Ukrajinski vojnik opisao mučne detalje iz ruskog zatvora: Puštali su pse na nas

Bivši 23-godišnji student arhitekture pridružio se ukrajinskoj vojsci kao dobrovoljac u novembru 2021. godine.

Zbog izbora studija, dobio je kodno ime Arhitekta.

Tri mjeseca kasnije, Rusija je pokrenula invaziju na Ukrajinu.

Nakon opsade Marijupolja, koja je trajala oko tri mjeseca, ruske snage su 2022. godine zauzele ovaj grad na jugoistoku Ukrajine. Arhitekta je tada zarobljen.

Više puta je premeštan iz jednog u drugi zatvor, a na kraju je odveden u kaznenu koloniju IK-10 u ruskoj Republici Mordoviji, oko 500 kilometara jugoistočno od prestonice Moskve.

Tamo je bio skoro 11 mjeseci – od februara do decembra 2024. godine.

„U svakom zatvoru je bilo teško, ali je najgore bilo u Mordoviji", kaže Arhitekta.

On je potvrdio priče drugih koji su za BBC rekli da je to bio „pakao" i „mjesto gdje ubijaju polako".

Sjeća se dana kada su drugi zarobljenici jedva mogli hodati, a ponekad su i puzali poslije batinanja čuvara.

BBC je razgovarao sa šest bivših zarobljenika koji su držani u IK-10 i oslobođeni u razmjeni, kao i sa sestrom vojnika koji je u tom zatvoru preminuo.

Svi su opisali sistematska prebijanja, mučenja i druge oblike neljudskog postupanja.

Rasprostranjeno zlostavljanje

Zatvori širom Rusije ozloglašeni su zbog rasprostranjene prakse mučenja i zlostavljanja, što su dokumentovali novinari i aktivisti za ljudska prava.

Zatvorenici su fizički, a ponekad i seksualno zlostavljani radi priznanja, iznude i disciplinovanja.

Ukrajinci koje je Rusija zarobila sjećaju se da su ih redovno vrijeđali na etničkoj osnovi i fizički zlostavljali.

Ukrajinske vlasti tvrde da je najmanje 8.000 ratnih zarobljenika i civila, pritvorenih bez suđenja, u ruskim zatvorima i na okupiranim teritorijama.

Zastrašivanje

IK-10 je zatvor u kojem se primjenjuje „poseban režim", najsurovija kategorija u Rusiji.

Tamo se inače drže muškarci osuđeni na doživotnu robiju.

Godinama je ozloglašen zbog brutalnog postupanja prema zatvorenicima i loših uslova u kojima se drže.

Poznato je da se oboljeli od tuberkuloze, koja je česta u ruskim zatvorima, drže u ćelijama sa drugim zatvorenicima.

To je dokumentovao advokat još 2014. godine.

BBC je saznao da je veliki broj ukrajinskih ratnih zarobljenika i uhapšenih civila odveden u ovaj zatvor zimi 2023. godine.

Istovremeno, mnogi ruski zatvorenici su premešteni na druga mjesta, a oni koji su ostali smješteni su odvojeno od Ukrajinaca.

Nije poznato koliko tačno Ukrajinaca je u IK-10, ali bivši zarobljenik kaže da je u januaru 2025. čuo čuvare kako procjenjuju da ih ima više od 600.

Arhitekta kaže da su njega i druge zarobljenike stražari primoravali da u ćelijama nepomično stoje po 16 sati dnevno i da više puta pjevaju rusku himnu.

Ako bi se neko pomjerio, čuvari bi to primijetili na nadzornim kamerama i izveli ga iz ćelije.

„U hodniku bi nas ispitivali i tukli, pitajući: 'Ko se naslonio? Ko je govorio? Ko se pomjerio?'

„Morali smo stajati potpuno nepomično", kaže Arhitekta.

Dugotrajno stajanje može uzrokovati bolne rane koje sporo zarastaju, a mnogim zatvorenicima su noge oticale i dobijali su apscese (gnojne upale), kažu stručnjaci.

„To je podmukao oblik mučenja, koji se koristio u Japanu (tokom Drugog svjetskog rata), nacističkoj Njemačkoj i sovjetskom Gulagu.

„Narušava i fizičko i psihičko zdravlje čovjeka", kaže Stanislav Lobač, ortoped i dobrovoljac u ukrajinskoj vojno-medicinskoj službi.

U nekim slučajevima to može dovesti i do amputacija.

Ponižavanje

Zatvorenici su bili hronično neuhranjeni.

Šest mjeseci poslije oslobađanja, Arhitekta i dalje ne može vratiti više od 20 kilograma koje je izgubio u zatočeništvu.

Svi bivši zatvorenici sa kojima je BBC razgovarao kažu da su čuvari redovno koristili elektrošokere.

Dvojica tvrde da su ih mučili elektrošokovima u predjelu genitalija.

Drugi su opisali kako su čuvari na njih puštali pse, koji su im ostavili ožiljke od ujeda.

„Tokom jutarnje inspekcije morali smo raširiti noge što je više moguće.

„Ako bi nečije noge bile preblizu, tukli bi ga po nogama da ih raširi i to su zvali 'lastin stav'.

