Radnici u štrajku: Gdje su nestali milioni GIKIL-a?

Ovaj industrijski gigant odavno je u dubiozi i ogromnim dugovima koji se gomilaju, Uprava tvrdi da čine sve što može, a traži se pomoć i od Federalne i Kantonalne vlade.

Među onima koji traže svoja prava je i Zihnija Duvnjaković koji bi trebao u maju naredne godine u penziju.

„Najviše me brinu doprinosi. Eto, ne moram ni jesti. Otići sada na biro u ovim godinama, teško. Ne mogu noćima spavati, opterećen sam. Svi smo opterećeni, a pogotovo oni koji djecu školuju“- priča nam. Zabrinut je posebno zbog zdravstvenog osiguranja koje nema, a ima zdravstvene probleme.

Duvnjaković, kao dugogodišnji radnik, ispratio je brojne uprave i sisteme rada. Bilo je svega, naglašava.

„Ovdje je bilo svakakvih bitki i ratova i dok je Mittal bio. Ja sam radnik Azotare i najviše me boli što su je 2021. godine zatvorili, a kada smo bili u plusu 64 miliona KM. Nestalo ih je. Šta su radili? Udarali asfalte, farbali ivičnjake, špricali stubove od rasvjete. Ništa nisu ulagali u fabriku“- tvrdi ovaj radnik Azotare i naglašava da su do marta pretakali amonijak za Fabriku Sode te dodaje da „za njih ništa nije rentabilno što je pozitivno“.

Budućnost kompanije je neizvjesna, a radnici traže konkretna rješenja.

„Jutros sam pitao direktora o tome šta će biti na kraju mjeseca, hoćemo opet u štrajk ako ne bude plate? Mi imamo odmrznut štrajk i ako zakasni plata, mi odmah, naredni dan idemo u štrajk. Kaže: Pa, štrajkujte. Ne traže nam nikakav izlaz i nikakvo rješenje“- zaključuje.

Dugovi kompanije skoro su pola milijarde KM, a uzroci tome su loše poslovanje, raskid ugovora sa željezarom Smederevo, posljedice prekida željezničkog saobraćaja, generalno veći troškovi sirovina. Najveći kupac koksa je Arcelor Mittal Zenica kojeg preuzima domaća grupacija Pavgord.

Radnici su jasno poručili da neće odblokiratu ulaze u fabriku dok se ne ispune njihovi zahtjevi te da proizvodnja koksa ide minimalno, odnosno, u funkciji je 30 peći dok je do skora radilo njih 60.

(Vijesti.ba)