Spaljivanje otpada: Ako mogu Beč i Kopenhagen, zašto ne bi i BiH!?

Postojećim je već davno istekao rok trajanja, poput Smiljevića u Sarajevu ili Uborka u Mostaru. Iako se godinama govori o tome kako su spalionice otpada rješenje, osim priče nema konkretnih djela.

Zašto je to tako pitali smo u Ministarstvu turizma i okoliša FBiH, iz kojeg navode da trenutno u BiH ne postoji postrojenje za termičku obradu otpada, osim postrojenja koja koriste RDF (cementare Lukavac i Kakanj) kao alternativno gorivo dobiveno iz otpada.

“Razlog tome je što su to izuzetno skupa postrojenja koja zahtijevaju velika finansijska sredstva za izgradnju, kao i njihovu finansijsku održivost. Najčešće korištena postrojenja za termičku obradu otpada u svijetu su kogeneracijska postrojenja za proizvodnju električne i toplotne energije, te postrojenja za proizvodnju samo električne energije. Kod planiranja izgradnje postrojenja za energetski tretman otpada, ključni faktor je da količina generiranog i prikupljenog otpada bude dovoljno visoka da opravda investiciju u ovakvu infrastrukturu. Prema trenutno dostupnim podacima, u FBiH bi ove uslove mogli zadovoljiti regija Mostara i Kanton Sarajevo”, navode iz Ministarstva.

Pitali smo ih i koje bi bile eventualne prepreke da se jedno takvo postrojenje izgradi u BiH te čija saglasnost je potrebna.

“Možemo govoriti iz dva ugla. Prvi je zaštita okoliša, gdje je važan faktor nedovoljna senzibiliziranost lokalnih zajednica i negativne konotacije koje ova tema nosi u javnosti. Gradovi poput Kopenhagena ili Beča već odavno otpad tretiraju na ovaj način, i to treba približiti našoj javnosti. Svakako, za izgradnju sličnih postrojenja potrebna je prostorno-planska dokumentacija, uključivanje javnosti i saglasnost građana, zbog čega je važno edukovati ih i vratiti povjerenje da će ovakva postrojenja funkcionisati kao u evropskim gradovima, bez negativnih efekata po zdravlje građana”, navode iz Ministarstva i dodaju:

“Drugi ugao je ekonomičnost i isplativost ovih postrojenja. To podrazumijeva da su količine otpada dostupne za termičku obradu jedan od osnovnih faktora isplativosti. Uobičajeno, postrojenja za termičku obradu otpada zahtijevaju godišnji ulazni kapacitet u rasponu od 80.000 do 150.000 tona otpada kako bi mogla poslovati na održiv način, bez značajnih javnih subvencija. Obezbjeđivanje takvih količina otpada predstavlja izazov u većini regija Bosne i Hercegovine, izuzev regije Kantona Sarajevo, gdje se godišnje prikupi približno 160.000 tona otpada”.

Navode i da “važan korak ka uspostavljanju efikasnog i održivog sistema upravljanja otpadom u jednoj državi jeste razvoj sistema za njegovo energetsko iskorištavanje, kako bi se u konačnici smanjile količine komunalnog otpada koje završavaju na deponijama”.

“Jasno je da nastojimo dati zakonski okvir koji to omogućuje. Do kraja godine biće usvojen i Federalni plan upravljanja otpadom, na kojem zajednički radimo s kantonima i lokalnim zajednicama, kako bi postojao okvirni dokument sa smjernicama za upravljanje otpadom u Federaciji BiH. Već smo prinuđeni, na svim nivoima, da mijenjamo pristup upravljanju otpadom, prema inovativnim rješenjima i zaštiti okoliša, a tome moramo svi učestvovati. Prvi i osnovni zadatak jeste smanjenje proizvodnje otpada, a nakon toga sanacija i trajno zatvaranje deponija, koje danas predstavljaju ozbiljan okolišni izazov za većinu naših lokalnih zajednica”, kažu nam.

Iz Ministarstva kažu da je izgradnja postrojenja za termičku obradu otpada složen proces koji uključuje učešće više aktera u donošenju odluka, počevši od lokalne zajednice i nevladinog sektora do različitih nivoa vlasti.

“Donošenje određenih upravnih akata, priprema investiciono-tehničke dokumentacije, koja podrazumijeva i izdavanje odgovarajućih dozvola različitih organa vlasti, te izrada ekonomske i finansijske analize održivosti projekta, predstavlja složen i dug proces. To dovodi do toga da odobrenja za građenje jednog takvog postrojenja mogu potrajati i do tri godine. Prvi i osnovni korak, kao što je već naprijed rečeno, jeste osiguranje lokacije, prostorno-planska dokumentacija i saglasnost lokalne zajednice”, zaključuju iz Ministarstva turizma i okoliša FBiH.

(Vijesti.ba)