Sirijski režim pokušao prikriti ubistva masovnim grobnicama

Naredbe za operaciju pod nazivom "Pomjeri zemlju" bile su isključivo verbalne. Premještanje je organizirao jedan sirijski pukovnik koji je gotovo deceniju provodio sahranjujući mrtve u režimu predsjednika Bashara al-Assada.

Vozačima je bilo strogo zabranjeno da napuštaju svoje kabine. Mehaničari i rukovaoci buldožerima morali su šutjeti i znali su da bi govor koštao života. Naredba za premještanje došla je iz predsjedničke palate.

Pukovnik, poznat kao Assadov "gospodar čišćenja", vodio je operaciju od 2019. do 2021. Prva grobnica, u gradu Qutayfah blizu Damaska, sadržavala je rovove ispunjene tijelima ljudi koji su umrli u zatvorima, tokom ispitivanja ili u borbama.

Aktivisti za ljudska prava su tokom rata otkrili postojanje te grobnice, koja je dugo smatrana jednom od najvećih u Siriji, piše Reuters.

Međutim, Reutersova istraga otkriva da je Assadova vlada tajno iskopala lokaciju u Qutayfahu i premjestila tijela na novu vojnu lokaciju u pustinji Dhumair, više od sat vremena udaljenu.

Reuters je razotkrio tajni plan prekopavanja i postojanje druge masovne grobnice, a sada forenzički detaljno prikazuje kako su odgovorni sproveli zavjeru i čuvali tajnu šest godina.

Reuters je razgovarao s 13 osoba koje imaju direktna saznanja o dvogodišnjoj operaciji, analizirajući više od 500 satelitskih snimaka obje lokacije snimanih tokom više od decenije. Snimci su pokazali ne samo nastanak grobnice u Qutayfahu, već i kako su rovovi ponovo otvarani i iskopavani, dok se nova tajna lokacija širila sve dok nije prekrila ogroman dio pustinje.

Reuters je koristio dronove za dodatnu potvrdu premještanja tijela. Pod vodstvom forenzičkih geologa, agencija je snimila hiljade fotografija iz zraka i sa tla kako bi stvorila fotografije visoke rezolucije.

Na lokaciji Dhumair, snimci dronova pokazali su da je tlo oko rovova bilo tamnije i crvenije od okolnog netaknutog tla - promjena koja bi se očekivala ako je podzemno tlo iz Qutayfaha dodano u Dhumair, prema navodima geologa Lorni Dawson i Benjamina Rockeua.

Sirija je prekrivena masovnim grobnicama, ali tajna lokacija koju je otkrio Reuters spada među najveće poznate. S najmanje 34 rova ukupne dužine dva kilometra, grobnica blizu Dhumaira je jedna od najopsežnijih stvorenih tokom građanskog rata.

Svjedočenja i dimenzije lokacije sugeriraju da bi tamo mogle biti sahranjene desetine hiljada ljudi.

Kako bi se smanjila mogućnost da neko naruši lokaciju prije nego što bude zaštićena, Reuters nije otkrio tačnu poziciju.

Nakon objave priče, nova Nacionalna komisija za nestale osobe zatražila je od Ministarstva unutrašnjih poslova da zapečati i zaštiti lokaciju u Dhumairu. Komisija je rekla da će neorganizirano premještanje tijela otežati identifikaciju žrtava.

- Svaka porodica nestale osobe suočava se s patnjom isprepletenom s naučnim kompleksnostima koje bi proces identifikacije mogle pretvoriti u dugotrajan i skup tehnički projekat - naveli su iz komisije.

Prema svjedocima uključenim u operaciju, četiri noći sedmično šest do osam kamiona punih zemlje i ljudskih ostataka putovalo je ka Dhumairu.

Smrad se zadržavao na odjeći i kosi svih uključenih, prema opisima svjedoka, uključujući dva vozača, tri mehaničara, rukovaoca buldožerom i bivšeg oficira Assadove elitne Republikanske garde.

Ideja o premještanju tijela nastala je krajem 2018. kada je Assad bio blizu pobjede u građanskom ratu. Prema bivšem oficiru, diktator je želio povratiti međunarodno priznanje nakon godina sankcija i optužbi za brutalnost.

Na sastanku s ruskom obavještajnom službom 2018. godine, Assad je dobio uvjeravanja da saveznici rade na okončanju njegove izolacije.

Rusi su mu savjetovali da ukloni dokaze o kršenju ljudskih prava, posebno hapšenja, masovne grobnice i hemijske napade.

Dva vozača i oficir rekli su da im je rečeno da je cilj premještanja bio da se grobnica u Qutayfahu isprazni i sakriju dokazi o masovnim ubistvima. Prvi rov u Qutayfahu pojavio se na satelitskim snimcima 2012. Sirijski aktivista za ljudska prava objavio je fotografije 2014. godine, otkrivši postojanje grobnice i njenu približnu lokaciju.

