Američki krug Dodikove (ne)moći

Bio bi to njegov konačan politički pad, ali ko stoji iza cijele priče?

Hronološki. Sjedinjene Američke Države 1998. godine pomogle su mu da dođe na vlast u RS-u, videći u njemu "umjerenog reformistu" nasuprot ratnim liderima.

Skoro tri decenije kasnije Washington ga smatra glavnom preprekom stabilnosti Bosne i Hercegovine, te prema diplomatskim izvorima Amerikanci proteklih dana intenzivno rade na dogovoru kojim bi se mirno povukao s vlasti, iz politike, postepeno i iz javnog života. Mora to učiniti "uz garancije da neće dodatno destabilizirati RS i Bosnu i Hercegovinu", a za uzvrat Dodiku i njegovima bile bi ukinute sankcije nametnute, između ostalog, i zbog narušavanja ustavnog poretka BiH i Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Time bi, paradoksalno, SAD zatvorile politički krug koji su otvorile prije 27 godina.

Poslužio kao idealan izbor

Zapadne diplomate krajem devedesetih godina prošlog vijeka tražili su "novo lice" za poslijeratnu Bosnu i Hercegovinu, pa im je Dodik poslužio kao idealan izbor. Mlad, umjeren u retorici, neoptuživan za ratne zločine i deklarativno spreman na saradnju s međunarodnom zajednicom. Uz otvorenu podršku SAD i tadašnjeg visokog predstavnika Carlosa Westendorpa 1998. postao je premijer RS-a.

Američka administracija ga je tada promovirala kao potencijalnog prozapadnog lidera koji "može suzbiti utjecaj ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića". Washington i Brisel vidjeli su u njemu političara koji će modernizirati RS i učvrstiti Dejtonski sporazum. Zapadni mediji su ga opisivali kao "pragmatičnog reformistu".

U "direktnom odnosu" s Washingtonom

Međutim, svega nekoliko godina kasnije, Dodik je počeo graditi potpuno suprotnu političku strategiju. Populističku, nacionalističku i antizapadnu. Kako su se međunarodne intervencije smanjivale i fokus svjetske javnosti usmjeren na druga "žarišta", Dodik je prepoznao prostor da kroz nacionalističku, šovinističku, secesionističku retoriku te sukobe s institucijama Bosne i Hercegovine konsolidira vlast.

Od "američkog projekta" postao je najglasniji kritičar američke politike u regionu.

Dolaskom Donalda Trumpa po drugi put u Bijelu kuću, Washington i Dodik ponovo su u "direktnom odnosu". Međutim, ovaj put s potpuno drugačijim ciljem. Kako tvrde brojni izvori, SAD rade na dogovoru kojim bi definitivno izgubio sve poluge političke moći, uz garancije i da neće biti krivično gonjen, čime bi se otvorio prostor za "meku tranziciju" vlasti u RS-u.

Javni i tajni sastanci

Američka strategija, kako se navodi u diplomatskim analizama, ima dva motiva. Prvi je stabilizacija Bosne i Hercegovine u kontekstu rusko-ukrajinskog rata. Drugi jačanje institucionalne kontrole nad entitetima, tako i lakše, brže euroatlantske integracije naše države.

Dodik je, nakon godina sankcija i međunarodne izolacije, postao faktor koji koči sve pozitivne procese pa Washington želi mirno rješenje koje bi omogućilo njegovo političko penzionisanje. Bez otvorenog sukoba koji bi mogao izazvati nove tenzije u RS-u i Bosni i Hercegovini.

U tom kontekstu se tumače i sve učestaliji sastanci, javni i tajni, američkih i evropskih diplomata s Dodikovim ljudima, ali i šire aktivnosti oko SNSD-a. Cilj, kako procjenjuju poznavaoci političkih prilika u Bosni i Hercegovini, nije nagla smjena režima, nego dogovoreni politički kraj čovjeka kojeg su krajem prošlog vijeka Amerikanci izabrali da "spasi BiH".

Nova politika Bijele kuće prema BiH

Očigledno, američka politika prema Bosni i Hercegovini transformisala se iz faze pritiska u fazu tranzicije. Opet prema diplomatskim izvorima, Washington traži i da "unutar SNSD-a bude osigurana kontrolirana smjena liderstva".

U političkom smislu, radi se o zatvaranju jednog historijskog kruga. Dodik je od američkog saveznika 1998. postao njihov najtvrdokorniji kritičar, a sada, svjesno ili ne, učestvuje u scenariju koji će, prema svemu sudeći, označiti njegov kraj na političkoj sceni. Vjerovatno zato i što nema previše izbora te jer se  višegodišnjim postupcima sam doveo u takvu situaciju.

Za SAD to bi bio simboličan završetak poglavlja koje je počelo velikim očekivanjima i završilo frustracijom.

Za Bosnu i Hercegovinu, pitanje je hoće li Dodikov odlazak značiti stvarni početak nove političke faze ili nastavak opstrukcija i podijela bez Putinovog igrača u glavnoj ulozi.

Bakir Tiro
(Vijesti.ba)