Lidija Kordić: U Sarajevu su me opljačkali, spavala sam na ulici, a onda sam upoznala "bosanske roditelje"...

Njene uloge su uvijek istovremeno krhke i moćne, pune života i emocija koje ne ostavljaju publiku ravnodušnom.

Od daski koje život znače, preko filmskih setova, pa sve do velikih festivalskih pozornica, Lidija gradi karijeru koja je jednako profesionalna koliko i lična, vođena ljubavlju prema umjetnosti i dubokim unutrašnjim promišljanjima.

U razgovoru za portal Žene.ba otvoreno govori o prvim koracima u glumi, važnosti Sarajevo Film Festivala, svom odnosu prema ulozi žene u današnjem teatru i filmu, ali i o ličnim ritualima, improvizacijama i izazovima.

Kroz njene riječi jasno je da je gluma za nju više od profesije, to je način života, stalna potraga i dijalog sa sobom i svijetom.

Na početku Vaše karijere, Sarajevo Vam je bilo druga opcija, ali danas kažete: „Za mene je Sarajevo nešto što je nekako oduvijek bio znak pored puta… sigurna sam da sam baš ovdje trebala biti.“ Šta je to konkretno u Sarajevu, gradu, ljudima, energiji — što Vas je osvojilo i privuklo da ostanete?

"Kada sam tek došla u Sarajevo, desile su mi se užasne stvari. Bila sam opljačkana, jednu noć sam prespavala na ulici, nisam nikog imala. Mislila sam da ću se brzo vratiti jer sve što se desilo, bilo je katastrofa.

Međutim, ubrzo sam upoznala divne ljude, kod kojih sam živjela naredne četiri godine. Oni su razlog zbog koji sam shvatila da Sarajevo nije onakvo kakvo mi se činilo na početku.

Oni su mi bili bosanski roditelji. Zbog njih sam zavoljela Sarajevo.

Nakon toga sam se vrlo brzo snašla, upoznala prijatelje za cijeli život, imala najveću ljubav na svijetu. Sve me to veže za Sarajevo i mnogo mi je emotivno govoriti o tome."

Sarajevo Film Festival opisujete kao „najčarobnije vrijeme u Sarajevu, ulice su pune ljudi, ideja, stila, jezika i emocija.“ Kako je taj festival promijenio Vaš pogled na film i umjetnost, ali i na mjesto koje Vas je formiralo?

"Uvijek govorim, festival je naše ogromno bogatstvo, ali mi ga ne doživljavamo tako. Ne ulaže se dovoljno u njega.

To pričam svima, jer želim da, ako mogu ja ili bilo ko od nas, skrenemo pažnju na značaj festivala i damo mu mjesto koje zaslužuje.

Jer, svi u svijetu znaju za Sarajevo film festival. Gdje god da odem, kad ga spomenem, ljudi su čuli za njega. A ovdje, kod nas, često se svodi na to: ‘Eto, sad festival, sad će biti sedam dana gužve, treštanja muzike, nećemo moći spavati.’ Ne kapiramo šta zapravo imamo.

Meni je festival promijenio život. Potpuno. Zaljubila sam se u umjetnost zahvaljujući njemu. Zato se nadam da ćemo ulagati više i raditi više, kako bi bilo još više ljudi koji će se, kao i ja, zaljubiti u umjetnost.“

Kompletan intervju čitajte na portalu Žene.ba.

(Vijesti.ba)