Precizna lokacija postala je poznata nekoliko godina kasnije kroz sudska svjedočenja i medijske izvještaje. Do Assadovog pada, svih 16 rovova bilo je ispražnjeno.

Prema sirijskim grupama za ljudska prava, više od 160.000 ljudi nestalo je u Assadovom sigurnosnom aparatu i vjeruje se da su sahranjeni u desetinama masovnih grobnica koje je stvorio.

Vlada procjenjuje da je broj nestalih od početka vladavine Assadove porodice 1970. godine do 300.000. Organizirana iskopavanja i DNK analiza mogli bi pomoći u rasvjetljavanju njihove sudbine.

Ali s malo resursa u Siriji, čak i poznate masovne grobnice ostaju nezaštićene i neiskopane. Nova vlast, koja je svrgnula Assada u decembru, nije objavila dokumentaciju ni za jednu od njih, uprkos ponovljenim pozivima porodica nestalih.

Nacionalna komisija za nestale osobe navodi da su mnogi zapisi nestali ili uništeni, a praznine u podacima su ogromne čak i za poznate lokacije poput Qutayfaha. Planira se uspostava DNK banke i digitalne platforme za porodice nestalih, ali nedostaje stručnjaka iz oblasti forenzičke medicine i DNK testiranja.

Reuters je pregledao sudska svjedočenja i desetine dokumenata koji pokazuju lanac komandovanja od zatvorskih smrti do mrtvačnica. Mnogi dokumenti nose pečat istog pukovnika koji je nadgledao obje lokacije pukovnika Mazena Ismandara.

Svi ispitanici koji su učestvovali u premještanju tijela prisjećaju se noći provedenih radeći za Ismandara.

Mehaničar Ahmed Ghazal opisao je noćne popravke tokom tog perioda, kada su ga vojnici tjerali da isprazni garažu kako bi se kamioni brzo i neprimjetno popravili.

Ghazal je rekao da nije vjerovao u početno objašnjenje da smrad dolazi od hemikalija i lijekova kojima je istekao rok. Tijela je prvi put vidio kada je skočio u kamion tokom popravke.

Nakon što je trula ljudska ruka pala na jednog od njegovih pomoćnika, znatiželja ga je natjerala da pita vojnog vozača odakle su tijela. Vozač mu je rekao da su iz Qutayfaha i da je naređenje da se premjeste prije nego što Sirija otvori vrata međunarodnoj kontroli.

Ghazal, koji je pokazao lokaciju u Dhumairu, opisao je događaje smirenim glasom, ali je rekao da tada nije smio govoriti.

- Pričati znači smrt. Samo pričanjem, ono što se dogodilo ljudima koji su ovdje sahranjeni moglo bi se dogoditi i tebi - rekao je.

Reuters je razgovarao i s vozačem koji je potvrdio razgovor s Ghazalom i rekao da ih je pukovnik Ismandar upozorio da će platiti ako iko progovori o onome što su vidjeli.

- Da sam mogao djelovati slobodno, ne bih prihvatio ovaj posao. Ja sam sluga naredbi, rob naredbi. Bio sam preplavljen osjećajem straha, užasnim mirisom i grižnjom savjesti - rekao je vozač.

Kada bi se vraćao kući u zoru, rekao je da bi se polijevao kolonjskom vodom.

Kako se opozicioni pokret protiv Assadove vlasti pretvorio u građanski rat 2012. godine, grad Qutayfah na periferiji Damaska bio je jedno od rijetkih mjesta pod čvrstom kontrolom vlade.

Zbog toga su ljudi donosili tijela pronađena tokom ranih dana borbi i Assadovih žestokih pokušaja da uguši ustanak, rekao je Anwar Haj Khalil, bivši predsjednik gradskog vijeća.

Do 2013. godine, kamioni puni tijela stizali su iz bolnica, pritvorskih centara i s ratišta. Bilo je toliko leševa da su dvije državne kompanije, jedna za preradu mesa i druga za distribuciju voća i povrća, preusmjerile svoje rashladne kamione kako bi prevozile mrtve do Qutayfaha, prema riječima Haj Khalila i bivšeg brigadnog generala iz 3. divizije sirijske vojske, koja je koordinirala logistiku sahranjivanja.

Bivši general, kao i mnogi drugi uključeni u zavjeru, zatražio je anonimnost kako bi opisao kako je sve funkcioniralo.

Ali niko nije želio preuzeti odgovornost za sahranjivanje tijela, rekao je Haj Khalil, koji još uvijek živi u tom području. Trebali su osobu koja će nadgledati operacije i lokaciju. Ismandar je tu ulogu počeo igrati već 2012. godine, prema navodima više svjedoka i sudskih iskaza. Predstavljen je ekipi iz 3. divizije kao "gospodar operacija čišćenja", rekao je jedan od oficira iz divizije.

Prema dokumentima iz 2018. godine koji nose njegov pečat, stvarna funkcija Ismandara bila je budžetski rukovodilac u okviru Medicinskih službi sirijske vojske. Ta jedinica bila je jedna od najmoćnijih državnih institucija, s kontrolom nad medicinskom njegom za vojnike i sve osobe koje su dovođene u vojne bolnice, uključujući hiljade zatvorenika čije su smrti tamo evidentirane.

