Čekajući pravilnike i planove BiH se guši u deponijama, a Evropa spaljuje otpad

Iako se godinama govori o tome kako su spalionice otpada rješenje, osim priče nema konkretnih djela. Ne izrađuju se potrebni pravilnici, čeka se usvajanje plana upravljanja otpadom za FBiH, a ne rješava se ni potrebna prostorno planska dokumentacija.

Ova vrsta postrojenja u svijetu, osim za spaljivanje otpada, jesu i dodatni prihod kako je to slučaj u Beču.

Prof. dr Azrudin Husika, sa Univerziteta u Sarajevu (Mašinski fakultet, Studijski program Procesno i okolinsko inžinjerstvo) za Vijesti.ba je pojašnjava da “postrojenja za termičku obradu otpada mogu da koriste sagorive dijelove otpada (papir, ostaci hrane, drvni otpad, lišće, plastika, guma itd.) ili da otpad pretvaraju u gas i da energiju koja se proizvodi prilikom sagorijevanja otpada ili dobijenog gasa iskorištava za proizvodnju toplote i električne energije”.

“Ono što ostane na kraju procesa je pepeo koji ima puno manju zapreminu od otpada koji je ušao u postrojenje što omogućava lakše zbrinjavanje. Ovakva postrojenja moraju osigurati da korišteni otpad bude izložen dovoljno dugo vremena visokim temperaturama i da miješanje otpada i dimnih gasova ili nastajanja gasa u slučaju gasni postrojenja bude stalno i intenzivno. Dimni gasovi se prečišćavaju u filterima, a zagađujuće materije kao što su sumpor dioksid i azotni oksidi se izdvajaju u posebnim procesima koji su kao mala postrojenja. Stalno se mjeri sastav dimnih gasova i u slučaju prekoračenja koncentracija zagađujućih materija postrojenje se mora zaustaviti”, kaže professor Husika.

Dodaje da mnoge države u EU imaju ovakva postrojenja, njih stotine.

“Na primjer postoje u Sloveniji, u centru Beča itd. Međutim, nije poenta da li ih ima ili nema. Poenta je u tome kakav je sistem prikupljanja otpada, da li se on razvrstava prilikom prikupljanja ili ne, primjeni tehničke discipline u radu i održavanju ovakvih postrojenja i dr. U BiH nemamo primarnu selekciju otpada. Treba uvesti principe cirkularne ekonomije i hijerarhije upravljanja otpadom. To znači da se mora prvo minimizirati nastajanje otpada, pa se razvrstavati što omogućava ponovnu upotrebu i reciklažu pa tek onda da se energijski iskorištava ono što ostane. Uz to, veći dio javnosti u BiH nema povjerenja ni u investitore ni u državu da će se osigurati primjena najboljih tehnologija, da će se izabrati najpovoljnija lokacija, da će se adekvatno zbrinjavati otpad, da će se u slučaju bilo kakvog kvara postrojenje zaustaviti bez obzira na finansijske posljedice itd. Na žalost to povjerenje je izgubljeno na drugim vrstama projekata i vrlo ga je teško povratiti”, kaže Husika.

Podcrtava da nije poenta u postrojenju već u sistemu upravljanja otpadom.

“U sadašnjem sistemu postrojenje za energijsko iskorištavanje otpada (ne nužno spalionica) može ublažiti pritisak na deponije jer će se smanjiti količine otpada koje se odvoze na deponiju, ali može uzrokovati niz drugih problema kao što je zagađenost zraka, izostanak razvoja sistema reciklaže, korištenje nekog otpada koji nije namijenjen za takva postrojenja i mnoge druge probleme. Iako mediji stalno potenciraju pitanje opravdanosti izgradnje postrojenja za proizvodnju energije iz otpada to pitanje se mora sagledati u širem konktekstu. To je traženje rješenja na kraju čitavog procesa, mora se krenuti od početka”, navodi on.

Dodaje da cijeli process može biti održiv, a da li može biti profitabilno zavisi od toga šta uzmete kao troškove i prihode.

“Sadašnji sistem (ne)upravljanja otpadom ne uzima u obzir mnoge troškove kao što je zagađivanje zraka, neugodni mirisi, zauzimanje prostora, zagađivanje podzemnih voda i dr. Ako se uzmu samo troškovi prikupljanja i odvoza otpada onda je to najjeftinije. Uz izgradnju prethodno opisanog sistema ukupni troškovi upravljanja otpadom za društvo bi bili manji. Međutim, građani bi imali vjerovatno veće račune za odvoz smeća, ali bi se stvorila nova radna mjesta, otpadu dala dodatna vrijednost, smanjila potrošnja energije iz uvoza i na taj način podigao životni standard pa bi građani mogli plaćati veće račune”, navodi professor Husika.

O ovoj temi upit smo poslali i Ministarstvu okoliša i turizma FBiH, a njihov stav ćemo objaviti po prijemu odgovora.

(Vijesti.ba)