Barbarez: "Želimo vratiti imidž i kult reprezentacije BiH"

Vrijeme i okolnosti mu nisu bile naklonjene ali to nije poremetilo njegove planove te nakon edukacije, 2011. godine dobija diplomu trenera sa UEFA PRO licencom.

Imati ovu licencu nije samo dokaz znanja i stručnosti već i potvrda da imate sposobnost da vodite tim ka uspjehu, donosite strateške odluke pod pritiskom, čega u karijeri Barbareza sigurno nije manjkalo.

O Barbarezu kao igraču uglavnom je sve poznato, o njemu kao selektoru, tek treba da se govori. Poslije nešto više od godinu dana na klupi reprezentacije BiH, javnost i mediji su mu manje-više naklonjeni. Za sada njegova igračka harizma prevazilazi onu trenersku, vjerujemo ne zadugo, jer trenutno je naš tim u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2026. na vodećoj poziciji sa realnim šansama da ostane do kraja u borbi za prva dva mjesta.

Uoči nastavka kvalifikacija selektor Sergej Barbarez govori o tome kad i kako se javila želja za radom sa najboljim nacionalnim timom, da li je o tome sanjao još dok je predstavljao svoju zemlju kao igrač, izazovima u svom poslu, viziji koju nastoji da prenese na svoje igrače.

"Svi mi imamo neke snove i sigurno da je nešto posebno predstavljati svoju zemlju, državu u bilo kojem obliku a posebno nakon tih igračkih finih dana sjesti na kormilo A reprezentacije BiH. Uvijek sam imao snažnu emotivnu vezanost za dres koji sam nosio, za navijače, tako da osjećam mješavinu ponosa, časti i velike odgovornosti prema poslu koji radim. To je više od sna i zato to zaslužuje svu moju snagu, energiju, veliku volju i želju da neke svoje snove pretvorim u stvarnost. Nadam se i jako želim da ono što sam propustio kao igrač, ostvarim sada kao selektor, da odvedem našu reprezentaciju na neko veliko takmičenje".

U jednom od intervjua rekli ste te kako je kod Vas sve nekako kasno krenulo. Počeli ste igrati fudbal sa 13. godina, u Bundes ligi ste igrali sa 25, a reprezentativac postali sa 27 godina. Mislite li, da ste kasno došli i na selektorsku funkciju, ili je možda ovo vrijeme upravo idealno za Vas, jer možete oblikovati tim po svojoj viziji i stvoriti temelje nove podmlađene reprezentacije?

"Mislim da nikad nije kasno, ako se ide pravim putem. Možda se moja karijera može nazivati malo zakašnjelom, ako gledamo sa današnjeg aspekta i, svi moji uspjesi su dolazili nešto kasnije. Zato sam i igrao do 37. godine i uspio sam sve ostvariti u tih nekih svojih 15-20 godina karijere. Kad je riječ o selektorskoj poziciji, smatram da je možda to trebalo tako da bude, čak počinjem i vjerovati u to. Mislim da je ovo upravo bio taj momenat kad moja ličnost, moje životno i sportsko iskustvo mogu najviše da daju reprezentaciji. Naučio sam da se neke stvari u životu dešavaju sa razlogom pa tako je i ova pozicija trebalo da dođe u ovom trenutku kada me je možda najviše trebala reprezentacija, tako ja to sad vidim. Znači put je ispravan. Što je najvažnije i ja se osjećam odlično. Stalno ističem da energije, ljubavi i ponosa da idem ovim putem imam u izobilju i vrijeme možda i ne igra veliku ulogu u svemu ovome. Bitno je da znamo šta radimo, šta nam je krajnji cilj i ne razmišljam da li sam došao kasno ili nisam. Znam da sam tek na početku ali sam siguran da mogu mnogo toga da dam na ovoj poziciji i spreman sam da, kao nekad na terenu, sada u drugoj ulozi dam svoj maksimum."

Kako biste sebe opisali kao selektora i da li bi Barbarezu selektoru izazov danas bio raditi sa Barbarezom igračem?

"Ne bih da sam sebe opisujem i govorim o sebi. Trudim se da dio onoga što su mi dali moji treneri prenesem sada na naše igrače, naravno na svoj način. Smatram da totalno druge stvari igraju ulogu u reprezentativnom nego u klupskom dijelu. Zato su mi prioritet kod igrača, njihov ponos, na prvom mjestu, voljni momenat a debelo zapisana riječ kod mene je poniznost. To znači da ste sretni da ste tu bez ikakvih zahtjeva i želja već jednostavno da budete reprezentativac koji će na terenu pokazati karakter, energiju, borbenost, disciplinu i biti spreman da se žrtvuje i radi za dobrobit tima. Mislim da sam kao igrač i sam bio takav sa srcem koje sam iskreno i bez kalkulaciju unosio u igru pa te stvari tražim i sada kao selektor. Mislim da bi sigurno imao neku ulogu kod selektora Barbareza i igrač Barbarez. Možda bi imao ulogu nekog napadača nekog slobodnjaka, brzog, koji je odličan u skok-igri, opasan pred golom. Bio bih sretan kad bih imao taj kvalitet u ekipi."