Ismandar i komandant 3. divizije zajednički su odabrali zajedničku parcelu pod vojnom kontrolom u Qutayfahu, potvrdili su Haj Khalil i brigadni general.

U početku su tijela dolazila iz dvije obližnje bolnice. Imala su pokrove s ispisanim imenima, rekao je Haj Khalil. No, već nakon nekoliko mjeseci, kaže, navikao se na pozive od Ismandara iza ponoći da ukloni tijela iz Vojne bolnice Tishreen kod Damaska. Drugi oficir bi ga zvao da ukloni tijela iz zloglasnog zatvora Sednaya.

U početku su sva tijela iz Tishreena i Sednaye bila vezanih ruku plastičnim trakama i s povezima preko očiju, prema riječima rukovaoca buldožerom koji je radio u Qutayfahu od 2014. godine. Rekao je da su tijela iz Tishreena prvo dolazila u vrećama za tijela, zatim u najlonskim vrećama, a potom bez ikakvog pakovanja. Gotovo sva su bila gola, rekao je, prisjećajući se poziva u 2 sata ujutro s naredbom da počne kopati.

- Rani rovovi koje je kopala vojska bili su preplitki, i to je djelimično razlog zašto su me pozvali. Zbog prirode tla, koje je mješavina šljunka i sitnog kamenja, miris se brzo širio. Mještani su se žalili na smrad i pse koje je privlačio - rekao je rukovalac.

Rekao je da je svaki rov kopao otprilike 4 metra duboko i široko, te između 75 i 90 metara dužine. Njegov opis odgovara satelitskim snimcima - snimci iz 2013. godine, kada je kopanje rovova počelo ozbiljno, prikazuju plitke rovove, a zatim duže i dublje pukotine u zemlji tokom 2014.

- Nisam mogao ni spavati ni jesti prve dvije sedmice zbog užasa onoga što sam vidio, ali nakon toga sam se navikao - rekao je.

Sve vrijeme, Ismandar je vodio niz evidencija u kojima je bilježio broj pristiglih tijela i sigurnosnu službu koja ih je poslala, prema svjedočenju grobara Mohammeda Afifa Naife u njemačkim i američkim slučajevima koji se odnose na optužbe za mučenje protiv Assadove vlade. Naifa je rekao njemačkom sudu da je radio s Ismandarom od 2011. do 2017. godine i koordinirao sahrane političkih zatvorenika.

Njegovo svjedočenje se odnosilo na Qutayfah, ali nije obuhvatilo Dhumair. Svjedočio je da su brojevi u evidencijama podcjenjivali stvarni broj tijela koje je pomogao sahraniti. Među žrtvama, rekao je, bilo je i beba i male djece.

- Ovaj sistem podcjenjivanja omogućio je režimu da nestane i sahrani mnogo više ljudi nego što je zvanično zabilježeno - svjedočio je Naifa 2024. godine u američkom građanskom postupku koji je pokrenula žrtva mučenja protiv Assadove vlade.

Ismandarovo ime pojavilo se 73 puta među hiljadama dokumenata iz 2018. i 2019. godine koje je Reuters pronašao i fotografirao tokom posjete napuštenom uredu vojne policije za forenziku u decembru, kada su snage Ahmeda al-Sharaa, sadašnjeg predsjednika Sirije, preuzele vlast u Damasku.

Pečat s Ismandarovim imenom pojavio se na dokumentima iz 2018. i 2019. koji prate kako su zatvorenici prvo odvođeni u Vojnu bolnicu Tishreen, a zatim, nakon smrti, u Vojnu bolnicu Harsta radi skladištenja.

Dokumenti ne spominju masovne grobnice. Međutim, od najmanje 2013. do 2018. godine, u Qutayfahu je iskopano 16 rovova ukupne dužine više od 1,2 kilometra.

Lokalni putevi su zatvarani kada su kamioni dolazili na lokaciju grobnice. U 2014. godini, jedan od kamiona se pokvario na autoputu i cijeli konvoj koji je išao ka Qutayfahu se zaustavio, rekao je oficir iz 3. divizije koji je bio s grupom.

Suleiman je bio jedan od najviših sirijskih generala i dio Assadovog povjerljivog kruga. Vodio je vojne medicinske službe i bio Ismandarov direktni nadređeni.

Njegovo učešće potvrđeno je i u Naifinom svjedočenju, kao i od skomandanta Nacionalne odbrane, paravojne jedinice koja je direktno odgovarala Assadu i bila uključena u najosjetljivije sigurnosne operacije u Siriji.

Nije pronađena dokumentacija s direktnim naredbama od Assada o masovnim grobnicama ili operaciji "Pomjeri zemlju", ali oficir Republikanske garde i komandant Nacionalne odbrane rekli su da je nezamislivo da Assad nije izdao naredbu.

(Vijesti.ba/Fena)