Kao i svaki drugi federalni propis zakonske snage ne mogu u primjenu bez podrške oba doma. Suština prijedloga je otpisivanje, u cijelosti, zateznih kamata privrednim subjektima ako u određenom roku izmire glavninu duga za neplaćene javne prihode.
- Kamata nastala po osnovu dospjelih, prijavljenih a nenaplaćenih javnih prihoda, sa stanjem na dan 31. 12. 2023. godine, otpisuje se u visini propisanoj ovim zakonom pod uslovom da porezni obveznik svoje obaveze po osnovu glavnog duga izmiri najkasnije na dan isteka roka od 18 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona - navedeno je.
Tokom zastupničke rasprave nedavno u Predstavničkom domu, pojedinci su kazali da su ovako koncipirane odredbe diskutabilne jer „nagrađuju porezne obveznike neredovne platiše“, ali na koncu su ipak prihvaćene većinom glasova.
Iako zagovornici ovog rješenje tvrde da se ovime građani motiviraju da izmire svoje obaveze, prešućuju da se također motiviraju da ne plate, jer će se uvijek pojaviti neki populistički političar ili stranka koja će im htjeti udovoljiti.
Opraštanjem kamata, dužnicima se omogućava da plate manje nego što bi plaćali da su izvršavali obaveze na vrijeme. To nas dovodi do apsurdne situacije u kojoj su oni koji su redovno i na vrijeme plaćali puni finansijski teret, te su u nepovoljnijem položaju od onih koji nisu plaćali ništa i za to su finansijski nagrađeni otpisom kamata.
Drugim riječima, neodgovorno ponašanje i nanošenje štete državi se isplati.
U brojevima to izgleda ovako. Dužnik koji nije platio 100 KM u 2020. godini, a plati je bez kamata u 2024., u stvarnosti plaća samo 80.65 KM u realnoj vrijednosti. S druge strane, redovni platiša je uplatio punih 100 KM. Razlika u korist neplatiše predstavlja njegovu neosnovanu finansijsku korist, ostvarenu zahvaljujući oprostu kamata i inflaciji, ali i zahvaljujući redovnom platiši.
Također, redovne platiše nemaju nikakve benefite u odnosu na one druge, nikakve popuste, nagrade niti prioritete u uslugama. Rezultat ovakvih mjera bez sumnje će biti demotivacija redovnih platiša, koji se s pravom osjećaju kažnjeno, ali i motivacija za neplaćanje obaveza koje se pokazuje kao finansijski isplativa strategija.
Oni koji zagovaraju ovakva rješenja zapravo rade direktno na štetu države, odnosno svih njenih građana, pogotovo onih koji je uredno finansiraju kroz poreze i doprinose. Postavlja se i pitanje - da li bi isti ti predlagači, kada bi se radilo o njihovom privatnom novcu, tako olako otpisivali dugove i kamate? Ili je velikodušnost jednostavnija kada se daje iz zajedničke kase, na račun svih nas?
(Vijesti.ba)