Koliko je za Vas važan Vaš staf ?

"Kroz karijeru sam se uvjerio šta znači imati dobar staf, posebno u to neko vrijeme provedeno u Leverkuzenu, sredinom devedesetih kada trenerski staf počinje da ima važnu ulogu u kreiranju tima. Uloga trenerskog stafa izuzetno je važna i na reprezentativnom nivou. Zato mi je bilo bitno da za svaki segment u današnjem modernom fudbalu imamo i posebnog trenera, bez obzira da li se radi o taktici, o standardnim situacijama, pas-igri, o kondicionom dijelu, treneru golmana, itd. Imao sam veliku želju a zahvalan sam i na prilici da sam biram svoj staf. Okružen sam ljudima koje znam dugo godina. Ali nisu oni tu zbog toga što smo mi i više od prijatelja, sve je to super, međutim važno je kako mi možemo da prenesemo svoja pojedinačna bogata iskustva i znanja na ove mlade momke i kako to izgleda na terenu. I to je ta stvar sa kojom sam ja više nego zadovoljan i kako je to više nego dobro kliknulo između nas što se tiče tog poslovnog dijela. Vjerujemo jedan drugom, vjerujemo da možemo napraviti dobar tim i zato svaki trener u mom stafu je jedna posebna priča i s tim sam vrlo, vrlo zadovoljan".

Kako se nosiš sa porazom danas, određuje jesi li pobjednik sutra, parazfraziramo izjavu jednog poznatog trenera, koja bi odgovarala i u Vašem kontekstu. Mislite li da je tako jer ste uspjeli da poraze na početku mandata, pretvorite u pobjede u kvalifikacijama za SP, praktično sa istom ekipom?

"Sigurno se u porazima više toga nauči nego u pobjedama. Tu se tačno vidi kakve su naše slabosti, taktičke, mentalne, tehničke ili neke druge. Pokaže se koji momenti igre su dobri, na kojim moramo raditi više, kakvi smo mi uopšte pod pritiscima, bilo koje vrste. Gledamo i analiziramo odnos prema porazima, koliko nam treba da te stvari preradimo što je najvažnije koliko smo realni sami prema sebi. Iz poraza pokušavamo da izvučemo određene pouke, da vjerujemo tom procesu kojim idemo i da igračima prenesemo poruku da su porazi sastavni dio njihovog sazrijevanja i razvoja, piše NS BiH.

Poslije velikog poraza protiv Njemačke, što za nas predstavlja ogromno iskustvo, uspjeli smo u kratkom periodu motivirati ekipu, izbalansirati neke stvari, vidjeti gdje griješimo i shvatili da se jednostavno ne trebamo plašiti nikoga jer možemo parirati svakom protivniku. To smo i pokazali tri dana kasnije protiv Nizozemske, koja je u na istom nivou kao Njemačka, gdje smo odigrali odličnu, hrabru utakmicu. Sve to je uticalo da kroz ove kvalifikacije idemo sa dozom samopouzdanja i vjere da možemo napraviti velike stvari. Čak i poraz u Sloveniji nam je ponudio neke odgovore, vidjeli smo da neke igrače možemo tako reći "ubaciti u hladnu vodu" da vidimo kako reaguju, te stvari su veoma važne u procesu stvaranja jedne reprezentacije“.

I za kraj, kakvu reprezentaciju sa kojim stilom igre želite da stvorite i jednog dana ostavite iza sebe?

"Teško je govoriti o nekom stilu igre nakon godinu dana. Naravno, svaki trener pa tako i ja, imam neku svoju želju kako bih volio da igramo. Sada stasava jedna nova generacija reprezentativaca pa zato neću govoriti o stilu, već je moja najveća želja da imamo intenzitet i kontinuitet u igri. Na terenu želim borbenost i maksimalno zalaganje svakog pojedinca. Voljni momenat ni u jednom trenutku ne smije biti upitan jer igrati za svoju zemlju treba svima biti najveći ponos, zadovoljstvo i motivacija. Sistemi jesu važni ali oni se stvaraju u zavisnosti od igrača koje imate, mi insistiramo na ideji zajedništva, ideji kontinuiteta, stvaranju pobjedničkog mentaliteta i odgovornosti. Važno nam je vratiti imidž i kult reprezentacije a volio bih da našim navijačima dam atraktivnu reprezentaciju koju svi žele gledati."

(Vijesti.ba)