Legendarni hrvatski fudbaler: Ne znam koliko ću još živjeti

Iza njega su čak tri transplantacije bubrega, a sve je počelo greškom ljekara iz Werdera, što je zauvijek promijenilo njegov život.

Tokom fudbalske karijere morao je uzimati lijekove koji su dodatno pogoršali stanje njegovih bubrega, što je i sam prokomentarisao:

"Teško je bez njih igrati na visokom nivou. Mislim da se nijedan profesionalni sport ne može igrati bez sredstava protiv bolova. Da sam znao da imam problema, nikada ih ne bih uzimao. Naravno da sam ljut. Ono što sam prošao ne bih poželio nikome."

Nakon loših nalaza sredinom 2005. godine, krajem naredne godine ljekari su odlučili da mora na prvu transplantaciju. Prvi bubreg dala mu je majka, ali nije proradio. Nakon osam sedmica uslijedila je nova operacija i transplantacija očevog bubrega, s kojim je Klasnić uspio živjeti gotovo deset godina.

Treću transplantaciju imao je 2017. godine, a novi bubreg dobio je od preminule žene:

"Treći bubreg sam primio 2017. od jedne žene koja je umrla. Nažalost, nikada je nisam upoznao. Bila je dvije godine starija od mene. Taj bubreg imam i danas. Transplantacija je bila 17.10. i taj dan slavim kao svoj drugi rođendan."

Tokom godina iscrpljujućih terapija i komplikacija, njegov organizam se značajno oslabio, a virus koji je prebolio uzrokovao mu je gubitak kose. Klasnić vjeruje da bi sve možda bilo drugačije da su ljekari Werdera pravovremeno reagovali i nisu mu prepisivali štetne lijekove za već oštećene bubrege.

Zbog toga je 2007. godine tužio klub i ljekara, a nakon višegodišnje pravne borbe dobio je presudu kojom su ljekar i klub proglašeni krivima i obavezani da mu isplate četiri miliona eura odštete. Uprkos sudskoj pobjedi, Klasnić poručuje:
"Nikakav novac koji zaradiš ne može ti vratiti zdravlje.

Ko zna koliko ću još dugo živjeti. Treba biti zahvalan, čak i kada si bolestan i moraš piti lijekove, što još uvijek možeš živjeti ovaj život", rekao je Klasnić u dokumentarnom filmu ARD-a Hirschhausen und der Schmerz.

Klasnić je u karijeri nastupao za Werder, Nantes, St. Pauli i Bolton, a neizbrisiv trag ostavio je i u hrvatskoj reprezentaciji za koju je postigao 12 golova u 41 nastupu. Posebno će ostati upamćen njegov pogodak Turskoj na Euru 2008., iako Hrvatska tada ipak nije uspjela doći do istorijske medalje.

(Vijesti.ba)