Kineska ogromna mornarica se širi munjevitom brzinom: Hoće li zavladati valovima?

Scena se odvija u parku Suoyuwan u Dalianu, gradu na sjeveroistoku Kine, na obali Žutog mora. Dok pjevaju, pogled im je uprt prema horizontu koji dominiraju dizalice nadvijene nad brodovima svih veličina, svjedočeći o nevjerovatnoj industrijskoj snazi jednog od najvećih kineskih brodogradilišta, piše BBC.

Dok je za lokalno stanovništvo ovo mjesto za druženje i zabavu, za analitičare u Washingtonu, hiljadama kilometara daleko, ovo središte kineske brodogradnje predstavlja rastuću prijetnju.

U posljednja dva desetljeća Kina je masovno ulagla u brodogradnju, a rezultati su impresivni: više od 60% svjetskih narudžbi ove godine otišlo je kineskim brodogradilištima. Jednostavno rečeno, Kina gradi više brodova nego iko drugi jer to može učiniti brže od bilo koga drugog.

„Razmjeri su izvanredni… na mnogo načina zapanjujući“, kaže Nick Childs, pomorski stručnjak s londonskog Međunarodnog instituta za strateške studije. „Kineski kapacitet brodogradnje je otprilike 200 puta veći od ukupnog kapaciteta Sjedinjenih Država.“

Ta dominacija odnosi se i na njenu ratnu mornaricu. Kineska komunistička partija sada zapovijeda najvećom mornaricom na svijetu, s 234 ratna broda u usporedbi s 219 američkih. Eksplozivan ekonomski uspon Kine temelji se upravo na moru. U Kini se, naime, nalazi sedam od deset najprometnijih luka na svijetu, ključnih za globalne opskrbne lance.

Kako su rasle ambicije Pekinga, tako je rastao i njegov arsenal brodova, ali i samopouzdanje u polaganje prava na Južno kinesko more i šire. Kina pod predsjednikom Xi Jinpingom očito želi zavladati morima, no pitanje je hoće li u tome uspjeti.

Velika vojna parada koja se očekuje narednih dana mogla bi otkriti koliko je blizu tom cilju. Xi će ugostiti ruskog predsjednika Vladimira Putina i sjevernokorejskog vođu Kim Jong Una. Time šalje prkosnu poruku zapadnim zemljama. SAD i saveznici pomno će pratiti prikaz vojne moći, koji bi trebao uključivati protubrodske projektile, hipersonično oružje i podvodne dronove.

„Američka mornarica još uvijek ima značajne prednosti, ali jaz u njenim kapacitetima u odnosu na Kinu se smanjuje i bori se pronaći način da na to odgovori“, ističe Childs, „jer se njen kapacitet brodogradnje značajno smanjio tokom posljednjih decenija.“

Američki predsjednik Donald Trump najavio je da to želi popraviti i potpisao izvršnu uredbu za revitalizaciju američke brodogradnje, no Childs dodaje da će to biti „vrlo težak zadatak“.

Mornarica koja će okončati "gorka sjećanja"

Između 2019. i 2023. godine, četiri najveća kineska brodogradilišta proizvela su 39 ratnih brodova ukupnog deplasmana od 550.000 tona, prema studiji Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS). Za usporedbu, cjelokupna Kraljevska mornarica Ujedinjenog Kraljevstva ima procijenjeni ukupni deplasman od oko 399.000 tona.

Iako Kina ima najveću mornaricu po broju plovila, američka flota ima veću ukupnu tonažu i snažnija je, prvenstveno zbog znatno većeg broja velikih nosača aviona. No, Peking ubrzano sustiže tu prednost.

„Nema znakova da Kinezi usporavaju“, kaže Alexander Palmer iz CSIS-a. „Broj trupova naravno nije jedina mjera učinkovitosti mornarice, ali sposobnost proizvodnje i izbacivanja ratnih brodova bila je iznimno impresivna i mogla bi napraviti stratešku razliku.“

Ipak, još uvijek postoje ograničenja. Kina ima samo dva operativna nosača aviona i znatno manje podmornica od SAD-a, za koje analitičari tvrde da nisu toliko sofisticirane. Kineske podmornice uglavnom su građene za plitko Južno kinesko more, gdje se već odvija napeta igra mačke i miša s Amerikancima.

Znakovi promjena vidljivi su svuda. Snimke iz Hainana, kineske otočne provincije, sugeriraju da Peking masovno ulaže u proširenje svojih pomorskih baza. U bazi Yulin izgrađeno je pet novih pristaništa u posljednjih pet godina, a vjeruje se da Kina tamo planira smjestiti sve svoje najveće podmornice klase Jin, od kojih svaka može nositi 12 nuklearnih projektila.

