Analizom podataka o više od 4.000 pasa došli su do zaključka da uzrok agresije ne leži u samom psu, nego u njegovim ranim životnim iskustvima.
Prema rezultatima studije objavljene u časopisu Scientific Reports, psi koji su u najranijem periodu života bili izloženi zanemarivanju ili neprijatnim situacijama mnogo su skloniji pokazivanju straha i agresije u odrasloj dobi. Stručnjaci ističu da su ta iskustva imala jednako snažan utjecaj na ponašanje kao i spol psa ili činjenica da li je kastriran.
Najveća povezanost između traume i agresivnosti zabilježena je kod pasa koji su negativna iskustva doživjeli u prvih šest mjeseci života, što je ključno razdoblje za razvoj socijalnih i emocionalnih obrazaca. Vlasnici koji su učestvovali u anketi odgovarali su na pitanja o reakcijama svojih ljubimaca na različite podražaje, poput naglih zvukova ili susreta s nepoznatim osobama. Pokazalo se da je čak trećina pasa u tom periodu doživjela neku vrstu traume, a upravo su ti psi pokazivali izraženije znakove agresivnosti.
Istraživanje je pokazalo i da su pojedine pasmine osjetljivije na rane stresne situacije. Psi koji su tradicionalno uzgajani za čuvanje stoke ili lov, poput američkog buldoga, pit bul terijera, cane corsoa ili njemačkog ovčara, skloniji su razvoju agresivnog ponašanja ukoliko su kao štenci imali teška iskustva. S druge strane, zlatni i labrador retriveri pokazali su veću otpornost i smirenost čak i u sličnim okolnostima.
Stručnjaci naglašavaju važnost rane socijalizacije pasa, posebno u periodu između treće i četrnaeste sedmice života. U tom razdoblju štence treba pažljivo upoznavati s različitim ljudima, zvukovima i okruženjima kako bi razvili stabilno i uravnoteženo ponašanje.
Zaključak istraživanja jasan je: psi nisu prirodno agresivni, već njihovo ponašanje u velikoj mjeri zavisi od brige, sigurnosti i pažnje koju dobiju u najranijoj dobi.
