Uljana repica kao alternativa: Proizvođači u Brčkom traže sigurniju zaradu

Poljoprivredni proizvođač Anto Matić iz Vitanovića kod Brčkog, inače povratnik iz SR Njemačke, već decenijama se bavi poljoprivredom, a uljanu repicu vidi kao odgovor na sve izraženije probleme u proizvodnji kukuruza, prvenstveno zbog suše.

- Kukuruz u posljednje vrijeme više ne sijem jer nema prinosa. Suša ga uništi. Uljana repica je zahtjevna kultura, ali ima siguran otkup i stabilnu isplatu, što je danas presudno - ističe Matić i dodaje da se u inostranstvu bavio poslovima vodoinstalatera ali želja za rodnom grudom bila je jača, a poljoprivreda unosnija.

Dodaje da je riječ o jednoj od najzahtjevnijih biljaka za uzgoj, posebno u ranim fazama razvoja kada je podložna napadima štetočina i zahtijeva intenzivnu zaštitu. Sjetva u ljetnim mjesecima dodatno otežava proizvodnju zbog sušnog i tvrdog zemljišta.

- Potrebno je mnogo rada od sjetve do žetve, ali kada dođe vrijeme vršidbe, to je jedna od najjednostavnijih kultura za kombajniranje i skladištenje - kaže Matić.

Trenutno se usjevi nalaze u završnoj fazi cvjetanja, a žetva se očekuje krajem juna. Na parceli od šest hektara, proizvođači očekuju prosječan prinos od oko 250 kilograma po dulumu, uz napomenu da konačni rezultat u velikoj mjeri zavisi od vremenskih uslova.

Jedan od ključnih faktora koji utiče na odluku proizvođača jeste i visina podsticaja. Za uljanu repicu oni iznose oko 60 KM po dulumu, što je značajno više u odnosu na kukuruz i pšenicu, za koje su podsticaji oko 33 KM.

- Bez podsticaja bi proizvodnja bila upitna. Troškovi goriva, đubriva i zaštitnih sredstava su ogromni. Ipak, ono što nas najviše održava jeste siguran otkup - naglašava Matić, dodajući da već 25 godina sarađuje s kompanijom Bimal i da nikada nije imao problema s naplatom.

Ipak, upozorava da je sistemska podrška poljoprivredi i dalje nedovoljna.

- U Evropi poljoprivrednici imaju subvencionisano gorivo i mnogo veće podsticaje. Kod nas to nije slučaj. Ako nema ozbiljne podrške, pitanje je ko će se uopšte baviti proizvodnjom hrane u budućnosti - smatra on.

Sličan stav dijele i stručnjaci. Toni Babić iz Instituta za razvoj i unapređenje poljoprivrede (IRUP), koji djeluje u okviru kompanije Bimal, ističe da uljana repica sve više dobija na značaju.

- Ova kultura se vraća na velika vrata jer dobro podnosi klimatske promjene i ima značajnu nutritivnu vrijednost. Takođe, proizvođači imaju sigurnog partnera u otkupu - navodi Babić.

Prema njegovim riječima, uljana repica je berzanska roba, što znači da se cijena formira na tržištu, ali proizvođači imaju dodatnu sigurnost kroz minimalno zagarantovanu otkupnu cijenu.

U Bosni i Hercegovini ove godine zasijano je oko 3.000 hektara uljane repice, a trend rasta površina prisutan je već nekoliko godina. Ipak, proizvodnja je ograničena specifičnim zahtjevima plodoreda, jer se ista kultura na istoj parceli ne može sijati najmanje pet godina.

Uprkos izazovima, proizvođači poručuju da će budućnost poljoprivrede u velikoj mjeri zavisiti od ekonomskih uslova i tržišne sigurnosti.

- Na kraju, sve se svodi na računicu – gdje je isplativije, tu će proizvođači ići. Ali jedno je sigurno, bez domaće proizvodnje hrane nema ni stabilne budućnosti - zaključuje Matić.


(Vijesti.ba / FENA)