Na kineskim društvenim mrežama pojavile su se snimke proba koje upućuju na to da će na nadolazećoj paradi biti prikazane najmanje dvije nove vrste bespilotnih podvodnih dronova. Oni bi Kini mogli omogućiti provođenje nadzora duboko pod vodom bez ugrožavanja vlastitih snaga.

Matthew Funaiole iz CSIS-ovog projekta China Power upozorava da je većina te tehnologije još „neprovjerena, a vremenski okvir njenih sposobnosti još je nejasan“. No, odmah dodaje kako je „veliko pitanje koliko će vremena trebati da tehnologija sazrije.“ Zbog toga SAD ne može ignorirati prijetnju koju predstavlja kineska brodogradnja.

Ogromno pomorsko jačanje potiče partija koja se još oporavlja od bolnih rana iz prošlosti, a ta sjećanja koristi kako bi ojačala poruku odanosti, moći i patriotizma. Ono što svijet vidi kao uspon Kine, Xi Jinping vidi kao njen preporod.

On je istakao vrijednost „snažne mornarice za očuvanje nacionalne sigurnosti“, navodeći 470 invazija između 1840. i 1949. koje su donijele „neizrecivu patnju“. Obećao je da njegova zemlja nikada više neće biti „ponižena“ niti proživjeti ta „gorka sjećanja na strane napade“.

Kina ima neospornu prednost u dvostrukoj namjeni svojih brodogradilišta. Mnoga od onih koja grade komercijalne brodove mogu proizvoditi i ratne brodove za mornaricu. Vojna i civilna brodogradilišta rade ruku pod ruku, što državni mediji opisuju kao „vojno-civilnu fuziju“, koncept koji je Xi snažno promovisao.

„Postoje napori da se tehnologija potrebna za izgradnju oboje dovede na centraliziranu lokaciju – Dalian je jedna od njih“, kaže Funaiole. On dodaje da čak i bez moćnih nosača aviona, kineska komercijalna flota i njena sposobnost brze gradnje brodova mogu biti ključni tokom krize.

„U bilo kojem dugotrajnom sukobu, ako imate brodogradilišta koja brzo proizvode nove brodove, to je ogromna strateška prednost“, objašnjava Funaiole. „Sve se svodi na jednostavno pitanje: Ko može brže i lakše staviti više sredstava u vodu?“ Trenutno, odgovor je Kina.

„Sakrij snagu, čekaj svoje vrijeme“

Svijet se ne bi trebao brinuti, tvrdi profesor Hu Bo, direktor Centra za pomorske strateške studije na Pekinškom univerzitetu. „Nemamo interesa miješati se u poslove drugih zemalja, pogotovo vojno“, kaže. Ipak, postoji jedan otok koji Kina ne smatra „drugom zemljom“: Tajvan. Peking je dugo obećavao „ponovno ujedinjenje“ i nije isključio upotrebu sile.

„Kina već ima kapacitet da vrati Tajvan“, kaže profesor Hu Bo, „ali Kina to ne čini jer imamo strpljenja. Kina nikada nije odustala od izgleda za mirno ujedinjenje. Možemo čekati.“

Najveća briga je da bi napad na Tajvan mogao pokrenuti širi rat sa SAD-om. Uprkos uvjeravanjima, teško je zanemariti činjenicu da kineski ratni brodovi plove sve dalje od svojih obala te izvode vježbe u blizini Australije i Japana.

Kako Peking postaje sve odvažniji u projiciranju moći na Pacifiku, susjedi od Tajvana do Australije zabrinuti su da se ostvaruje kineska mantra: „sakrij snagu i čekaj da dođe vrijeme“. Ipak, profesor Hu Bo vjeruje da su strahovi od sukoba sa SAD-om preuveličani. „U posljednje tri godine, mislim da je signal vrlo jasan da se obje strane ne žele boriti“, kaže, pa dodaje: „Mi smo spremni za to, ali ne želimo se boriti.“

„Branimo svoj okeanski san“

U Dalianu pak turisti posjećuju vojnu izložbu u obliku nosača aviona. Posvuda su poruke: „ujedinjeni branimo svoj okeanski san“.

Kineski bloger uživo prenosi svojim pratiocima pregled najnovijih brodova u izgradnji. „Vrlo sam ponosan – stvarno, pogledajte šta nam ovaj grad daje“, govori u kameru. Ključno pitanje za SAD i njegove saveznike ostaje koliko daleko kineska ratna flota može ploviti. „Još uvijek imaju značajan put pred sobom“, zaključuje Nick Childs, „ali zasigurno pomjeraju granice.“

(Vijesti.ba)