ubijen u novembru 1995. godine od strane jevrejskog ekstremista iz Herzlije na mediteranskoj obali koji je vikende provodio u naseljima na Zapadnoj obali. Tokom prvog ispitivanja u izraelskoj sigurnosnoj službi Šin Betu, tražio je piće da nazdravi što je spasio jevrejski narod od katastrofalnog puta koji je negirao Božju volju.

Danas ideja mesijanizma snažnije drži doseljenike poput Simche nego ikad.

Vjeruju da je pobjeda 1967. bila čudo koje im je Bog podario, koje je Jevrejima vratilo zemlju predaka koju im je dao u planinskom srcu Judeje i Samarije — oblasti koju većina svijeta naziva Zapadnom obalom. Neki vjeruju da su događaji od 7. oktobra produžili to čudo.

Prošlog ljeta, ministrica za naselja i nacionalne misije Orit Strock, rekla je pred prijateljskom publikom u jednom ispostavi u Hebronskim brdima, području u kojem Simcha djeluje.

"S moje tačke gledišta, ovo je kao čudesno vrijeme“ rekla je.

„Osjećam se kao da stojim na semaforu i on je prešao na zeleno.“

Ministrica Strock govorila je nekoliko dana prije mišljenja MSJ-a.

Napravila je te izjave u naselju u Hebronskim brdima koje je vlada upravo "legalizirala“.

Izraelski zakon pravi razliku između „legalnih“ naselja i „ilegalnih“ ispostava — razlika koja se u praksi briše djelovanjem vlade.

Ispostave preimenovane u "mlada naselja“ se naknadno legaliziraju dok vlada usmjerava sredstva prema njima.

Na ceremoniji u jednom od njih u južnim Hebronskim brdima u aprilu ove godine, ministar finansija Bezalel Smotrich, koji ima široke ovlasti nad upravljanjem okupacijom i djeluje kao neka vrsta guvernera Zapadne obale, donirao je 19 terenskih vozila doseljenicima. Pohvalio ih je što su "zgrabili ogromne teritorije“.

Oštro oko reportera Times of Israel primijetilo je da je jedan od doseljenika na ceremoniji, Yinon Levi, snimljen kako maltretira Palestince s terencem. Levi je sankcionisan od strane Velike Britanije i Evropske unije zbog nasilja koje koristi za istjerivanje Palestinaca s njihove zemlje, iako su sankcije slične onima koje je uveo Donald Trump, a Joe Biden ih je ukinuo.

Levi je radikalna doseljenička "kraljevska krv" koja uživa podršku vođe i aktivista na desnom krilu vladajuće stranke Likud, Benjamina Netanjahua.

Tokom proteklih godinu i po, Netanyahu je postao jedan od najsnažnijih izraelskih vođa u podršci širenja naselja na okupiranoj Zapadnoj obali i primjeni izraelskog prava na Istočni Jerusalem i dijelove Judeje i Samarije.

Progresivni pristupi mirovnom procesu iz Osla smatraju se mrtvim, a Netanyahu ide ka trajnom povezivanju zemlje pod izraelskom kontrolom sa Izraelom.

Od januara 2024., palestinski region poznat kao "Area C", pod punom izraelskom kontrolom i najvećim dijelom nenaseljen, počeo je brzo da se mijenja.

U tom periodu, preko 3.500 Palestinaca bilo je prisilno iseljeno, mnogi od njih su izgubili domove, imovinu i sredstvo za život. Više od 1.500 zgrada pripadalo je Palestincima i srušeno.

Oko 70 posto ilegalnih jevrejskih ispostava legalizirano je ili ojačano državnim investicijama.

Palestinski gradovi i sela postaju okruženi naseljima.

Školska djeca često se bore da prođu kroz checkpointe koje su izraelske snage pojačale.

Simcha nije izuzetak. Njegovo naselje dobiva zemlju od palestinskih farmera koji je obilaze naoružani pripadnici izraelske vojske i jedinice specijalne policije, a oni nadziru i daju pravnu zaštitu doseljenicima.

Govoreći pod smokvom, Simcha je rekao da sada sprovodi "Božju volju“ i da je za njega svaka borba za zemlju bitka u Svetoj zemlji.

Kao svoje dostignuće ističe to što su postavili nadzorne kamere u dolini gdje su Palestinci ranije morali biti tiho dok beru masline.

Zamišlja svoje naselje kao dio "historijske misije“ koju je Bog odredio za njih, na zemlji koju su drugi nekada nazivali Palestinom.

Na kraju razgovora, Simcha je rekao:

"Na kraju krajeva, zaštita sigurnosti i održivost židovskog samoopredjeljenja na ovoj zemlji ne mogu se odvojiti od postizanja prava na samoopredjeljenje i jednakosti za Palestince", naveo je.


(Vijesti.ba)