Pod njegovim vodstvom 5. juna 1992. godine u naselju Lješevo kod Ilijaša strijeljana su 22 civila, što je ostalo upamćeno kao jedan od najstrašnijih zločina počinjenih u prvim mjesecima rata. Tijela ubijenih kasnije su pronađena u masovnoj grobnici, koja je postala simbol stradanja ovog bošnjačkog naselja.
Vidović je zločin izvršio po direktivi tadašnjeg predsjednika općine Ilijaš Ratka Adžića, zajedno s Marinkom Vidovićem. Iako se njegovo ime nalazilo na tzv. "A listi" haških osumnjičenih, nikada nije optužen niti osuđen pred domaćim pravosuđem.
Tokom rata bio je blizak saradnik Vojislava Šešelja, a poznat po brutalnim metodama – među kojima i nošenju lobanje ubijenog bošnjačkog civila na haubi svog džipa. Djelovao je na području Ilijaša, Vogošće i Nišićke visoravni.
Nakon rata pobjegao je u Srbiju, gdje je nastavio da živi u bliskim vezama s vodećim ljudima Srpske radikalne stranke, a kasnije i Srpske napredne stranke. Bio je i lični tjelohranitelj Šešelja, a njegovo ime spominjalo se i u sukobima unutar srbijanske desnice, pa čak i u navodima o planiranju atentata na Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića nakon osnivanja SNS-a.
Iako se protiv njega godinama iznosio niz dokaza i svjedočenja o počinjenim zločinima, Vidović nikada nije odgovarao pred sudom. Porodice ubijenih iz Lješeva i dalje se pitaju da li uopće postoji potjernica za čovjekom čije ime ostaje sinonim za stravične zločine iz 1992. godine.
(Vijesti.ba)