„I u tom trenutku bi jednostavno pustili psa na nas", kaže Denis Čeremisov iz Kirovogradske oblasti u Ukrajini.

Oslobođen je u razmjeni zarobljenika u maju 2025. godine.

Prema iskazima bivših zatvorenika sa kojima je BBC razgovarao, čuvari su nosili fantomke i rukavice i nikada nisu koristili imena, zbog čega je teško utvrditi njihov identitet.

Ali identitet jednog navodnog mučitelja ipak je utvrđen.

'Doktor Zlo'

Prema riječima bivših zatvorenika, skoro uopšte nije bilo medicinske njege, a pomoć je pružana samo teškim slučajevima.

Jedan zatvorski ljekar bio je ozloglašen jer je koristio elektrošoker na zatvorenicima koji su tražili pomoć.

„Prozorče za hranu na vratima ćelije bi se otvorilo i on bi upitao: 'Šta ti je?'

„Kažete da imate visoku temperaturu, a on ti traži da ispružiš ruku.

„Ispružiš je, a doktor te udari elektrošokerom po ruci i pita: 'Je li ovo pomoglo?'", priseća se Arhitekta.

On je među zatvorenicima bio poznat pod nadimkom „Doktor Zlo".

Novinari istraživačkog projekta Schemes Radija Slobodne Evrope, koji finansira Kongres Sjedinjenih Američkih Država (SAD), utvrdili su kasnije da je taj doktor 35-godišnji Ilja Sorokin.

On je negirao da je radio u zatvoru i obrisao profil na društvenim mrežama nakon objavljivanja nalaza istrage.

Međutim, u ranijoj objavi Sorokin je postavio fotografiju dodijeljene povelje, koja dokazuje da je radio u zatvoru, što je kasnije novinarima istraživačkog projekta potvrdio i jedan od rukovodilaca kadrovskog odjeljenja.

BBC nije uspio kontaktirati Sorokina, ali izvor koji je proveo šest godina u ustanovi IK-10 kaže da ga je uprava zatvora otpustila 2023. godine.

Sorokin se kasnije pridružio „specijalnoj vojnoj operaciji", kako Rusija zvanično zove rat protiv Ukrajine, ispričao je izvor.

Žalba nema kome da se uputi

Neki zatvorenici nisu preživjeli zatvor u Mordoviji.

Tokom prve tri godine rata, do maja 2025. godine najmanje 206 ukrajinskih vojnika je umrlo u ruskom zarobljeništvu, pokazuje istraga američke novinske agencije Associated Press (AP).

Ona je zasnovana na podacima Kancelarije ukrajinskog državnog tužioca, izvještajima aktivista za ljudska prava i svjedočenjima bivših zatvorenika.

Uprkos decenijama izvještavanja o mučenjima u ruskim zatvorima, rijetko ko je pozvan na odgovornost.

Ukrajinski zarobljenici sa kojima je BBC razgovarao čak nisu imali kome podnijeti žalbu.

Arhitekta kaže da je u njegovu ćeliju jednom ušao predstavnik ruskog Poverenika za zaštitu ljudskih prava, državne institucije koja razmatra slučajeve kršenja ljudskih prava širom Rusije.

„Zidovi su bili prekriveni crnom plijesni, a posteljina uprljana krvavim mrljama boje rđe", kaže Arhitekta.

Sjeća se da je imao veliki podliv ispod oka, kada je stao ispred zvaničnika, a koji mu je, kako kaže, napravio čuvar dok mu je glavu pritiskao čizmom i tukao po bubrezima.

Na nogama je imao teške rane od udaraca plastičnom cijevi.

Sjeća se i da su drugi zatočenici u njegovoj ćeliji izgledali očajno.

Bili su mršavi, iscrpljeni, imali su vidljive tragove batina na tijelu, i zurili su u pod tokom veoma kratke posjete zvaničnika, prisjeća se Arhitekta.

Evropski posmatrači prestali su obilaziti ruske zatvore nakon povlačenja Moskve iz Vijeća Evrope, jedne od najvećih organizacija za zaštitu ljudskih prava u Evropi, ubrzo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu.

Međutim, Nezavisna međunarodna istražna komisija Ujedinjenih nacija (UN) izvijestila je o „izuzetno okrutnom postupanju" prema ukrajinskim zarobljenicima u ruskim zatvorima.

Među njima i u IK-10, dokumentujući zločine protiv čovječnosti počinjene protiv ukrajinskih ratnih zarobljenika.

Osim IK-10 u Mordoviji, ukrajinski zarobljenici se drže u još više od 30 drugih kaznenih ustanova u Rusiji.

Ruska Federalna zatvorska služba, nadležna za IK-10, nije odgovorila na zahtjev BBC-ja za komentar u vezi sa ovim tekstom, a na ove tvrdnje Moskva do sada nijednom nije zvanično reagovala.

Pošto je preživio zatvor u Mordoviji, Arhitekta planira upisati vojnu akademiju i postati oficir.

Ali njegovo tijelo prvo mora da se izliječi i oporavi, ali kaže da njegov um nikada neće zaboraviti ono što je preživio.

(Vijesti.ba)